MAGLOVITI CILJEVI U SOCIJALIZMU: Komunistička partija tek 1948. godine izlazi iz ilegale

Akademik Milorad Ekmečić

08. 10. 2023. u 07:00

PORED svih poremećaja koji su napravljeni posle 1965, kada nagli rast industrije staje, mora se reći da je prethodni period od kraja rata 1945. predstavljao istorijski civilizacijski preokret.

МАГЛОВИТИ ЦИЉЕВИ У СОЦИЈАЛИЗМУ: Комунистичка партија тек 1948. године излази из илегале

Radno predsedništvo: Đuro Pucar Stari, Moša Pijade, Josip Broz Tito, Spasenija Cana Babović i Edvard Kardelj , Foto Dokumentacija „Novosti“ , Arhiv „Borbe“, Muzej Jugoslavije, Arhiv Jugoslavije i Vikipedija

Komunizam je zaista još bio religija i on je upravo zbog toga bio tako efikasan. Masovne omladinske radne akcije su primenjivane od početka stvaranja oslobođenih teritorija, posle 1941, iako njihova praksa nije postojala u Sovjetskom Savezu. Izgrađuje se železnička pruga Brčko - Banovići, pa Šamac - Sarajevo, gde se uski kolosek napušta i izgrađuje evropski. Auto-put Zagreb - Beograd se podiže masovnim radnim akcijama omladine. U evropskim zemljama i u Nemačkoj taj sistem je, nakon što su nacisti preuzeli vlast 1933, proizveo ulogu zamajca za izvlačenje ekonomije iz krize i stagnacije.

Iako se ne može tvrditi da je takva jugoslovenska praksa pozajmljena iz nemačkog primera, ona je i ovde vršila funkciju zamajca da se društvo iz istorijske krize agrarne prenaseljenosti ubrzano transformiše u urbanu industrijsku zajednicu.

Prvi petogodišnji plan iz 1947. počivao je na investicijama koje su isceđene iz poljoprivredne proizvodnje. Postojale su različite forme zadruga, neke nasleđene iz predratnog vremena. Seljačke radne zadruge, po modelu sovjetskih kolhoza, procvetale su 1949. kao dokaz vernosti sovjetskom tipu socijalizma, posle prekida veza sa Sovjetskim Savezom, 1949. Usledila je nasilna kolektivizacija. Ona je najviše pogodila Vojvodinu, koja je sve više postajala žitnica Jugoslavije. U Srbiji je 21% obradivih površina upalo u seljačke radne zadruge. U Bosni je taj procenat bio nešto niži, a u Makedoniji i Crnoj Gori taj procenat je dostizao do 50, pa i do 80% obradivih površina, najviše u celoj državi. U Hrvatskoj i Sloveniji je bio najniži - 12% i 14%.

Od oslobođenja 1945, uvodi se sistem prisilnog otkupa od države po određenim cenama.

On je nastavljen i posle 1946. Pokazalo se da seljačke zadruge po kopiji sovjetskog sistema ne donose profite i povećanje proizvodnje.

Radna akcija Vrčko- Banovići , Foto Dokumentacija „Novosti“ , Arhiv „Borbe“, Muzej Jugoslavije, Arhiv Jugoslavije i Vikipedija

Takve zadruge uopšte nisu bile komunističkog porekla ni u Sovjetskom Savezu. Nastale su kopiranjem tržišnih zadruga (Marktgenossenschaft), koje 1919. stvaraju nemački komunisti u pokušaju socijalističke revolucije, kako bi ishranili gladne radnike u gradovima.

Drugi primer su davali anarhisti po Ukrajini, ugledajući se na tradiciju zadruga iz HIX veka. Sistem traktorskih stanica je napušten 1950, a obavezni otkup godinu dana posle.

Nasilno stvaranje zadruga je izazvalo otpor. U decembru 1949, u okolini Velike Kladuše, pobunilo se muslimansko stanovništvo. Tamo je, inače, kampanja za ukidanje muslimanske nošnje za žene dovela do otpora, koji je general Hamdija Omanović ugušio. Deo albanskog stanovništva je iskoristio sporazume kraljevske diplomatije i turske vlade pre rata, pa se iselio u Tursku.

Kopiranje  sovjetskog sistema je brzo napušteno, a umesto njega je ostavljeno da se otkupom obradive površine i arondizacijom stvaraju jaka poljoprivredna dobra industrijskog tipa. Od 1955. znatnije se uvodi i mehanizacija. U 1974. u Jugoslaviji je bilo 195.125 traktora, prema 6.266 u godini 1951. Bez obzira na sve surovosti koje su u ovom načinu stvaranja moderne poljoprivredne proizvodnje pokazane, to je ipak bio izrazito uspešan civilizacijski uspon. Najznačajnija je bila podela jugoslovenske teritorije na one na kojima se proizvode žitarice i one na jugu, gde se ostavlja prostor drugim kulturama.

* * * * * * * * *

SELjACI POČINjU DA KUPUJU GOTOV HLEB

PRVI PUT  u istoriji, seljaci južnih oblasti (Crna Gora, Hercegovina, Dalmacija) ne upotrebljavaju drvenu ralicu da preoru osamljene parcele u kamenom kršu. Nije uspeo pokušaj da se u toplijim krajevima, umesto ječma, gaji pamuk, a krš ublaži sadnjom eukaliptusa. Gajen je i kikiriki, ali nije uspeo. Zajedno sa iščezavanjem drvene ralice, nestalo je jarebica, a divlje svinje su potražile deblju hladovinu na severu. Prvi put u našoj istoriji seljak počinje da kupuje gotov hleb, umesto da ga pravi kod kuće. Modernizacija društva jedino nije uspela kod albanskih i bosanskih muslimana. Ugušena je zbog demografske eksplozije.

Jugoslavija se počela izgrađivati kao socijalistička, federativna država, na onim teritorijalnim tekovinama koje je uspostavila ranija vekovna tradicija i ujedinjenje 1918. Ipak, nije sasvim jasno da li je uži krug rukovodilaca oko maršala Tita zaista računao da će Jugoslavija uvek ostati takva. Oni su, ipak, bili deca vaspitana u duhu ciljeva planetarnog ujedinjenja svih radnika sveta u jednu novu tvorevinu, u kojoj ostvarene nacionalne države nisu bile njihov ideal.

General Hamdija Omanović govori u Cazinu , Foto Dokumentacija „Novosti“ , Arhiv „Borbe“, Muzej Jugoslavije, Arhiv Jugoslavije i Vikipedija

U RAZGOVORU  sa stranim novinarima 1953. Tito je izjavio da bi on “htio doživjeti da Jugoslavija bude do maksimuma stopljena u jednu čvrstu zajednicu, da ona ne bude formalna zajednica, već zajednica u kojoj će biti jedna, jugoslovenska nacija, u kojoj će od pet naroda postati jedna nacija”. Drugom prilikom je govorio da su granice među jugoslovenskim republikama bile tamne šare na mramornom stupu, koje mramor ne razdvajaju nego integrišu.

Zavet za ispunjenje petogodišnjeg plana , Foto Dokumentacija „Novosti“ , Arhiv „Borbe“, Muzej Jugoslavije, Arhiv Jugoslavije i Vikipedija

Ostaje ipak pitanje da li je ideal pripadnika Titovog kruga bio da usavršavaju takvu zemlju kakvu im je istorija strpala u šake da brinu o njoj. Tek će raskid sa Sovjetskim Savezom značiti i prekretnicu u kojoj su neki magloviti ciljevi o drukčijem socijalizmu u budućnosti prestali da postoje. Komunistička partija je striktno zadržavala kadrovski karakter strogo konspirativne organizacije. Narasla je od 12.000 ljudi pre početka revolucije, na 141.066 članova na kraju. Tek kad zbog kritike sovjetskog vođstva 1948. postane javna u svojoj sopstvenoj zemlji, ona će postati ogromno telo, najpre sa 283.000 članova, a zatim 483.000.

Na prvomajskim parada se slavio rad , Foto Dokumentacija „Novosti“ , Arhiv „Borbe“, Muzej Jugoslavije, Arhiv Jugoslavije i Vikipedija

Pre 1948, ona je jedno telo “u magli”. Tek se u maju 1945. stvara Komunistička partija Srbije, sa izdvojenim delovima - Vojvodina i Kosovo i Metohija, a u avgustu 1946. stvaraju se komunističke partije Bosne i Hercegovine i KP Crne Gore. Za Bosnu i Hercegovinu je to urađeno na tajnom kongresu u Mostaru. Nisu objavljeni zapisnici, da bi istoričari imali barem osnovne podatke.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

NJEGOVA SMRT SLOMILA GLUMCA: U suzama svaki dan, plače od maja - pokazao kako na mobilnom čuva njegovu sliku (VIDEO)