PROŽIVLJAVALA SAM SVAKU SRPSKU DRAMU: Dr Natalija Aleksejevna Naročnicka, inostrani član SANU

Branko Vlahović - stalni dopisnik iz Moskve

16. 01. 2022. u 09:00

POSLE četrdeset godina, od kada je čuveni sovjetski istoričar i akademik, direktor Istorijskog instituta Akademije nauka SSSR Aleksej Leontjevič Naročnicki postao inostrani član Srpske akademije nauka i umetnosti, takvu čast je nedavno, u novembru prošle godine dobila i njegova ćerka Natalija.

ПРОЖИВЉАВАЛА САМ СВАКУ СРПСКУ ДРАМУ: Др Наталија Алексејевна Нарочницка, инострани члан САНУ

Dr Natalija Aleksejevna Naročnicka / Foto arhiva

Veliko poštovanje prema našoj istoriji, ljubav prema srpskom narodu nasledila je od oca. Naročnicka je ne samo ugledna istoričarka već i diplomata sa velikim iskustvom jer je od 1981. do 1989. radila u Sekretarijatu UN u Njujorku.

Ona je bila u našoj zemlji u vreme krvave agresije NATO. Želela je da bude sa svojom braćom i sestrama Srbima. U intervjuu, za "Novosti", razgovarali smo ne samo o istoriji, nego i budućnosti odnosa Rusije i Srbije, kao i o tome kako ona vidi današnju situaciju u svetu.

- Da je živ moj otac Aleksej, sigurno bi bio ponosan na to što sam i ja prijatelj Srba kao što je i on bio. Majka Lidija je takođe bila istoričarka. U mojoj porodici zaista postoje nasledna ljubav i odanost prema Srbima. Svaki dolazak u Srbiju mene raduje i nadahnjuje - kaže nam Natalija sa kojom smo razgovarali u Moskvi, u njenom kabinetu u Fondu istorijske perspektive čiji je ona predsednica.

* Odrasli ste u porodici koja je imala velike simpatije prema Srbima. A kada ste vi prvi put došli u Beograd?

- Bilo je to 1994. godine, došla sam na kongres na kome se govorilo o duhovno bliskim narodima. Radovala sam se dolasku, mada je to bilo teško vreme i kod nas u Rusiji kao i u Jugoslaviji. Kod nas je bio problem sa novcem da se kupi avionska karta, a u Jugoslaviji je bio problem sa benzinom. U Rusiji kao i u Srbiji je bio uvek veliki broj ljudi koji su znali i mislili da smo mi vrlo bliska i slična dva naroda. Prozapadno orijentisani su bili oni iz liberalnih krugova. Svesna sam bila da raspad zemlje donosi mnogo problema i štete. Zato sam bila protiv raspada SSSR, kao što mi je bilo žao kad se raspala Jugoslavija. Nisam žalila zbog pada komunističkog sistema, već mi je bilo žao što se raspada nešto na čemu su naši preci u Rusiji radili 300 godina.

* Kasnije ste kod nas došli kad su Srbi bili u dramatičnoj situaciji i kad je NATO pokazao svoju okrutnost bombardujući civilne ciljeve...

- Bila sam u vreme NATO agresije u Beogradu. Došla sam tri dana posle prvih bombi. To što sam tih dana videla u Srbiji pamtiću celi život. Sećam se kad me je bugarska oficirka na granici pitala: "Znate li da je tamo rat? Zašto idete u Srbiju?" Ja sam joj odgovorila da znam da je rat i da zato i idem jer sam solidarna sa Srbima. Bugarka mi je vratila pasoš i rekla: "Nas je sramota zbog toga što bombarduju naše susede". Nikada nisam skrivala da sam uvek proživljavala istorijske drame kroz koje je prolazio srpski narod. Za vreme agresija NATO u Beogradu sam upoznala poznate istoričare, prijatelja mog oca Milorada Ekmečića, zatim Vasilija Krestića, Čedomira Popova i druge. Sprijateljila sam se sa Slavenkom Terzićem, koji je kasnije postao ambasador Srbije u Moskvi. Visoko sam cenila i Borislava Miloševića, koji je bio u tom teškom vremenu ambasador Jugoslavije u Rusiji. Zapamtila sam ga kao vrlo obrazovanog čoveka, ambasadora lepih, gospodskih manira.

* Mnogi ugledni Rusi kažu da NATO ne bi smeo da razara Srbiju i ubija nevine ljude da je tada Rusija bila znatno jača i da je predsednik bio Putin. Šta vi mislite o tome?

- To je tačno. Tada je Jeljcinova Rusija bila slaba i realno nije mogla da zaustavi agresiju NATO. Današnja Rusija je u vidnom rastu, ima jaku i dobro opremljenu armiju. I Putinova reč se bolje čuje i uvažava od Jeljcinove.

Dr Natalija Aleksejevna Naročnicka / Foto arhiva

* Zapad je pokazao svoju dvoličnost kod raspada Jugoslavije, ali i pre toga u SSSR...

- Setimo se primera Gruzije. Zapad je smatrao da Gruzini kao narod imaju pravo na samoopredeljenje. Slično je bilo i sa republikama bivše Jugoslavije. Ali kad Rusi kažu da žele da žive u istoj državi onda se Zapad tome protivi. Isto je kad Srbi spomenu da bi hteli da svi žive u istoj državi - na Zapadu odmah skoče i tome se protive. Ja, inače, nisam antizapadni čovek. Poštujem i cenim sve što je dobro na Zapadu. Ali oni nas smatraju tuđima, a glavni razlog je religijska razlika. Živeći i radeći u Parizu, uverila sam se da tamo među intelektualcima ima dosta onih koji uvažavaju Rusiju. Ali, to nije slučaj sa činovnicima u Briselu. Nije preterivanje kad kažem da birokrate u Briselu ništa ne znaju o nama. U to sam se uverila i kad sam kao član ruske Dume službeno dolazila na sastanke u Brisel. Poslednjih tridesetak godina Evropa je u padu. A nekada su upravo po obrazovanju i nauci evropske zemlje prednjačile i bile privlačne. Žao mi je, ali Evropu tek čekaju još gora vremena. Zar se u brakovima homoseksualaca mogu roditi genijalni umovi i veliki ljudi kojih je bilo u Evropi?

* Kakva su vaša iskustva u Francuskoj, gde ste vodili Evropski institut za demokratiju i saradnju?

- Imala sam odlične kontakte i sprijateljila sam se sa obrazovanim ljudima iz konzervativnih krugova. Dobro su bila posećena moja predavanja o hrišćanskom svetu. U tim krugovima je mnogo onih kojima se sviđa i poštuju to što Rusija želi da sačuva tradicionalnu porodicu, tradiciju i svoju kulturu koju smo nasledili od predaka. Mnogi su u Zapadnoj Evropi svesni kakva im opasnost preti. Žao mi je što je Evropa izgubila ulogu koju je imala u svetskoj politici. Oni više nemaju ni inicijativu, a ni interesantne ideje. Postali su slepi poslušnici Amerike.

* Interesantno je da u Zapadnoj Evropi tvrde da se od svih došljaka najbrže integrišu oni koji dođu iz slovenskih zemalja, pre svega iz bivše Jugoslavije i Rusije...

- Rusi i Srbi su otvoreni narodi i brzo uspostavljaju kontakte bez obzira na to što čuvaju i vole svoju tradiciju. Za razliku od nas koji kad dođemo u Zapadnu Evropu poštujemo njihovu kulturu i običaje, sada im dolaze migranti koji agresivno pokazuju da hoće da žive po svojim pravilima. Ta ubrzana islamizacija Evrope izaziva nezadovoljstvo kod onog dela domaćeg stanovništva koje traži da se poštuju domaća kultura i način života.

* Srbi su tu agresivnost mlade muslimanske populacije odavno osetili na Kosovu i Metohiji. Ali, tada Zapad nije imao razumevanja za njih. Sada to osećaju i na svojoj koži...

- Evropa i inače Zapad će tek platiti cenu što su podržavali Albance i njihov separatizam na Kosovu. Već sada imaju sa njima probleme zbog trgovine drogom. Bila sam na KiM i imala prilike da razgovaram sa ljudima. Spavala sam u Gračanici, ali smo obišli i druge krajeve. Zbog podrške Zapada ambicije Albanaca rastu i oni sada pokazuju svoje prave ciljeve kada sve otvorenije govore o stvaranju "velike Albanije". Nažalost, na Zapadu nema oštrih reakcija kada u Prištini govore o ujedinjenju Kosova i Albanije. A kad bilo ko od Srba progovori o tome da svi Srbi žive u istoj državi, na Zapadu se odmah energično usprotive. Ako se Albancima dozvoli da se ujedine u zajedničku državu biće to problem ne samo Srba, već i Makedonije i Grčke.

* Kako vi kao ugledna istoričarka objašnjavate da su na Zapadu zaboravili da su im Srbi bili saveznici u dva svetska rata i da su zatim sa lakoćom bombardovali suverenu Jugoslaviju?

- Svedoci smo da Zapad sada pokušava da falsifikuje istoriju. U takvoj atmosferi i "zaboravljaju" ko su im bili saveznici. Balkan je bio brana od Turaka i Srbi su ginuli, štiteći ne samo sebe nego i hrišćansku Evropu. Svojom agresivnom propagandom Zapad hoće da omalovaži doprinos Rusa u oslobađanju Evrope. Naravno da nastoje da omalovaže i ulogu Srba u istoriji. Koliko je bio u pravu Puškin kad je govorio da je Evropa nezahvalna i nepristojna prema Rusiji, vidi se i sada. Isto se može reći da je Evropa nezahvalna za to što je Srbija učinila za nju kroz istoriju. Moćnom lažnom propagandom su demonizovali Srbe, opravdavajući agresiju NATO. Legitimizovali su teroriste OVK priznajući ih kao međunarodni subjekt... Omogućili su teroristima da promene državne granice.

* Vi ste u Rusiji među prvima govorili da Međunarodni tribunal u Hagu nije pravi sud već radi po političkom diktatu Zapada. Koliko se među intelektualcima na Zapadu promenilo mišljenje o Hagu?

- Obrazovani i objektivni ljudi vrlo brzo su shvatili da u Hagu nema pravde i da se sudi da bi se opravdala intervencija NATO. Da je to tačno, vidi se iz statistike suđenih. Odavno sam govorila da su unapred određene "kvote" koliko će iz kojeg naroda biti suđeno i osuđeno. Uostalom o tom sudu i njegovoj neobjektivnosti knjige su napisali ne samo ruski naučnici nego i oni na Zapadu. Jedna od tih knjiga je "Parodija pravosuđa", koju je napisao Džon Loklend. Zanimljivo je da su na kraju izvedeni pred sud i oni rukovodioci OVK koji su na početku tretirani kao teroristi i zatim su preko noći pretvoreni u lidere novonastale "države Kosovo". Naravno da su u Vašingtonu i ranije znali ko su ti albanski lideri, ali su im oni bili potrebni u ratu protiv jugoslovenske vojske koja je štitila svoju zemlju. Videćemo na koliko će oni biti osuđeni ako im se uopšte izreknu kazne zatvora za zločine koje su počinili.

* Čak i oni koji na Zapadu ne vole Rusiju priznaju da je ona ekonomski i vojno ojačala. Ali, Rusija ima jedan hronični domaći problem, a to je mali broj stanovnika. Kako vidite rešenje za porast nataliteta?

- O demografskim problemima se kod nas opravdano sve više govori. Za još brži razvoj privrede potrebno je da Rusija ima više stanovnika. Mislim da bi država morala još više da stimuliše mlade ljude da se žene i udaju i imaju decu. Slažem se sa onima koji govore da mladim bračnim parovima treba pomoći da lakše i brže dolaze do stana i boljih uslova za život. Tada će moći biti i brojnije porodice. Mnogi mladi se ne udaju i ne žene jer nemaju stanova. Rešavanje stambenih pitanja i podizanjem standarda preduslov je da mladi ljudi imaju više dece. Verujem da će ekonomski jača Rusija i te probleme efikasnije rešavati.

* Kakva je vaša prognoza oko normalizacije odnosa između Rusije i Ukrajine?

- Naravno da bi bilo dobro da se smiri situacija, jer niko normalan ne želi nove žrtve i pogibije. Ali, ja nisam optimista i mislim da treba vremena da se stanje poboljša. U zapadnim delovima Ukrajine je i ranije postojala mržnja prema Rusima. Slažem se sa onima koji tvrde da je Staljin napravio grešku kada je pripojio Galiciju SSSR. Oni se osećaju drugačijima i imaju kompleks da su oni nešto posebno. Taj deo stanovništva je teško uklopiti sa pravoslavnim delom, koji je blizak Rusiji. Netrpeljivost unijata prema pravoslavnom stanovništvu u Ukrajini ima duboke korene i to se teško može promeniti.

* I tu nalazimo neke sličnosti sa našim podnebljem...

- Postoji mišljenje da je uzrok netrpeljivosti između Ukrajinaca i Rusa zbog toga što su veoma slični narodi. Isto to se može reći za Srbe i Hrvate. Iako su minimalne razlike, stalno se raspravlja među njima ko je bolji a ko gori. Za Balkan je poseban problem i religijska različitost. A u Ukrajini su političari namerno išli na to da uz politički uticaj SAD i pomoć konstantinopoljskog patrijarha Vartolomeja naprave raskol u Pravoslavnoj crkvi u Ukrajini. Zla namera je bila da se pokidaju sve veze sa Rusijom. Jednog dana svi se ti sukobi moraju smiriti, ali bojim se da će do toga proći veoma mnogo vremena.

Dr Natalija Aleksejevna Naročnicka / Foto arhiva

NE MENjAMO STAV OKO KOSOVA

- RUSIJA će biti dosledna i neće menjati stav oko Kosova - kategorična je dr Naročnicka. - Važno je da narod i vlasti Srbije ne pristanu na priznavanje Kosova, a Rusija će ih podržavati u svim međunarodnim organizacijama. Kosovo ne može da postane nezavisno sve dok Rusija ima pravo veta u SB UN. Najvažnije je, ipak, da vlasti u Srbiji ne popuste zbog nekog obećanja, a silom ih niko ne može naterati da priznaju Kosovo kao nezavisnu državu.

DOBILA ZLATNU MEDALjU

NAŠA sagovornica bila je i direktor Evropskog instituta za demokratiju i saradnju sa sedištem u Parizu. Spada u one ruske uglednike koji su branili Srbe u međunarodnoj areni.

Natalija govori četiri strana jezika - engleski, nemački, francuski i španski. Njena ljubav prema Srbima dobro je poznata, pa ju je bivši predsednik Srbije Tomislav Nikolić 2013. godine odlikovao Zlatnom medaljom za posebne zasluge u društvenoj i kulturnoj delatnosti.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

AKO NEKOM POZAJMITE OVU KNJIGU, NE OČEKUJTE DA VAM JE VRATI!