NIJE MOGAO DA ŽIVI SA ZLOM: Četiri decenije od smrti književnika i istoričara Milana Kašanina

M. KRALj

20. 09. 2021. u 18:51

OD detinjstva, kroz sav život, svega mi malo bilo - malo prostora i vremena, malo ljubavi i radosti, malo znanja, gledanja, slušanja, malo osećanja sigurnosti na zemlji i malo vere u život na ovome svetu.

НИЈЕ МОГАО ДА ЖИВИ СА ЗЛОМ: Четири деценије од смрти књижевника и историчара Милана Кашанина

Foto M. Anđela

Šta sve nisam radio! Vodio državne ustanove, uređivao časopise, organizovao izložbe, predavao po muzejskim, univerzitetskim dvoranama, držao zborove po selima. I šta sve nisam pisao!

Upravo ovaj citat jednog od najumnijih Srba 20. veka, "otvara" prvu kod nas organizovanu izložbu u čast književnika, istoričara umetnosti, likovnog kritičara, istoričara književnosti, prevodioca, esejiste, romansijera, kustosa, direktora Muzeja savremene umetnosti, Muzeja kneza Pavla (današnji Narodni muzej) i Galerije fresaka - Milana Kašanina (1895-1981). Postavka u galeriji Pedagoškog muzeja, povodom četiri decenije od smrti: "Milan Kašanin - u senci slave", čiji su autori prof. dr Zorica Hadžić i Marina Bojić, Kašaninova ćerka, obuhvata njegova životna stremljenja i stradanja.

Prati staze kojima je prolazio ("Gde me nije bilo!"), od detinjstva u Belom Manastiru, školovanja u Novom Sadu, Budimpešti, Parizu (na Sorboni), do intelektualno bogatog i profesionalno plodnog života u Beogradu. Beleži i putovanja na kojima se usavršavao "od Edinburga do Atine, i od Varšave do Montreala". Neizbežno, izložena su i različita izdanja mnogobrojnih Kašaninovih dela iz svih oblasti, a pisao je pripovetke, romane, eseje, putopise, studije, kritike, članke, enciklopedijske beleške, monografije. Prevodio Dostojevskog, Tolstoja, Mopasana...

Tu su i sto za kojim je radio i pribor za pisanje. Portret koji je napravio Milenko Šerban, bista Rista Stijovića. Kravata. Rukopisi, prepiska sa porodicom. Sertifikat Legije časti i ordenje, spaseno iz požara u kome je 17. oktobra 1944. tokom borbi za oslobođenje Beograda do temelja izgorela porodična kuća u Ulici maršala Pilsudskog, kod Kalemegdana.

- Posle propasti u požaru svega što sam imao u meni sa pepelom i garevinom nisu ostale samo žalost i gorčina; ostale su i želje i ljubavi i zamisli, veće i prkosnije nego što su bile - čita se sa jednog od 16 panoa, koji čine postavku. - Ja zaboravljam zlo ne zbog toga što ga ne priznajem, nego što ne mogu sa njim da živim.

Požar je najavio pustoš u prvim poratnim godinama. Obeležen kao saradnik kneza Pavla, proglašen je za kvislinga, marginalizovan, smenjen je sa mesta direktora Muzeja, čiju je zbirku tokom okupacije pazio s punom pažnjom, nekada pešačeći i po nekoliko kilometara da bi je svakodnevno obilazio... Zahvaljujući njemu sačuvano je Miroslavljevo jevanđelje, što mu nije pomoglo da sačuva posao. Porodicu je izdržavao anonimno pišući za "Politiku", za rubriku "Da li znate?" Nešto kasnije, 1953. biće, ipak, postavljen za prvog direktora tek osnovane Galerije fresaka.

Foto M. Anđela

Raritet ove izložbe je i jedna privatna fotografija iz mladosti. Na njoj je Milan sa starijim bratom Radivojem Kašaninom, našim slavnim matematičarem, profesorom univerziteta, akademikom.

- Braća Kašanin bili su jedini Srbi iz Baranje koji su pohađali gimnaziju. Uvek su ponosno isticali odakle su krenuli u svet, ne zaboravljajući one koji su im na tom putu pomogli - piše ispod ove slike.

Zabeleženo je i to da je Milan sa bratom, i tetkom Latinkom, koja ih je gajila jer im je majka rano umrla, pred odlazak na školovanje sakupljao ovas, da bi mogao da plati železničku kartu do Novog Sada.

- Kratko rečeno, ja sam, kao toliki Srbi pre mene, radio ne ono što je meni trebalo, ni što će mene proslaviti, nego odavao dug srpskom narodu... Imao sam težak, ali srećan život - misli su Milana Kašanina kojim je zaokružena postavka u Pedagoškom muzeju.

Foto M. Anđela

PONOSAN NA PORODICU

BIO je Kašanin ponosan na svoju veliku i složnu porodicu. Sa suprigom Ljaljom (Jekatarinom Petrovnom Martinovič, ruskom emigrantkinjom, koju je kao studentkinju upoznao u Parizu) dobio je četvoro dece. Najstariji sin Mirko bio je arhitekta, Radomir - Ratko, doktor prava. Pravnik je bio i treći sin Pavle, a ćerka Marina profesor opšte književnosti. Profesionalno su uspešni i unuci: Aleksandar - arhitekta, Nikola - kardiolog, Ksenija - profesor, Zoja - doktor istorije umetnosti, Jelena - doktor medicine, Milica - doktor geologije.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

AKO NEKOM POZAJMITE OVU KNJIGU, NE OČEKUJTE DA VAM JE VRATI!