LUDE NOĆI STIGLE SA "DUHOM EVROPE": Kako su se minulih vekova u Srbiji, kraljevini Jugoslaviji i SFRJ slavili omiljeni novogodišnji praznici

Ivan Miladinović

25. 12. 2022. u 13:11

ZAVRŠAVA se odbrojavanje dvadestdrugog leta 21. veka i eto još jedne prilike da zavirimo u ormare i spomenare naših dedova i baba, da vidimo kako su oni dočekivali, čestitali i proslavljali dolazak novog leta.

ЛУДЕ НОЋИ СТИГЛЕ СА ДУХОМ ЕВРОПЕ: Како су се минулих векова у Србији, краљевини Југославији и СФРЈ славили омиљени новогодишњи празници

Nova godina 1892. u jednoj beogradskoj porodici Foto Arhiva

Mada ti naši stari nisu živeli ritmom koji srce tera da kuca ispod brade, za poslednje sate stare i prve trenutke nastupajuće godine važila su ista pravila kao i danas:

- Te noći nema ružnih ni tužnih!

Prvi pisani trag o dočeku Nove godine u Beogradu zabeležeće novinar lista "Videlo", bilo je to na sredokraći 19. veka. Čekalo se 1850. leto. Naravno, u Novu godinu se ulazilo bez jelki, lampiona, svetiljki. Samo su na raskršćima glavnih ulica gorele mešine sa katranom nabijene na visoke motke. Zapaljeni katran kapao je na kaldrmu, što je uz zvuke ćemana i zurli koji su se čuli iz okolnih sokaka, izazivalo veliku radost i znatiželju okupljenih građana.

A kad je varoš sasvim utonula u mrak nestalo je sa ulica i svirke i sveta - ostadoše samo panduri i turski stražari. Novu godinu su ljudi dočekivali po kućama, a narod se radovao novom danu, kada se po tadašnjim običajima lomila vasilica, umešena od proje i paprene masti. Ako se negde i čula pesma i svirka, bilo je to u otmenijim i bogatijim kućama. Najviše u porodicama koje su se naselile "iz preka", tačnije rečeno iz Vojvodine. To je rađeno zarad njihovih frajli i udavača. Oni su još ranije naručivali brkate licejce koji su se mogli u sumrak videti kako sa flautama ispod miške prte snežne nanose i nestaju u avlijama.

Devojke su svirale u gitar, a mladići flautu. Ako je domaćin bio iz preka i imao harmonijum, pratio bi omladinu ili bi sam otpevao kakvu starinsku pesmu. Domaćica je pogledom milovala mladež, a babe i strine, koje se uvek zateknu u ovakvim zgodama, čudile su se flauti, i čas hvalile, a čas kudile domaćicu, naravno kad ona nije bila tu. Tako nam je anonimni hroničar ostavio sliku nalik na istrgnute stranice nekakvog starinskog romana.

Foto Arhiva

NOVOGODIŠNjE noći u devetnaestom veku očigledno nisu imale tako svečano ruho kao što će to uslediti u sledećem stoleću. Stara godina se, naravno, ispraćala, nova dočekivala, ali bez velike pompe i izuzetnog oduševljenja. Tako je bilo i za doček nove 1901. godine. Ni po čemu nije bio poseban, premda je značio ulazak u novi vek. Beograđani kao da su predosetili da će nastupajuće stoleće doneti ogromne nevolje srpskom narodu.

Čak ni beogradske kafedžije, vešti reklameri, nisu se setili da doček ove Nove godine učine izuzetnijim od drugih. Nisu ni pomenuli da se dočekuje novo stoleće. U listu "Mali žurnal" pojavio se sledeći oglas: "U nedelju, 31. decembra, priređuje se zabava sa igrankom u kafani Crna mačka na Vračaru. Sopstvenik radnje Tomčić moli svoje prijatelje i poznanike da ga izvole posetiti."

Foto Arhiva

U postprazničkom izdanju istih novina, o minuloj slavljeničkoj noći, ne može da se nađe ništa više od jednog patriotski obojenog meteorološkog izveštaja: "Osim u Beogradu, juče je padao sneg još i u svim mestima naše otadžbine: Negotinu, Zaječaru, Kragujevcu, Kraljevu, Požarevcu, Paraćinu i Šapcu."

S godinama, Savom i Dunavom će proteći mnogo vode i sve će je više zapljuskivati "duh Evrope". Novi vek kao da je doneo i novi odnos prema novogodišnjim noćima. Iz godine u godinu sve je više sjaja u toj ludoj noći. Društva, klubovi, otmeni restorani počinju da organizuju dočeke. Iz novina saznajemo da su u "Ukrajini" "Luksoru", "Koloseumu", "Slaviji", "Unionu" poznati komičari zabavljali posetioce uz neizbežnu lutriju.

Tako je vlasnik "Manježa" dao sledeći oglas: "Prase i ćurka na lutriji. Krofna sa napoleonom. U gornjoj sali lumperaj, u donjoj igranka. Muzika i pesma bez kritike. Za posetu moli Milan, Bidža, restorater." Na novogodišnjoj zabavi koju su organizovali beogradski novinari igralo se kolo kojim je komponovao kapelnik Franja Pokorni; Na Bari Veneciji je otvoreno klizalište; A kupci prasića preko 15 kila bili su oslobođeni trošarine (poreza).

ZA RAZLIKU od anonimnih hroničara, lude noći u postprazničkom broju "Politike" od 2. januara 1910. godine Ben Akiba (da podsetimo one zaboravne da se iza ovog pseudonima krije naš proslavljeni komediograf Branislav Nušić), svodi bilans najveselije noći:

"Rešio sam da priberem tačne podatke o tome: kako je ko dočekao Novu godinu. Ali, izgleda da je to neobično težak posao. Trebalo bi mi puna godina rada i onda šta će mi svi ti podaci, kad će posle godinu dana opet stići Nova godina.

Foto Arhiva

Prema sad pribranim podacima, izgleda da bi se samo generalan statistički rezultat mogao izvesti. Tako, na primer, izgleda da je: 40 odsto stanovništva beogradskog dočekalo Novu godinu uz čašu vina od kojih polovina, kad je kucnulo 12, nisu nikako mogli da nađu usta svojih prijatelja sa kojima su se hteli, pri čestitanju poljubiti.

Dvadeset odsto, međutim, dočekalo je Novu godinu držeći karte u rukama. To su oni koji hoće da vide sa kakvom će srećom dočekati Novu godinu. Među ovima je bilo bar polovina koji su tačno u 12 sati pljunuli u svoj džep i time pljunuli na svoju sudbinu.

Trideset odsto beogradskog građanstva dočekalo je Novu godinu na zabavama i igrankama. I od ovih trideset odsto, bar je deset odsto, u momentu kad je na Sabornoj crkvi izbijala ponoć, izjavljivalo ljubav.

Četrdeset odsto je, dakle, pilo, dvadeset odsto se kartalo, trideset odsto je bilo na zabavama, a ono resto od deset odsto prosto je spavalo.

I tako bi bila u svemu tačna statistika, to jest, znalo bi se tako gde je bilo svih sto odsto beogradskih stanovnika. I ja bih tu statistiku kao vrlo tačnu i objavio, ali mi je jedan slučaj samo grozno pokvario statistiku.

Foto Arhiva

Ja imam običaj da o ponoći uoči Nove godine izađem na ulicu i da gledam nebo, i prvu čestitku da primim od patroldžije. Velim, da mi prvi čestita neko ko je nevina duša, a smatram da su zasad kod nas u Beogradu patroldžije najnevinije duše.

Dakle, tačno u ponoć kad sam ja izišao da pogledam u nebo i potražim patroldžiju, spazih jednog čoveka bez pantalona kako juri kome da čestita Novu godinu, ili bega od nekoga koji njega juri da mu čestita.

Bio sam u groznoj nedoumici, naročito zato što mi taj čovek prosto kvari statistiku. Ali, stvar mi je bila odmah jasna, kad sam malo zatim spazio uvređenog muža gde sa jednom batinom juri za onim polu-ženikom.

"Bože moj, bože moj, kako to svaki na svoj način dočekuje Novu godinu."

DVADESET godina kasnije Beograd je već dobijao obrise prave evropske metropole. To se naročito osećalo na ispraćaju starog i dočeku novog leta.

"Praseće pečenje, pa solo ples g-ce Ravske. Zatim jedna mala rolna filma `Poštareva kći`. Između činova g. Jurij Mortesi peva ruske narodne pesme (ali one od pre 1917. godine). Onda tanak špricer. Pa nova zakuska..."

Foto Arhiva

Eto, tako se pre tačno devedeset i dve godina dočekivala u beogradskom bioskopu "Korzo" nova 1930. godina... U međuvremenu, kinooperater šnira novu rolnu. Novogodišnji program počinje smešnim tandemom "Patom i Patašonom". Čak u sedam časova. Između stolova već se gomilaju koske, srča od stakla, zemičke kojima se gađaju filmski negativci. Konačno lutrija! Glavni zgodici krofne sa zlatnicima zvanim napoleon, pečeno prase sa jabukom u ustima, torta sa puno oraha, balon vina i ples sa g-com Ravskom (ali na rastojanju).

Iz oglasa u "Politici" može da se sazna kakav je bio novogodišnji program u pozorišnoj sali "Kleriž": "Smrtonosni trapez, najnoviji raport, dresirani psi, veliki ton film `Trojka`, akrobatske senzacije, baletski duo, akrobatski trio, apaška igra, besplatna lutrija, šaljiva pošta..."

A za one koji su bili neodmereni u jelu i piću brinuo je vlasnik "Engleske drogerije" u Knez Mihailovoj ulici broj 33. On je nudio Felerovu "Elzu" - eliksir za regulisanje i varenje i originalni norveški ricinus!

Ubrzo je Evropom, a potom i svetom protutnjao Drugi svetski rat. Nova godina je slavljena i u ratu. Slavili su je i saveznici i nacisti, i porobljeni i okupatori, i partizani i četnici. Prva Nova godina u oslobođenom Beogradu pompezno je proslavljena. Siromašno, ali moćno. Čekalo se u svim većim salama koje su preživele bombardovanje, naročito ono savezničko. Program novogodišnje noći tog 31. decembra 1944. godine bio je gotovo svuda isti. Prvo su se slušale vesti, a potom muzika. Do ponoći se igralo kozaračko kolo, a od ponoći u Domu inženjera i hotelu "Central" u Zemunu se igrao čak i predratni tango, ali na velikom rastojanju.

Foto N. Skenderija

KNjAZ MILOŠ PRVI ČESTITAR

PRVA obeležavanja dočeka Nove godine, ili Malog Božića kako je u to vreme u narodu nazivano, vezuje se za knjaza Miloša, koji je u svom konaku pravio prijeme za strane poslanike, preko kojih je upućivao čestitke evropskim vladarima. Uskoro ovu novotariju prihvataju i stanovnici beogradske varoši, čestitajući 1. januara do podne jedni drugima novo leto.

Svoj glamurozniji i svečaniji vid, novogodišnje proslave dobijaju za vreme kneza Mihaila, koji u Beograd prenosi duh balskih dvorana iz evropskih prestonica. Pod sjajem sveća, uz zvuke valcera i narodnih kola, elitni Beograd ulazio je u drugu polovinu 19. veka. I njegov naslednik kralja Milan Obrenović, uz mladu i ambicioznu suprugu kraljicu Nataliju nastavlja sa priređivanjem novogodišnjih balova na kojima su se beogradske dame takmičile koja će se u što lepšoj toaleti pojaviti. Ovi balovi imali su osmišljen program i unapred određen repertoar brzih i sporih kola i evropskih igara koji su izvođeni.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

Nova dimenzija života u delu Beograda koji se budi iz sna