INTERVJU Predsednik OKS Božidar Maljković: Koronu su napravili pokvareni i zli ljudi

Nedeljko Iljukić

27. 12. 2020. u 11:00

KORONU su nam servirali neki pokvareni ljudi. Sve je ovo jedna velika igranka i sport u Srbiji i svetu je velika žrtva svega što nam se dogodilo u 2020. godini.

ИНТЕРВЈУ Председник ОКС Божидар Маљковић: Корону су направили покварени и зли људи

Foto Miloš Vukadinović

Ovo, u razgovoru za "Novosti", tvrdi legendarni košarkaški trener Božidar Maljković, predsednik Olimpijskog komiteta Srbije (OKS).

Sa Božom Maljkovićem je uvek zanimljivo. Malo je sat vremena za jedan intervju sa čovekom koji je obeležio deo blistave ere u evropskoj košarci i koji je sada na mestu sa kojeg se stanje u srpskom sportu možda i najbolje vidi.

* Upravo ste počeli drugi mandat na mestu predsednika OKS. Koliko je virus korona pred kraj vašeg prvog mandata pokvario neke lepe stvari, rezultate i planove?

- Ubeđen sam da je virus stvoren potajno, da su ga napravili trojica ili četvorica pokvarenih ljudi, zli "genijalci" sa velikim kapitalom iza leđa i sa namerom da sruše čovečanstvo. Kakva pijaca, kakvi šišmiši... Pre nekoliko meseci sam rekao da će se vakcina pojaviti odmah posle američkih izbora i pogodio sam. Pričao sam nedavno sa prijateljem Zoranom Jankovićem, gradonačelnikom Ljubljane, pa sa nekim ljudima u Slovačkoj. Tamo je broj obolelih bio minimalan. Nije prošlo sedam dana od tih naših ragovora, sve se promenilo nagore. Sada ćemo da vidimo da li će vakcina biti delotvorna i protiv mutiranog virusa. Ubeđen sam da oko ovoga postoji neka velika igranka i da je igraju, kao što rekoh, mnogo pokvareni ljudi. A da nas je korona omela, jeste i te kako. Vrlo dobro znam, još iz vremena dok sam bio aktivan trener, da je jedan dan izgubljenog treninga mnogo loš za sezonu, za karijeru.

* Da li vam se ikada u karijeri dogodilo da se odloži neka utakmica zbog više sile i kako ste dočekali vest da se najveći planetarni sportski događaj, Olimpijske igre u Tokiju - odlažu zbog virusa korona?

- Uveliko smo bili u pripremama za Olimpijske igre. Sportisti, naša administracija, veliki broj ljudi je odjednom zastao i prekinuo svoje uobičajene aktivnosti. Bukvalno smo hendikepirani i tek sada mi u Srbiji i cela planeta shvatamo šta znači sport sa publikom i bez nje. A dešavalo mi se nekoliko puta u karijeri da neka viša sila prekine utakmicu, ili odloži mečeve na nekoliko dana. Prva anegdota je s početka moje karijere u novobeogradskom Radničkom. Dočekali smo tuzlansku Slobodu u Hali sportova i pored glave mi je proletela neka tepsija, poslužavnik. Meč je odmah bio prekinut. Zatim, tokom rata u Zalivu, kao trener Barselone sam putovao sa ekipom na meč Evrolige sa Makabijem u Tel Aviv, iako su svi procenili da je to sulud potez. Dok sam trenirao Unikahu, bile su velike poplave u Španiji, pa sam vrlo dobro kroz sve ove godine shvatio šta znači termin "vis major". Međutim, ovakva vrsta više sile je nezabeležena u novijoj istoriji čovečanstva i to nas je sve prilično usporilo. Do te mere da će ukupan broj sportista na Igrama u Tokiju sledeće godine, pa čak i na onima u Parizu 2024. biti oko 10.500, u odnosu na 11.730 na igrama u Rio de Žaneiru 2016. godine.

* Kada ste u maju 2017. godine postali predsednik Olimpijskog komiteta Srbije, da li ste sve zamišljali baš ovako? Da li je bilo prijatnih ili neprijatnih iznenađenja?

- Našao sam pravo zadovoljstvo u poslu kojim se trenutno bavim. Za mene je ovo najveća čast u dugogodišnjoj karijeri! Nedavno sam svoj mandat stavio na raspolaganje ljudima u OKS i celokupnoj sportskoj organizaciji u Srbiji. Međutim, stigla je jedinstvena podrška da nastavim sa radom, iako sam želeo da se pojavi neki protivkandidat. Srećan sam što radim sa grupom od 18 ljudi u Olimpijskom komitetu Srbije, što smo nedavno renovirali ovu našu kuću, zahvaljujući jednom od direktora "Diposa" Đorđu Krivokapiću. Svuda u svetu su zgrade olimpijskih komiteta velelepne. Sada i mi možemo da se pohvalimo da smo u jednoj takvoj. Ponavljam, ponosan sam na svoje saradnike sa kojima je najviše u kontaktu generalni sekretar Đorđe Višacki.

* Kako je danas sport u Srbiji?

- Sport u Srbiji je dobro, hvala na pitanju! Imamo u perspektivi troje sjajnih naslednika Novaka Đokovića. Odbojka nam je jedna od prvih briga, jer moramo da radimo na novoj generaciji momaka i devojaka koji dolaze posle velikih šampiona. Ponosni smo na mladu bacačicu koplja Adrijanu Vilagoš. Boks je krenuo krupnim koracima napred. Želimo da rukomet vratimo na staze stare slave i da konstantno pomažemo, uslovno rečeno, malim sportovima. To su neke dobre stvari. Međutim, ima i loših. Pre svega mislim na najmlađu populaciju. Samo 12 odsto mladih se bavi sportom, a od ovog broja je samo četiri odsto pod nadzorom trenera. To je zabrinjavajući podatak. Imamo strategiju kako da decu odvojimo od mobilnih telefona i hamburgera, pa smo osnovali Savet za razvoj olimpijskih sportova, na čijem čelu će biti Ivan Todorov, a izvršni direktor će biti ugledni dekan, profesor Vladimir Koprivica.

* Kakav ste prognozer? I da li ste u prilici da najavite koliko bi medalja sportisti mogli da donesu sledećeg leta iz Tokija?

- Prognoze uglavnom ostavljam meteorolozima, a oni znaju ponekad da omanu... Sećam se da sam 1989. godine, trenirajući Jugoplastiku, mesec dana pred fajnal-for u Minhenu igrao protiv Barselone i da su nas pobedili sa 26 razlike. Kada smo otišli u Minhen, u kojem su bili još i Makabi i Aris, samo sam molio Boga da opet ne igramo sa Barselonom. Odučili smo ih od košarke u polufinalu i kako apsolutni autsajderi otišli u finale i stigli do prve titule prvaka Evrope. A što se prognoze za Tokio tiče, mislim da bi to bio samo dodatni pritisak za 64 do sada kvalifikovanih sportista.

* Šta je danas prvo što vam padne na pamet kada čujete reči Split, ili Jugoplastika?

- Split je jedan od najlepših gradova u kojima sam živeo i radio, a živeo sam u karijeri u Barseloni, Limožu, Parizu, Atini, Madridu... A Jugoplastika? To je moje životno delo!

Foto Miloš Vukadinović

 

SAMO DVA STRANCA!

* Koliko vam je danas čudno ili ružno kada u petorci nekog srpskog košarkaškog tima vidite pun parket stranaca?

- Uveo bih pravilo da u srpskim timovima mogu da igraju samo dva stranca. Prvo, bili bismo pošteni prema našoj školi košarke i našim talentima kojih ima mnogo. A drugo, bili bi pošteni i prema strancima i zemljama iz kojih oni dolaze, jer su mnoge zemlje oberučke prihvatile u istoriji naše trenere i igrače. Znam da bi nekom klubu ovo bio problem, ali na duže staze bi Srbija rešila veliki problem!

LEGENDE, ZAŠTO ĆUTITE?

VIŠEGODIŠNjI rat ULEB i FIBA u kojem je teško poražena FIBA, malo koga ostavlja ravnodušnim. Izmišljeni su, na štetu publike i igrača koji vole svoje zemlje, nekakvi "prozori" umesto kvalifikacija.

- Odgovor na ovo pitanje je jednostavan. Ako je velikim košarkaškim legendama, predsednicima košarkaških saveza Srbije, Litvanije, Španije, Makedonije, Slovenije - Daniloviću, Sabonisu, Garbahosi, Antiću ili Nesteroviću, sve dobro i ako oni ne dižu glas i rade na rešavanju ovog ogromnog problema, zašto bi Boža Maljković pričao na ovu temu?

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (2)

Nova dimenzija života u delu Beograda koji se budi iz sna