Nataša Kovačević: Živim život punim plućima
02. 01. 2016. u 10:41
Mlada košarkašica za, "Novosti", priča o Peđi Stojakoviću, babi, udaji, obrazovanju, povratku na teren: Moj čovek je već negde izabran, samo još treba da se nađemo
Nataša Kovačević foto: D. Milovanović
NA izboru za ličnost godine, pobedila bi bez konkurencije. Natašu Kovačević je u 2015. od svih ostalih izdvojio veliki životni trijumf. Vratila se na košarkaški teren kao profesionalna igračica, iako je to samo nekoliko meseci ranije delovalo kao nemoguća misija. Za sve što je postigla u životu zahvalnost duguje svojoj porodici, od koje je veliku odluku skrivala do samog kraja.
- Roditeljima do poslednjeg trenutka nisam rekla da ću se vratiti na teren - priča Nataša za "Novosti". - Kada su čuli šta se dešava, bili su šokirani i nisu mogli da veruju jer o tome nisu ni razmišljali. Znali su da treniram i sve im je to bilo u redu, ali bili su ubeđeni da je to za moju dušu.
Prvu utakmicu dve godine posle nesreće, nakon koje joj je amputiran deo noge, odigrala je u dresu Crvene zvezde protiv Studenta, pred punom dvoranom "Basket siti". Na terenu je bila sasvim mirna i jedino što je na njoj moglo da se vidi jeste želja za pobedom. Bez treme, bez panike, vratila se tamo gde pripada.
- Ovim sam uspela da pobedim samu sebe. Uopšte nije bilo važno da li ću pogoditi koš ili ću izgubiti sve lopte. Nisam stvarala sebi pritisak i bilo mi je bitno samo da ponovo radim ono što volim. Čak mi je jedna saigračica rekla: "Čoveče, pa ti nisi uopšte imala tremu, a ja sam se odsekla".
Veliki povratak ne prestaje da izaziva pozitivne reakcije, međutim, jednu osobu baš i nije oduševio. Nataša je pre utakmice na "Tviteru" napisala da joj je baba poručila da je bolje da se udala nego što ponovo igra.
- Znam da te tri stvari deluju kao stereotipi, ali to stvarno i jeste najvažnije. Kada imate zdravlje, malo sreće i nekog koga volite pored sebe, više vam ništa ni ne treba. Uz to svima želim da u 2016. urade nešto novo, prvi put u svom životu.
- Baba ima 84 godine i stvarno je car - kroz smeh objašnjava. - Njoj je svaki sport fudbal i sve joj je to gubljenje vremena. Rekla mi je da se setim koliko imam godina i da je bolje da sam se udala.
Mlada košarkašica ipak taj dobronamerni savet nije uzela ni u razmatranje.
- Imam tek 21 godinu i mislim da je rano za nešto ozbiljnije. Trudim se da maksimalno uživam i da živim život punim plućima. Čvrsto verujem u sudbinu i mislim da neke stvari prosto moraju da se dese, pa tako i to. Taj čovek je već negde izabran, samo još treba da se nađemo - glasno se nasmejala Nataša.
Kovačevićeva je još 2002. godine osetila da je košarka njena sudbina.
- Reprezentacija Jugoslavije je tada osvojila zlato u Indijanapolisu, a ja sam se zaljubila u Peđu Stojakovića. Ubrzo sam krenula da treniram i znala sam da će to biti moj sport.
Sada je poznata kao veliki avanturista, koji je željan novih izazova. Skakanje padobranom je nešto što je ostavilo sjajan utisak na nju.
- Nataša je borac koji mora biti primer svoj omladini Srbije. Ovo je samo mala pomoć kako bi u budućnosti ostvarila što bolje rezultate - rekao je Savić.
- To sam uradila na preporuku doktora koji me je operisao. On je došao u moju sobu i rekao mi da je skakao i da i ja moram da probam. Najlepše moguće iskustvo za mene. Osećate se slobodno i kao da letite, bez ikakvog straha. Pamtiću to ceo život i stvarno bih svakome preporučila - istakla je Nataša.
Ona je dokazala da se sve može, kada se hoće. Istovremeno je student na Univerzitetu Singidunum i na Fakultetu za sport, a sebe i posle igračke karijere vidi u košarci. Ipak, da nije košarkašica, bavila bi se sasvim drugačijim poslom.
- San mi je bio da završim Filološki fakultet - književnost i srpski jezik. Pored svih obaveza i treninga, to mi se ipak nije ostvarilo - priznaje Kovačevićeva.
Zbog svega što je uradila za mnoge je životna inspiracija. Uticala je na ljude, da na probleme gledaju iz drugog ugla. Njena životna priča bila bi dobra inspiracija za roman.
- Mislim da je rano za pisanje neke ozbiljnije knjige - kaže Nataša. - Priznajem, razmišljala sam i verovatno će u budućnosti postojati šansa za to. Potrebno mi je još godina iskustva, jer želim da sve ispadne kako treba.
KOŠARKAŠKI talenat nasledila je od mame Natalije (devojačko Bacanović), koja je sa Zvezdom bila prvak Evrope.
- Ona je želela da treniram odbojku, ali ja sam uvek bila za košarku - objašnjava Nataša.
Ipak, tatino poreklo iz Hercegovine joj je donelo nešto bez čega ne bi mogla.
- Iz tih krajeva sam dobila visinu, definitivno - kaže Nataša.
PROČITAJTE I OVO:
* Neobična životna i fudbalska priča Alena Stevanovića: Oca nikad nisam upoznao
* Nadal: Nadam se da Đoković ne može ponoviti 2015. godinu
* Savićević: Mihajlović izvlači maksimum iz ove ekipe Milana
* Živković na radaru Pariz Sen Žermena
* Trener Marata Safina: Rus nije voleo Đokovića, zato ga je razbio na Vimbldonu
* Fenerbahče otkupljuje Markovića
* Grujić na lekarskim pregledima u Liverpulu,potpis u ponedeljak
* Katai: Ovo je trofej cele Zvezde
* Miler: U Srbiji su ljudi divni