KRENULI SA SANKCIJAMA A STIGLI DO JUBILEJA: Radoslav Rale Zelenović o Palićkom festivalu

Dragana Matović

17. 07. 2023. u 13:21

ISTAKNUTI filmski radnik Radoslav Rale Zelenović osnivač je i direktor Palić film festivala koji je sinoć, 30. put, svečano otvoren. Nekadašnji urednik filmskog programa Doma omladine i RTS, dugogodišnji direktor Jugoslovenske kinoteke podelio je sa nama uspomene i iskustva tokom tridesetogodišnje festivalske avanture. Otkrivajući izazove koje je festival prevazišao i promene koje su oblikovale njegov uspeh, istakao je snagu umetnosti i strast koja je održala ovaj prestižni događaj živim.

КРЕНУЛИ СА САНКЦИЈАМА А СТИГЛИ ДО ЈУБИЛЕЈА: Радослав Рале Зеленовић о Палићком фестивалу

Foto: Arhiva

U razgovora za "Novosti", Zelenović nam govori o počecima festivala koji je u međuvremenu postao neizostavan događaj za ljubitelje filma i filmske stvaraoce. Tek što se u maju 1992. vratio s velikog evropskog festivala, dobio je poziv da pomogne u organizaciji filmske manifestacije na Paliću. Bio je iznenađen kad su mu rekli da žele festival već u julu iste godine, jer je on pretpostavljao da će se prvi put održati sledeće. Zelenović je, ipak, pristao na izazov.

- Sve se dodatno zakomplikovalo kada su u maju uvedene sankcije Srbiji - kaže Zelenović. - Sve što nam je bilo potrebno za festival morali smo da nabavimo u inostranstvu. Ključnu ulogu odigrali su producenti i filmski distributeri. Dogovorili smo se da ovaj pionirski događaj službeno ne računamo, već da bude neka vrsta "generalne probe".

o Kako biste opisali razvoj festivala u proteklim godinama?

- Dogovorili smo se da deset godina tražimo koncept festivala. Prvo je bio nacionalni, pa internacionalni, na kraju je postao festival evropskog filma. Moj sin je vodio dnevnik od prvog dana festivala. Kada u njemu pročitam ko je sve dolazio, ko je dobio nagrade, vidim da je festival otpočetka dobro postavljen. U početku je malo ko verovao da može da se napravi dobar festival na Paliću, da ćemo se ugruvati. Sad mi je jasno da bi mnogi u ono vreme tu vest primili sa velikim olakšanjem. Srećom, ljudi koji su tada pomagali oko organizacije imali su drugačiji interes.

o Da li ste vi verovali da ćemo dočekati 30. festival?

- Mnogi očekuju da na to pitanje kažem: Nisam ni sanjao. Otpočetka sam verovao da će se održati ne samo trideseti, nego i pedeseti festival. Nikad ne počinjem nešto da radim, ako nemam vere da će to uspeti.

o Koja godina je bila posebno teška?

- Kada smo pomislili da stvari idu u dobrom smeru, 1996. nije bilo Palićkog festivala zbog nedostatka novca. Insistirao sam da na neki način, ipak, održimo manifestaciju, ali Blažo Perović, izvršni direktor Festivala, bio je mudriji. Upozorio me je da bismo mogli usred festivala da ostanemo bez para. Teška je bila i 1999, ali smo nekako uspeli da organizujemo trodnevnu manifestaciju. Presudna godina je bila 2003. kada smo odlučili da se na Paliću održava festival evropskog filma. Žao mi je što niko nije snimio izraze lica kolega i novinara kada smo to obznanili. Međutim, meni je bilo jasno da u sredini u kojoj živi dvadesetak nacija može da se nađe publika za slovački, ruski, hrvatski, češki i bilo koji drugi film iz Evrope. Sad je potpuno izvesno da je to bilo odlično rešenje. Palić je 2017. proglašen za najbolji filmski festival u Evropi.

Poslednji Milenin susret sa publikom

POSLEDNjI izlazak Milene Dravić pred publiku je bio na Paliću - kaže Zelenović. - Stajali smo iza pozornice, ona je rekla da joj nije dobro i da ima vrtoglavice. Rekao sam joj da me uhvati pod ruku. Čim je izašla na scenu, počela je da se osmehuje i otrgla se od mene. Kada je održala fantastičan govor pružio sam joj ruku da krenemo. Okrenula se prema meni: "Šta ti je? Mogu još dva sata da govorim." Otišli smo u malu gostionu. Milena je pričala stalno o nekoj svojoj tetki koja se držala za kvaku i igrala čarlston. Odjednom je nestala. A, onda scena nestvarna. Pojavljuje se Milena i ide prema nama i igra. U toj igri dolazi do Brajana Koksa. On ustaje i igra sa njom. Kada smo došli ispred hotela rekla mi je: "Ja više ne mogu." Milena je ubrzo posle tog događaja umrla.

o Sa kojim izazovima ste se još suočavali?

- Kad govorim o festivalu sve izgleda lako, ali ne bih ja to ponavljao. Ne bih kroz neke situacije prolazio ponovo. Dešavalo mi se da sedim ujutru u Titovoj vili i znam da tog dana imam pet projekcija, a da su dva i po filma na Paliću, dok ostale čekamo. Možete li da zamislite taj stres?! Najkritičnija je bila 2014. Imali smo sudar između klasičnog i digitalnog prikazivanja filma. Nismo znali na čemu će stići filmovi. Taj problem još postoji, ali nikad se nije desilo da je otkazana projekcija.

o Festival je na taj način stekao poverenje.

- Da je festival stekao veliko poverenje svedoče mnogobrojni važni gosti poput Nikite Mihalkova, Jiržija Mencla, Kena Rasela, Kena Louča, a ove godine dolazi Margaret fon Trota. Veliki gosti su bili najmanje zahtevni. Reditelj Roj Anderson je putovao 46 sati vozom iz Švedske i još toliko nazad, ali je došao na Palić. Važna konstanta su bili predsednici saveta: Želimir Žilnik, Branislav Lečić, Milena Dravić, Mira Banjac i Duško Kovačević - sada. Oni su ginuli za festival. Otpočetka smo znali da Palić neće biti festival crvenih tepiha, da neće biti zvezdaški. Da će biti festival na kome će se susretati autori, glumci i publika sa filmovima iz Evrope koji kritički govore o vremenu u kome živimo. Ne jednom sam čuo posle projekcije: "Odličan film, al` što je težak." Nije težak film, težak je život. Naš festival je postao svojevrstan dokument šta se dešavalo s nama kao društvom.

Mirin boj

- JEDNOM sam pitao Miru Banjac zašto nikad ne spominje da je njen prvi film bio "Kosovski boj". Pogledala me je: "Kosovski boj, a šta sam ja tamo igrala? Murata." Tek kad sam joj rekao koji je televizijski film u pitanju, ona se setila da je glumila u njemu.

o Posle raspada SFRJ na Palićkom festivalu je prvi put (1997) prikazan jedan hrvatski film, "Kako je počeo rat na mom otoku" Vinka Brešana...

- Dve godine kasnije Brešan mi je rekao da mu nikad neće biti jasno ko se više uplašio, oni što daju film ili mi što ga prikazujemo. Naš festival jeste dokument o takvim događajima. Film nije promenio vek, ali ga je obeležio. Jezik savremene civilizacije su pokretne slike. Jedne pokretne slike smo ispratili u istoriju i prešli smo na druge. Te što smo ispratili u istoriju su dostojanstveno ostarile. Sve te promene koje su se dešavale, festival je pažljivo negovao i beležio.

o Šta se za tri decenije promenilo u evropskoj kinematografiji?

- Evropska kinematografija je autorska, i kao takva se godinama muči i bori sa američkim komercijalnim filmom. Nadamo se da naš festival pomaže evropskoj kinematografiji da bude dostupnija distributerima i publici. Festivali su odskočne daske za autorske filmove.

o A, kakvo je mesto našeg filma u evropskoj kinematografiji?

- Otpočetka smo se trudili da domaći teren ne bude pregust u odnosu na filmove koji dolaze sa strane. Ove godine najveći problem imamo sa domaćim filmovima, jer mi prikazujemo samo premijere a distributeri žele da se pojave na velikim filmskim festivalima. Njihovu odluku poštujemo. Palić je mesto gde naša kinematografija može da vidi gde je u odnosu na ostale. Nikad nije bio mesto za popularizaciju naše kinematografije. To bi bila medveđa usluga našem filmu.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

UBIJEN ALEKSANDR PELEŠENKO: Dvostruki šampion Evrope poginuo u Ukrajini