FELJTON - LJUBAV I BRIGA ZA OBIČNE LJUDE: Kraljica Marija se potpuno posvetila dobrotvornom radu

Žiža Radivojević

12. 06. 2021. u 18:00

VELIKO je bilo srce kraljice Marije i u njega je smeštala ne samo svoju porodicu, nego ceo narod. Od prvih dana pokazivala je ljubav i brigu za obične ljude u čiju zemlju je došla i zavolela je kao svoju. Bila je omiljena među diplomatskim korom, načitana, elegantna, dostojanstvena, ali običan svet je, bukvalno, obožavao.

ФЕЉТОН - ЉУБАВ И БРИГA ЗА ОБИЧНЕ ЉУДЕ: Краљица  Марија се потпуно посветила добротворном раду

Marija sa sinovima Petrom, Andrejem i Tomislavom

Kako je bila strastveni ljubitelj automobilizma i vozila je sama, jednom joj je pukla guma na putu za Oplenac. Seljani su je prepoznali i izašli da je pozdrave i da ponude pomoć, ali niko nije znao kako se to radi. Kraljica je znala, pa je zasukala rukave i promenila gumu na zaprepašćenje i oduševljenje okupljenih.

Otvarala je škole, bolnice, obdaništa, poklanjala novac dobrotvornim udruženjima. Darovitim a siromašnim đacima od ličnih prihoda omogućavala je da se školuju. Bila je i idejni tvorac organizacije Kolo srpskih sestara. Sve je interesovalo i svuda je stigla da pomogne. Možemo samo da zamislimo koliko se promenio Marijin život kada je promenila dom i zemlju. Ta promena joj nije teško pala, ljudi su je u njenoj novoj domovini voleli i to su pokazivali. Ni dom joj nije bio neudoban, sve što je fizički okruživalo bilo je lepo, toplo, uređeno i prijalo joj. Ipak, vrlo rano je mlada nevesta shvatila da joj brak neće biti ni približno velelepan kao što je bila svadba. Njen muž, koga je celog života poštovala, ostao je za nju enigma. Mlada, lepa i putena Marija, savršena kraljica i majka, voljena od svoje dece i naroda, iskreno je bila posvećena zemlji koja je postala njena.

ATENTAT na kralja Aleksandra u Marselju, u koga je pucao pripadnik VMRO organizacije i ubio ga, preokrenuo je tok istorije, ali i kraljičin život. Njen najstariji sin, princ Petar Drugi, bio je dečak od 11 godina i umesto njega vladalo je namesništvo gde je bio glavni knez Pavle Karađorđević.

Kraljica Marija nikada se nije mešala u politiku, a tek ovim namesništvom bila je isključena iz svih državnih pitanja. I ranije okrenuta dobrotvornom radu, sada se potpuno posvetila potrebama naroda i vaspitanju svojih sinova. Pojavljivala se na zvaničnim događajima samo kada mora. Umesto toga, bila je aktivna u Crvenom krstu, pomogla je da se izgradi dečja bolnica u Tiršovoj i Institut za onkologiju.

Koliko je bilo veliko njeno srce za narod koji je prihvatila kao svoj, najbolje govori podatak da je njena udovička apanaža bila šest miliona dinara (što je bila velika suma), a ona je, za lične potrebe, koristila samo četvrtinu. Od ostalog novca mnogi siromašni, ubogi i nevoljni imali su hleb, dom, siromašna deca školovanje, samohrane majke potporu. Sve je stizala i imala ljude zadužene da joj dostave obaveštenja o najugroženijima.

NASTAVILO se to i u izbeglištvu, gde je bila posle aprilskog sloma Jugoslavije. Živela je na malom imanju u Engleskoj, gde su joj se sinovi bavili poljoprivredom, a ona kućnim poslovima. Sinovi su bili Tomislav i Andrej, a sa Petrom je bila u sukobu jer je bila protiv njegove ženidbe dok mu je zemlja u ratu, što je bilo mišljenje i cele Vlade u izbeglištvu. Smatrala je da jedan kralj, makar i u izbeglištvu, ne sme da misli na ličnu sreću dok mu zemlja pati pod krvavim ratom, što protiv Nemaca, što bratoubilačkim. Mlad, zaljubljen, Petar je nije poslušao i tada su potpuno prekinuli odnose.

Cela priča oko kraljevog zaljubljivanja u grčku princezu Aleksandru bila je ujdurma Vinstona Čerčila, koji je i namestio da se upoznaju, a kasnije vrlo podržavao ideju o venčanju. Pošto je u to vreme već zvanično podržao Tita i partizane, išao je za tim da diskredituje kralja, jer se nijedan savesan i odgovoran suveren ne ženi dok mu je zemlja u ratu. Tako su se venčali, marta 1944, kralj bez kraljevstva i princeza bez miraza, jer ona je bila kći grčkog kralja koji se oženio građankom, pa njegova deca nisu imala pravo ni na presto, ni na ono što ide uz njega. Kraljica majka nije došla na venčanje. Sedela je na svom imanju stegnuta srca što je njen sin gluv i slep na ono što mu ona govori sa razlogom.

SA FARME u Kentu organizovala je i slala pomoć u odeći i hrani našim ljudima po raznim logorima, i to potpisujući kao Marija K. Đorđević. Preko Jugoslovenskog crvenog krsta i Društva "Sveti Jovan", mnogima je olakšala i, bukvalno, spasla život dajući od svoga. Samo do kraja 1943, otpremljeno je 7,5 miliona kilograma pošiljaka, od čega je 5,5 miliona bila hrana. Trideset hiljada šinjela i kompletne preobuke otišlo je onima kojima je bilo neophodno. I kada nije bila uz narod koji je prigrlila kao svoj i koji joj je bio istinski blizak, kraljica Marija nije prestala da brine i pomaže.

Kada se nije bavila organizovanjem pomoći, išla je, iako ne više mlada, u slikarsko-umetničku školu. Tamo je bila najstariji student i uopšte se nije ponašala kraljevski. Slikala je i vajala, čak je imala i izložbu. Ne kao kraljica, nego kao običan student.

Rođena na dvoru i dugo je živela na dvoru, ali je sve to zaboravila i postala obična žena koja se bavila sinovima i humanitarnim radom.

PRED kraj života bila je prinuđena da proda dva vredna komada nakita da bi platila skupe lekove i terapije, jer je bila ozbiljno bolesna. Aukcijska kuća "Sotbi" prodala je njenu veličanstvenu dijademu sa preko 800 ugrađenih dragulja, dizajniranu u carskoj Rusiji, i broš u obliku belog orla koji je dobila od muža. Od toga je platila ono što joj je bilo neophodno, s obzirom na to da je poslednje dve godine bila gotovo nepokretna, ali je i od te sume odvojeno u dobrotvorne svrhe. Poslednji paket pomoći koji je uputila kraljica dobio je jedan naš čovek u Francuskoj, na dan njene smrti, 22. juna 1961. Nikada nije prestala da misli na druge.

Sahranjena je na kraljevskom groblju u Vindzoru, ali je, pre nekoliko godina, preneta na Oplenac, u kriptu crkve Sv. Đorđa, zadužbinu Karađorđevića, koja je i njihova večna kuća. Tamo počiva najvoljenija srpska kraljica koja je ponela najveću titulu koju joj je narod dao kada je prozvao "naša majka".

KRAJ

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
OVO JE ČOVEK KOJI JE U NIŠU NEUTRALISAO TONU TEŠKU AVIO-BOMBU SA 430 KG EKSPLOZIVA: To isto je radio 2011. u Kragujevcu i 2013. na Dorćolu

OVO JE ČOVEK KOJI JE U NIŠU NEUTRALISAO TONU TEŠKU AVIO-BOMBU SA 430 KG EKSPLOZIVA: To isto je radio 2011. u Kragujevcu i 2013. na Dorćolu

AKO igde postoji "vaga" za merenje snage ljudskog duha, koliko li bi na njenoj skali težila ona koju ima deminer Mihailo Marinković (48), iz Pančeva, pripadnik Sektora za vanredne situacije MUP Srbije? Koliko bi na njen tas stalo njegove odvažnosti, staloženosti, potpune koncentracije..., u trenutku dok je, minule nedelje u Nišu, sam prilazio neeksplodiranoj avio-bombi teškoj 1.000 kilograma koja nosi 430 kilograma eksploziva, zaostaloj iz NATO agresije?

27. 04. 2024. u 07:00

Komentari (0)

AKO NEKOM POZAJMITE OVU KNJIGU, NE OČEKUJTE DA VAM JE VRATI!