SAN O LEPOTI I STVARALAČKI INAT: Pesnička knjiga Gojka Đoga "Put za Hum" u izdanju Srpske književne zadruge

ODRANIJE je nagovještavana knjiga pjesama "Put za Hum" Gojka Đoga, a sada je evo u plavim koricama sto četrnaestog kola Srpske književne zadruge, kao 766. po redu, sa svojih trideset pjesama, ravnomjerno - po deset - raspoređenih u tri ciklusa.

Foto: Z. Jovanović

Prva dva - "Na Savinom putu" i "Put za Hum" - već su najavljivana, a treći, sa četiri nama znane pjesme, ucjelovio se kao nov i ravnopravan, sa potvrdom pjesnikovog identiteta - "Ja nisam neko drugi". Đogu je taj naslov bio neophodan u njegovoj dubokoj zrelosti kao identitetski znak prepoznavanja, kao moralni i poetički stav, i kao putna isprava i na Savinom putu, i na putu za Hum i Zahumlje: i na putu metafizičkog uspinjanja uz Savine ljestve - uz lastare njegove loze - i na putu ka međi svijetova, "ovoga" i "onoga", da se zna ko to tamo ide i ko to tamo pjeva. Ali ništa u Đoga nije jednoznačno, pa ni ovaj naslov trećega ciklusa, koji je intertekstualna igra sa Remboom; replika Rembou, a može se razumjeti i kao blaga parodija na Đogu dragog francuskog pjesnika. Ova knjiga je puna kao oko: u njoj nema ništa suvišno ni prekomjerno; njoj ništa ne nedostaje. Ona je skovana i salivena kao ćivot spreman na put za onostrane predjele - za Hum i Zahumlje. Milosav Tešić je upozorio na višeznačnost ovih toponima: oni i zvučno i značenjski sugerišu Hercegovinu, ali i svijet s one strane humke, iza huma.

Gledana kao cjelina, ova knjiga je drugačija od svega što je Đogo napisao, mada se pojedine njene pjesme nalaze u ranijim zbirkama. Ovdje ćemo skrenuti pažnju samo na jednu pjesmu, sasvim novu - "Inat ćuprija".

Foto: K. Mihajlović

Ima nečeg andrićevskog, mostograditeljskog, majstorskog i neimarskog u ovoj izvrsnoj Đogovoj pjesmi-priči. Po dominantnom značaju lirskog sižea - po postojanju priče - ova pjesma je žanrovski bliska Bećkovićevim pjesmama parabolama, lirskim "pričama", kakve su, recimo antologijske pjesme "Bodež" i "Ogledalo". Ovo je pjesma o građenju neobične ćuprije i o njenom neimaru Isaku, glavnom lirskom junaku. Ispjevana je kao "legenda", odnosno etiološko predanje o nastanku Inat ćuprije. Neimar je veliki i dokazani majstor-umjetnik - "koji voli svoj zanat"; inovator koji želi da bude nezavisan i vjeran samo svome snu, da na nov način gradi novu ćupriju

Neimarov ideal je kosmičke prirode: ćuprija bi, očito, bila jedan luk kao mlad mjesec, koji bi, sa svojim odrazom u vodi, gradio burmu od kamena i njome ovjenčao rijeku. U tom idealu su spojeni mjesec i sunce, nebo i voda, luk i njegov odraz, kamen i burma - kosmos u malom. Princip ljubavi, izražen slikom burme i vjenčanja, odnosno prstenovanje rijeke, ugrađen je u neimarov graditeljski ideal. Djelo se začinje u neimarevom snu, temelji se na ljubavi i prstenu, obuhvata ključne elemente kosmosa i teži ka neprolaznosti i vječnosti.

Ali između umjetnikovog sna i zanosa, s jedne, i životne stvarnosti i istorijskih užasa, s druge strane, postoji nepomirljiv zjap. Ratovi su usud ljudi i naroda "na krajini". Izbio je rat i gospodar je pokupio sve što je za rat sposobno, pa otišao na vojnu. Grad je dopao u ruke "nekakve haramije", koji je imao svoj ideal graditeljstva i želju da bude građevinom zapamćen i ovjekovječen. Zapovijedio je neimaru

Da gradi po njegovom planu.

Time je neimarov graditeljski ideal razoren, kao što je razorena i njegova iluzija o autonomiji stvaralaštva. U pjesmu je uvedena tema odnosa umjetnika i (nelegitimne) vlasti, odnosno nasilja "haramije" i "osamljene skitare" nad umjetnikom i njegovim snom.

Foto: Promo

Taman je neimar pomislio kako se narugao nasilju haramije deformacijom sopstvenog stvaralačkog ideala, kad nastupi novi socijalno-politički preokret: još nije ni skinuo skele s građevine, stiže glas da se vraća pravi gospodar, a da je nasilnik nekud nestao. Promjena vlasti ne znači za majstora spas, već novu nesreću - osvetu gospodara što je radio za samozvanca i haramiju. Čekaće ga

Predanje ne pamti šta se zbilo s majstorom - je li preživio izliv vlastodrščevog bijesa - već samo njegov inat i njegovo djelo - Inat ćupriju. Majstor je za pamćenje manje značajan od njegovoga inata koji je obilježio njegovo djelo. Važno je djelo, njegov nastanak i trajanje, a ne majstor Isak i njegov bijedni kraj. Inat ćuprija je pokazala svoju otpornost na prolaznost i vrijeme:

Pjesma je, nesumnjivo, pohvala djelu i stvaranju, ali i stvaraočevom otporu - inatu - koji se dvostruko prenosi na djelo: obilježava ga parodijom i groteskom i čini ga otpornim i sposobnim da se "inati s vekovima". Stvaralački inat je jedino što majstor može da suprotstavi nasilju samozvanca i haramije. Majstorov inat je ambivalentan: on razara njegov sopstveni ideal ljepote, parodirajući ga, ali gradi djelo otporno na vrijeme i prolaznost. Razarajući jedan ideal, majstor, parodijom i groteskom, gradi nešto novo, "avangardno". Razaranje ideala može biti stvaralački produktivno. Inat kao stvaralački otpor potvrđuje, sada u novom ključu, majstora kao inovatora.

Majstor je meta vlastodršca, bio on legitimni gospodar ili samozvanac haramija: svaki hoće da ga potčini sebi, svojim planovima i namjerama, veličanju sebe i sopstvene vlasti, dokazivanju sopstvene moći i veličine. Za vlast nije važna ćuprija, kao ni majstor, a ponajmanje majstorov san o ljepoti; važna je ćuprija kao dokaz snage i veličine gospodara, nelegitimnog kao i legitimnog. Umjetnik i njegova autonomija su na udaru; umjetnik je dvostruko ponižen: prisilom da radi za haramiju, protivno svojim uvjerenjima, i javnim batinanjem kao kaznom zato što je to radio. Inat, parodiju i grotesku vlast ne primjećuje. Poniženje dolazi od legitimne i od nelegitimne vlasti. Majstorova unutarnja drama - inat i otpor, i tehnika koja ih izražava - zanima samo pjesnika. Jedina majstorova odbrana je inat, unutarnji stvaralački otpor, koji se realizuje kao parodija sna, ideala ljepote - kao Inat ćuprija. Ali djelo ne spasava majstora od kazne i vlastodrščevog bijesa; od životne neizvjesnosti; možda čak i od nasilne smrti.

I san o idealu ljepote i Inat ćuprija u blizini su majstorove smrtne opasnosti. Gojku Đogu se u tim stvarima može vjerovati: provjeravao je to pišući na svojoj koži, iznutra.

Preporučujemo

Dodatak Kultura

0 1

RENATA SALECL: Čovek je čoveku virus

20. 12. 2022. u 08:42

TV Novosti

0 0

INTERVJU Reditelj Ivan Živković: Uživao sam radeći na seriji "Gospođica Skarlet i Vojvoda"

19. 12. 2022. u 13:21

Društvo

0 0

POLA SRBIJE SLAVI, POLA IDE U GOSTE: Zašto je Sveti Nikola najrasprostranjenija srpska slava

19. 12. 2022. u 08:43

Panorama

0 0

NAJČEŠĆE GREŠKE: Kako najbrže skuvati pasulj

19. 12. 2022. u 07:47

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije