UMETNOST POVEZALA PUPINA I PREDIĆA: Narodni muzej u Zrenjaninu čuva vredno platno na kojem je ovekovečen veliki srpski naučnik

Bogoljub Grujić

06. 02. 2022. u 12:30

PORTRET Mihajla Pupina koji je uradio Uroš Predić za njegovu zadužbinu u Idvoru 1930. godine danas je u vlasništvu Srpske pravoslavne crkve u Idvoru, a ova vredna slika predata je na čuvanje Narodnom muzeju u Zrenjaninu, kao jedinoj ustanovi u zemlji koja baštini Legat Uroša Predića.

УМЕТНОСТ ПОВЕЗАЛА ПУПИНА И ПРЕДИЋА: Народни музеј у Зрењанину чува вредно платно на којем је овековечен велики српски научник

Foto Muzej Zrenjanin

Nakon restauracije u Republičkom zavodu za zaštitu spomenika kulture u Beogradu i izložbe u Galeriji SANU pod nazivom "Dakle, Vi ste taj Uroš Predić?", portret je, kako kaže Olivera Skoko, viši kustos-istoričar umetnosti, postao deo stalne postavke zbirke zrenjaninskog muzeja.

Putevi Uroša Predića i Mihajla Pupina su se rano ukrstili, a onda kroz druženja, saradnju, međusobnu podršku i uvažavanje, prerasli u jedno iskreno prijateljstvo. Kako Predić navodi u svojoj "Autobiografiji" kada pominje Pupina, "iako četiri godine stariji, bio je moj drug iz đačkog doba u Crepaji gde smo zajedno pohodili nemačku školu, kao pripremu za prelaz u pančevačku Realku".

- Kada je Predić upisao ovu gimnaziju, Pupin je već bio njen đak. Ovaj prvi je na sebe kao vrsnog crtača rano skrenuo pažnju i već kao gimnazijalac radio korekturu umesto svojih profesora. No, Pupinovo crtačko umeće nam je na neki način otkrovenje i to upravo zahvaljujući jednom gimnazijskom radu, crtežu na kojem je prikazao Kostu Isakovića, a on je danas vlasništvo Narodnog muzeja u Zrenjaninu - dodaje Olivera Skoko, ističući da signatura navodi na činjenicu da je Pupin ovaj crtež uradio u trećem razredu realke (1871. ili 1872), u vreme kada je đak iste škole bio i Uroš Predić.

Pupinov portret deo zbirke zrenjaninskog muzeja, Foto Muzej Zrenjanin

Koliko je njih dvojicu već tada povezala ljubav prema umetnosti, možemo samo da naslutimo, no svakako da će do prave i ozbiljne saradnje doći tek kasnije, dok je činjenica da ovim crtežom Pupin nije imao nikakve veće namere osim da iskaže poštovanje prema čoveku koga predstavlja, a u pitanju je učitelj Kosta Isaković, koji je službovao u Idvoru i Sakulama. Njegov sin je bio Svetozar, "brat po mleku" Mihajla Pupina.

Tako je počelo prijateljstvo sa Isakovićima, kod kojih je crtež dugo bio. Danas je vlasništvo zrenjaninskog muzeja i kao takav predstavlja jednu vrstu ekskluzivnosti.

Nakon završetka pančevačke gimnazije, Uroševa sledeća životna stanica je bio Beč, a Mihajlova Prag, pa potom Amerika. Po svemu sudeći, prvi put nakon Pančeva su se sreli 1887. godine, kada je Pupin posetio svog druga u Orlovatu. Zabeleženo je još nekoliko susreta između Predića i Pupina kada bi se ovaj drugi vraćao u svoj zavičaj (1892, 1902, 1919). Gotovo svaki put bi svog gimnazijskog druga ubeđivao da pođe sa njim u Ameriku, pominjući između ostalog i tamošnji uspeh Paje Jovanovića, ali je Predić to odbijao.

- Nisam ga poslušao, kao čovek bez velikih ambicija, vezan ljubavlju za svoj rod i zadovoljan ovim što se ovde može postignuti dobrom voljom i savesnim radom - napisao je u "Autobiografiji", a upravo prilikom njihovog poslednjeg susreta, nastao je prvi portret Mihajla Pupina, koji se danas čuva u Matici srpskoj.

Kustos Olivera Skoko, Foto Muzej Zrenjanin

Godine 1927. Prediću će u Beograd stići fotografija sa posvetom: "Mom starom prijatelju Urošu Prediću na prijatnu uspomenu. Mihajlo Pupin, Njujork. Jan. 1927." Upravo ovo će mu biti predložak za portret naučnika koji je naslikao za njegovu zadužbinu u Idvoru 1930. godine, slike koja je vlasništvo Pravoslavne crkve u Idvoru.

Poznata su i tri pisma iz 1934. godine koja Pupin upućuje Prediću. U prvom, od 10. februara, obaveštava ga da je u američkom gradu Pitsburgu sagrađena univerzitetska zgrada u kojoj se nalazi nekoliko sala posvećenih pojedinim narodima. Kako su i Jugosloveni dobili svoj prostor, a Pupin zamoljen od univerziteta da pokloni za salu dva portreta, Vuka Karadžića i Njegoša, on se obraća svom prijatelju Urošu: "Samo ako ti pristaneš da, meni za ljubav i dobru novčanu nagradu, izradiš ta dva portreta, onda ću ih ja pokloniti pitsburškom Univerzitetu. To je obećanje koje sam dao toj deputaciji i ona je izrazila želju da tvoje ime bude zapisano sa tim portretima sa sledećim dodatkom:

Uroš Predić, Foto Muzej Zrenjanin

Izradio akademski slikar Uroš Predić, po želji njegovog starog prijatelja Mihajla Pupina".

Kako je slikar prihvatio ovu ponudu, u svom drugom pismu od 1. avgusta, Pupin mu daje adresu na koju slike treba da pošalje i savetuje mu da požuri jer iz novina koje čita vidi da su "italijanska i jugoslovenska vojska blizu jedna drugoj i biće divno čudo ako se ne potuku".

Konačno, u trećem pismu od 20. septembra, Pupin zahvaljuje Prediću na poslatim fotografijama na osnovu kojih vidi da su portreti "izvanredno lepi i da će biti divan ukras jugoslovenske sale na pitsburškom Univerzitetu".

Nakon što ga obaveštava o načinu isplate za njegov rad, Pupin pismo završava rečima kojima izražava svoju iskrenu zahvalnost i naklonost prema prijatelju:

"Ne mogu dosta da se nadivim tvojoj fizičkoj i duševnoj snazi koja se izražava u tvome umetničkom radu. Čovek koji u tvojim godinama još tako divno održava svežinu i uma i tela nije stvoren iz obične materije. Na svaki način da su te sveci koje si tako lepo predstavljao u boji na platnu blagosiljali svojim najlepšim blagoslovima. Daj Bože, da ti blagoslovi održe te još dugo vremena u tvojoj današnjoj svežini i uma i tela", napisao je Pupin.

Foto Muzej Zrenjanin

Otkupio dela, pa ih poklonio muzeju

Predić je 1888. naslikao "Siroče", a potom i "Hercegovačke begunce". Obe slike će Pupin otkupiti sa Svetske izložbe u Parizu i potom pokloniti Narodnom muzeju u Beogradu.

Ovakav gest jednog čoveka je zapravo najbolji pokazatelj dobročinstva kako prema prijatelju, umetniku, tako i prema njegovom delu, ali ujedno i prema nacionalnoj ustanovi i svom narodu.

Odužili se

Nekadašnji Veliki Bečkerek se dvojici velikana još za života odužio. Po Urošu Prediću je 1930. nazvana jedna ulica, a Mihajlo Pupin je 1921. proglašen za počasnog građanina.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

KNAUS: Francuska i Nemačka blokiraju glasanje o Prištini u Savetu Evrope, Vučić efektno apelovao na Makrona