FELJTON - PROBUĐENA NADA U OSLOBOĐENJE: Kosovski mit među Južnim Slovenima nije zamro

Dr Mile Bjelajac

18. 08. 2021. u 18:00

U ISTORIOGRAFIJI se od šezdesetih godina pominje organizacija "Smrt ili život", na čelu sa Đurom Šarcem, koji je sastavio i njena pravila.

ФЕЉТОН - ПРОБУЂЕНА  НАДА У ОСЛОБОЂЕЊЕ: Косовски мит међу Јужним Словенима није замро

Foto Arhiva

Cilj organizacije bila je likvidacija prestolonaslednika Ferdinanda. U tim pravilima pominje se formiranje Vrhovne uprave od sedam članova, ili "saveta duhova", dok su izvršioci "kosovski osvetnici". Članovi organizacije bili su samo Srbi iz Bosne (to se odnosi i na Srbe muhamedance). Posle akcije, članovi bi izvršili samoubistvo, nikoga ne bi odavali i sl. Među zakletim članovima bili su Nedeljko Čabrinović i Gavrilo Princip. Šarac je u prvi mah imao nameru da putuje u Skoplje, da od tamošnjih komita nabavi bombe, ali se od toga odustalo kako bi se sačuvala konspiracija. Izvršioci su se, preko Ciganovića, obratili majoru Tankosiću.

Ova organizacija se pominje u biografiji Đure Šarca, koju je napisao jedan od ondašnjih konspiratora, Hercegovac Dušan Slavić, tada mali knjižar u Beogradu. Slavić je još 1928. godine predao svoje zapise Matici srpskoj u Novom Sadu i oni su bili pod embargom sve do njegove smrti. Prema Šarčevoj biografiji i podacima o organizaciji, brojala je osamnaest članova. U Šarčevoj biografiji pominje se uloga Riste Milićevića, pravnika iz Mostara, kojeg je u istrazi pomenuo Nedeljko Čabrinović. Opisano je i kako su bila prikupljana sredstva. Dakle, bivše bosanske komite, koje su posle rata živele u Beogradu, đaci i radnici iz Bosne, činili su društvo koje se okupljalo u kafani Zlatna moruna na Zelenom vencu.

BALKANSKI ratovi probudili su nade Južnih Slovena u njihovo neposredno predstojeće oslobođenje od vlasti Austrougarske. Samouverenost pojedinaca u Srbiji, pripadnika tajne organizacije Crna ruka, ali i pojedinih medija, kretala se u istom smeru. Kao ni pomenuti faktori u Srbiji, tako ni južnoslovenski pokreti nisu uvažavali činjenicu da su snage i sredstva Srbije bili oslabljeni i da je Srbiji u tom trenutku bio preko potreban mir, oporavak i konsolidovanje prilika u novozadobijenim krajevima.

Pomalo je zaboravljeno stanje u južnoslovenskim pokrajinama u vreme borbi za oslobođenje. Situacija je bila toliko uzavrela da su austrougarske vlasti, vladar i prestolonaslednik sa zabrinutošću gledali na blisku budućnost. Nadvojvoda Franc Ferdinand je, rezignirano, pred svoju posetu Bosni u junu 1914. procenio da se "situacija pogoršava ne samo među Srbima u Bosni i Hercegovini već i među Hrvatima tamo... Svi Jugosloveni su postali politički nepouzdani. To se može tvrditi za Hrvatsku jednako kao i za Bosnu".

ZABRINUTOST su širili austrougarski mediji na nemačkom jeziku, često prenoseći stavove istaknutih domaćih poglavara, kao i bliskih stranih posmatrača. Za vreme balkanskog rata jedan list navodi: "Uspeh Osmanlija predstavljaće brz povratak miru, dok bi pobeda Bugarske značila da Južni Sloveni u potpunosti gube svoju razboritost." Jedan, još uticajniji, list navodi: "Na jugoistočnim granicama nestaje veliki državni entitet, koji nije bio nacionalna država i koji nije imao pretenzije prema austrijskom jugoistoku zbog sličnosti nacionalnih interesa."

Treći, uticajni "Noje fraje prese" (Neue Freie Presse), zaključio je u svom uvodniku od 18. oktobra 1912. da će se "Turska boriti ne samo za sebe već i za Evropu". Još 20. oktobra izražavao se strah da će sve rezultirati svetskim ratom. Iste novine komentarisale su odsustvo južnoslovenskih predstavnika (njih trideset i sedmoro) sa sednica austrijskog parlamenta (Rajhsrata), koji je počeo sa radom posle letnjeg odmora, a na dnevnom redu, pored ekonomskih pitanja, imao je zauzimanje stava prema zaraćenim stranama u balkanskom ratu. Zvanični razlog bilo je planirano uvođenje vanrednog stanja u Hrvatskoj.

ATENTAT NA BANA CUVAJA U ZGREBU

JOSIP Horvat navodi, na primer, kako narodni poslanici "Novljanin Bogoslav Mažuranić i Bude Budisavljević mlađi, ganuti se spremaju u hodočašće na osvećeno i posvećeno Kosovo. "A. G. Matoš objavljuje u "Obzoru" feljton Pjesma pobjednica, remek-djelo u kojem veliča etos junačke narodne pjesme kao istinskog autora pobjede. Jedan omladinac je napisao: "Prije Kosova nismo znali, koliko otporne snage u našem narodu ima (...) Poslije Kosova drugi su putovi". Trenutno je nestalo klonulosti i malodušnosti, tih produkata političkog sistema posljednih decenija." Ni nedelju dana posle srpske pobede na Kumanovu, planuli su pucnji na bana-komesara Cuvaja u Zagrebu. Mladić, student prava Stjepan Planinšak, pucao je 30. oktobra. Bečka "Noje fraje prese" prenela je 23. oktobra izjavu jednog poslanika Hrvatskog sabora: "Naša mržnja prema Turcima potiče još od našeg detinjstva."

DANAS, posle više od jednog veka, gotovo neverovatnim čine se tvrdnje savremenika, svedoka i učesnika omladinskog pokreta, ali ništa manje neverovatni, kao njihova dopuna, izgledaju i službeni policijski izvori i procene. Mada su školski programi na prostorima bivše Jugoslavije potiskivali i potiskuju te činjenice, valja se na njih podsetiti upravo zbog današnjih tendencija da se ovaj pokret protiv Austrougarske tumači isključivo kao posledica organizovanog delovanja iz Srbije. Dakle, rekli bismo, u skladu sa nekadašnjim eksplicitnim austrougarskim osudama iz ultimatuma Srbiji i svekolikom propagandnom histerijom koja je tom aktu prethodila u više navrata 1913, a posebno nakon Sarajevskog atentata.

Jedan od kredibilnih svedoka iz zagrebačke sredine, Josip Horvat, ostavio je o tome svoje zapise, koji su dugo čekali da ugledaju svetlo dana (2006). Evo samo nekih pojedinosti: "Kumanovo - Kirkilise - Lle Burgas. Imena sitnih balkanskih naselja. Novim pokoljenjima vjerojatno ne kazuju ništa. Ili vrlo malo. U listopadu (oktobru) 1912. kočila su se ta imena masnim slovima u glavnim naslovima svih novina po Evropi.

ELEKTRIZIRALA su čak plaho, rezignirano građanstvo po hrvatskim zemljama. Tadanja je pak najmlađa generacija zapala u ekstazu. Bilo joj je kao da se probudila iz sna i doživjela da su njezini sni postali java. Metafizika njezinog nacionalizma postala je stvarnost. Srpska je vojska 23-24. listopada potukla tzv. osmanlijsku Vardarsku armiju. Sve je naličilo na nevjerojatno čudo. Pogotovu u Beču i u Budimpešti prvih dana uopće nisu htjeli vjerovati vojnim izvještajima. Toliko im se stvarnost pričinjala nesvatljivom. Svijet svih južnoslavenskih zemalja Habsburške Monarhije bio je u deliriju.

Kosovski mitos nije tu nikada zamro. Živnuo je pogotovu od ilirizma; u Hrvatskoj i Slavoniji od Mažuranićevog banovanja, pa i za vrijeme satrapskih režima, razbuktao se kao naučavan, kao dio narodne književnosti. Sada je san ostvaren: Kosovo je osvećeno, poraz koji su narodni pjevači uz gusle tečajem stoljeća podržavali u narodnom pamćenju kao ranu koju treba iscijeliti. Suvremenicima se to pričinjalo jedinstvenim čudom u historiji. Omladina, smatrana ludom sa svojim snovima u najmučnije dane satrapstva, pokazala se realističnom. Otkriveno je da su u historijskim procesima utopije vitaminska hrana naroda."

SUTRA: Suprotni tabori među Hrvatima

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
OVO JE ČOVEK KOJI JE U NIŠU NEUTRALISAO TONU TEŠKU AVIO-BOMBU SA 430 KG EKSPLOZIVA: To isto je radio 2011. u Kragujevcu i 2013. na Dorćolu

OVO JE ČOVEK KOJI JE U NIŠU NEUTRALISAO TONU TEŠKU AVIO-BOMBU SA 430 KG EKSPLOZIVA: To isto je radio 2011. u Kragujevcu i 2013. na Dorćolu

AKO igde postoji "vaga" za merenje snage ljudskog duha, koliko li bi na njenoj skali težila ona koju ima deminer Mihailo Marinković (48), iz Pančeva, pripadnik Sektora za vanredne situacije MUP Srbije? Koliko bi na njen tas stalo njegove odvažnosti, staloženosti, potpune koncentracije..., u trenutku dok je, minule nedelje u Nišu, sam prilazio neeksplodiranoj avio-bombi teškoj 1.000 kilograma koja nosi 430 kilograma eksploziva, zaostaloj iz NATO agresije?

27. 04. 2024. u 07:00

Komentari (0)

RUSIJA JE ZGROŽENA: Ovo je najnoviji uslov za Ruse da bi učestvovali na Igrama Pariz 2024