NEDAVNO sam imao priliku da razgovaram sa jednim vrlo značajnim filologom, čuvarom starina. To je bilo u Puškinovom domu - književnom srcu Rusije, filološkom, može se reći, Kremlju; dekorisan neobičnim starinskim predmetima, on iznutra podseća ne toliko na muzej antikviteta koliko na jazbinu džejmsbondovskog zlikovca-ekscentrika koji zna cenu svojim ćefovima i ne preza ni od čega radi zadovoljavanja prohteva.

Komentari (0)