Bekrić: Knjiga mi je draža od splavova
03. 01. 2015. u 21:12
Galet sa medom je sve što smem da pojedem na dnevnoj bazi. Nema izlazaka, piva, vina, ne jedem hleb, ne pijem kafu, kaže za "Novosti" srpski atletičar
Naš rekorder na 400 metara prepone zna da mu starac sa Severnog pola ne može ispuniti nijednu želju ako se za praznike najede i napije ili ako novu knjigu Paula Koelja pred spavanje zameni izlaskom na splav. Zato je skromni momak tražio samo novu košulju, upakovanu u lep ukrasni papir i mašnu. I priliku da jednom negde javno zapeva.
- Volim da nosim košulje, to je za mene uvek idealni poklon. Kao i kvalitetno provedeno vreme sa bliskim ljudima koje volim i cenim - počinje priču za “Novosti” naš najbolji atletičar.
* Da li je odricanje reč koju sportisti previše koriste, a zapravo se ne pridržavaju baš svakog pravila?
- Mnogo mi je slađe tako nego da svakog dana jedem nešto teško. Subotom uveče ili nedeljom u toku dana uzmem nešto što mama spremi. U mojoj porodici su svi veliki gurmani, pa i ja patim za tim stvarima. Ali, uglavnom mi najviše nedostaje pita sa sirom, zeljem, mesom, krompirom - ide voda na usta Emiru dok priča o “zabranjenim supstancama”.
- Evo, neka svaki čitalac proba samo jedan dan da živi kao ja. Ne znam da li bi iko bio spreman da se odrekne slatkog. Jedna galeta sa medom je sve što smem na dnevnoj bazi da pojedem. Nema izlazaka, nema piva, vina, ne jedem hleb, ne pijem kafu. Konstantno ste ograničeni na jedan režim ishrane i u iskušenju da probate mamin kolač. Ali, slatke muke se isplate kad uradim perfektan trening. Kad vidim osmeh i zadovoljstvo u timu. Tako da je žrtva vrlo mala kad vidite šta dobijate.
* Posle bezbroj pretrčanih kilometara na treninzima, koji je najbolji beg iz realnosti i sveta atletike?
- Knjiga definitivno. Čitam pola sata pred spavanje. Uspava me i mnogo mirnije se osećam. Pripreme iziskuju veliku koncentraciju, fokus i na prvi i na drugi trening. Sad sam završio “Alhemičara”, izuzetno je poučna i živopisna knjiga. Uzeću još nešto od Koelja. Nisam osoba za jedan žanr, prošle godine sam, na primer, čitao samo istorijske romane. Ne volim da kupujem knjige na sajmu. Ne vidim poentu da uzmeš sedam knjiga koje će da ti skupljaju prašinu do sledećeg sajma. Pre bioskopa obavezno odem do knjižare, pa kad pročitam, kupim novu knjigu.
* Koji dar još poseduje treći preponaš planete, osim što neverovatno brzo trči?
- Pevanje - odmah je uzviknuo Bekrić, željan da ispriča svoj neotkriveni talenat. - Da nisam atletičar, bio bih pevač. Mnogi mi kažu da sam rođen za to. Pevanje me relaksira i opušta stres sa kojim se nosim svakog dana. Nisam bio toliko hrabar za javni nastup, ali bih odmah prihvatio ponudu. Kad sam mogao u Moskvi da trčim pred 80.000 ljudi, mogu i pred svojom publikom da otpevam nešto. Pa i ako malo falširam, bože moj. Barem ću imati šta da pričam unucima. Odmah bih se prijavio za neki šou, mada to iziskuje mnogo vremena. Ali, ako bi me pozvali za neko humanitarno veče, pevao bih sa dva mikrofona.
* Šta dopire iz slušalica uoči starta trke?
- Zavisi da li želim da se relaksiram ili motivišem. Nemam jednu pesmu koju stalno slušam. Sigurno je samo da se budim uz tehno ili disku muziku, to je nekad jedini način da ustanem. Kad bih da se smirim, onda pustim neku baladu. Svaka pesma me podseća na neki period, na neku devojku ili na trku. Trudim se da uživam u malim zadovoljstvima. I da napravim dobar balans između treninga i privatnog života - zaključuje Emir Bekrić.
FILMOVI
* DA li porodica i prijatelji razumeju brojne obaveze jednog atletičara?
- Uopšte ne patim od manjka vremena. Kada sam u Beogradu, mogu da izdvojim i do tri-četiri sata za najdraže ljude. Pogotovo u zimskom periodu, pošto se treninzi završavaju pre mraka. Profesionalni sportista ne sme da zapostavi prijatelje, jer mora da gradi i privatni život. Zato kad god mogu, izađem u bioskop ili u pozorište. Obožavam akcione filmove i naučnu fantastiku. Gledao sam Hobita, a moram što pre da odgledam “Bogove i kraljeve” - kaže filmofil Bekrić, koji uskoro putuje na drugi deo priprema u Španiju.
SPREMAM JELO SA MNOGO LjUBAVI
* VELIKU želju ima naš rekorder da nauči da kuva.
- Nisam neki talenat, znam najosnovnije. Ali, veliko je zadovoljstvo kad devojku iznenadiš doručkom u krevetu. Radostan sam kad nekoj dragoj osobi nešto spremim. Barem to bila i voćna salata, obična pasta, topli sendvič. Važno je da je sa puno ljubavi.
PROČITAJTE I OVO:
Komentari (1)