MEĐU "ORLOVE" DOLETELI IZ DRUGIH JATA: Globalni trend prihvatanja stranih sportista u državne timove sve prisutniji i u Srbiji

Grujica KELIĆ

30. 06. 2022. u 17:01

GLOBALIZACIJA je u 21. veku zahvatila sve pore društva, pa tako i sporta, a tom fenomenu nije uspela ili nije želela da se odupre ni Srbija. Svedoci smo sve većeg broja stranih asova, koji u različitim sportovima pristupaju našim reprezentativnim selekcijama. I nije redak slučaj da nam donose odličja sa velikih takmičenja.

МЕЂУ ОРЛОВЕ ДОЛЕТЕЛИ ИЗ ДРУГИХ ЈАТА: Глобални тренд прихватања страних спортиста у државне тимове све присутнији и у Србији

FOTO:

Neki su svoju misiju sa većim ili manjim uspehom okončali, drugi su svoju tek počeli. Trenutno, strance u svojim redovima imaju pretežno borilačke selekcije naše zemlje - bokserska, rvačka i tekvondo, dok se u ekipnim sportovima na taj korak odlučila (zasada) samo ženska košarkaška reprezentacija.


Plemenita veština u poslednje vreme doživljava pravu renesansu, kojoj su kumovali borci iz Rusije. Predsednik Saveza Nenad Borovčanin se odlučio da nekada naš proslavljeni sport vrati na staze uspeha uz "pomoć prijatelja", pa je tako od 2019. godine do sada čak sedmorici ruskih boksera na leđa stavio srpsku trobojku (Tamir Galanov, Vladimir Mirončikov, Pavel Fjodorov, Artjom Agejev, Vahid Abasov, Sergej Kalgučin i Sadam Magomedov). Da se ta odluka pokazala kao delotvorna, pokazuju nedavni rezultati sa prestižnih takmičenja. Prvo je Mirončikov na Svetskom prvenstvu održanom u novembru prošle godine u beogradskoj "Areni" osvojio bronzanu medalju, da bi pre mesec dana Abasov i Agejev našoj zemlji doneli dva zlata na Prvenstvu Evrope u Jermeniji. U oba slučaja se na odličja čekalo više od tri decenije. Kako stvari stoje, neko od te veličanstvene sedmorke će nas predstavljati i na Olimpijskim igrama u Parizu 2024. godine.

- Poslednje četiri godine radi se kao nikada do sada. Od kampova za naše najbolje takmičare, preko priprema reprezentativaca, do ligaškog takmičenja, koje je takođe bilo ugašeno deceniju i po, do osnivanja regionalne lige, što dodatno unosi kvalitet u boks na našim prostorima. Razmenjujući iskustvo, zajedničkim radom svi imamo veliku korist, jer odmeravanjem snaga, razmenom ideja i iskustva videćemo gde smo i šta možemo dalje činiti kako bismo stvorili kredite sa pokrićem za budućnost ovog sporta. Takođe, ne samo borci, već i vrhunski treneri iz Kube i Rusije, već duže vreme vrše obuku našoj struci. Zacrtali smo velike ciljeve i uveren sam da ćemo u Parizu imati olimpijskog pobednika - jasan je selektor naše boks reprezentacije Milan Piperski, koji ovakvu strategiju čelnih ljudi objašnjava ciljem osnaživanja domaće baze.
Kao i u ringu, tako je i na naš tatami sletelo nekoliko "ptica" drugog porekla. I ne samo to, već je i zavredelo nacionalnu penziju osvajanjem medalje na poslednjim Igrama u Tokiju. Rvačka reprezentacija u svom taboru ima pravu šarolikost, ali glavnu reč drže Gruzini. Nacionalni heroj je prošlog leta postao Zurab Datunašvili osvajanjem bronze na OI u Japanu, dok se pod našom zastavom pride okitio i svetskom i evropskom krunom. Takođe, deo tima je već neko vreme i njegov sunarodnik Mihail Kadžaja (bio vicešampion Evrope i treći na svetu u dresu Srbije), dok su od novih imena tu još Iranac Ali Arsalan (treći u Evropi) i Rus Nurasulov Magomedov. Svi oni će već u septembru imati idealnu priliku da na Svetskom šampionatu u Beogradu domaću publiku obraduju novim uspesima.

- Zuraba smo prvobitno angažovali kao sparing partnera Viktoru Nemešu, međutim, kada smo saznali da je suspendovan od gruzijskog saveza i videvši njegovu želju da se takmiči za nas, odlučili smo da postane deo reprezentacije - istakao je za "Novosti" prvi čovek srpskog rvanja Željko Trajković.

Tekvondo je u Srbiji na neslućene visine uzdigla Milica Mandić, dvostruka olimpijska šampionka, a njenim koracima nastavila Tijana Bogdanović. Međutim za "ubojitim" damama, osvajačicama odličja i na Olimpijskim igrama, ozbiljno su kaskali muškarci. Možda je i zato selektor Dragan Jović odlučio da reprezentaciji priključi iskusnog Iranca Mahdija Hodabahšija, koji nam je lani posle 22 godine doneo zlato sa kontinentalnog prvenstva. Mahdi će imati pravo da nastupi za Srbiju na sledećim Olimpijskim igrama za dve godine, gde bi mogao da bude jedan od kandidata za medalju.

Takođe, deo selekcije je i mladi Uzbekistanac Dmitri Nagaev.

- Mahdi je oženjen našom bivšom tekvondistkinjom Tanjom Tanacković, živi i trenira u Srbiji već duže vreme, pa je pokazao želju da nastupi za našu reprezentaciju. On je dokazan šampion, koji je osvajao brojna odličja na velikim takmičenjima, i mnoge druge zemlje su ga htele u timu. Mogu samo da kažem da smo imali ogromnu sreću da "radi" za nas i sigurno će u godinama pred nama osvajati još medalja - rekao je Jović za naš list.

Takva je sadašnjost, dok smo kroz prošlost znali da pozajmimo pokojeg plivača, džudistu, kajakašicu ili hokejaša. Sve u takozvanim manjim sportovima, gde to pitanje nije toliko osetljivo kao u nacionalnim sportovima poput košarke, vaterpola ili fudbala. Kada je selektor košarkaša Svetislav Pešić pre nekoliko meseci sličnu mogućnost nakratko spomenuo, samo što nije stavljen na stub srama. Nešto se očigledno ne dira (još). Dobro poznat je i stav kapitena Miloša Teodosića izrečen pre šest godina po tom pitanju, koji i dalje odzvanja u ušima.

- Ako bi Srbija odlučila da uzme stranca u košarkaškoj reprezentaciji, ja bih istog trenutka prestao da igram za nacionalni tim. Ne bi me to zanimalo čak ni kao navijača, u tome ni na koji način ne bih želeo da sudelujem. Meni to nije normalno. Zna se šta je klub, a šta reprezentacija - kazao je tada Teodosić, aktuelni član "orlova".

NAŠI STRANCI

  Ženska košarka  

Danijel Pejdž (SAD)
Ivon Anderson (SAD)

  Rvanje  

Nikolaj Dobrev(Bugarska)
Mihail Kadžaja (Gruzija)
Zurab Datunašvili (Gruzija)
Ali Arsalan (Iran)
Magomedov Nurasulov (Rusija)

  Boks  

Tamir Galanov (Rusija)
Vahid Abasov (Rusija)
Vladimir Mirončikov (Rusija)
Pavel Fjodorov (Rusija)
Sadam Magomedov (Rusija)
Artjom Agejev (Rusija)
Sergej Kalčugin (Rusija)

  Tekvondo  

Mahdi Hodabahši (Iran)
Dmitri Nagaev (Uzbekistan)

  Kajak  

Dalma Ružičić Benedek
(Mađarska)
Kristina Bedeč (Mađarska)

  Hokej  

Mark Andre Furnije(Kanada)
Danijel Džejkob(Kanada)
Fred Peron(Kanada)
Pavel Popravka(Rusija)

  Džudo/Sambo  

Dmitrij Gerasimenko(Rusija)
Aleksej Nefedov(Rusija)
Mihail Morohojev(Rusija)

  Plivanje  

Arkadij Vjatčanjin(Rusija)


Ipak, šta nije prošlo muškarcima, uspelo je njihovim koleginicama, koje su 2015. godine dobile prvo američko pojačanje u vidu Danijel Pejdž. Devojka iz Kolorada je dve godine bila krucijalan deo tima selektorke Marine Maljković, koji se prvo popeo na evropski krov, a godinu dana kasnije i osvojio bronzu na Olimpijskim igrama u Riju. Da ni posle završetka karijere nije zaboravila "srpsku epizodu", govori činjenica što je nedavno postala deo stručnog štaba naše ženske juniorske reprezentacije.

Gde je Pejdž stala, tu je nastavila Ivon Anderson. Tamnoputa američka plejmejkerka  prošle godine upisala je prve minute za Srbiju na Evropskom prvenstvu, gde je kao i prethodnica uzela najsjajnije odličje, dok će deo tima, i to nosilac istog, biti i na ovogodišnjem planetarnom šampionatu.

Kao što se iz priloženog može videti, svaki od navedenih asova je doveden da pravi razliku, donosi medalje i podiže rezultate srpskog sporta. Reklo bi se, očekivano i sa razlogom. I dok je jedan deo javnosti njih već posvojatao i prekrstio u svoje, postoji kao i u svemu druga strana, kod koje "ove kupljene medalje" ne mogu nikada da imaju isti sjaj kao one "prave naše".

Da li je tako zbog nacionalnog ponosa, pretpostavke da se time ne osnažuje već slabi potencijal budućih naraštaja iz Srbije, ili nešto treće, tek kod mnogih je to još tabu tema.

Možda zato što smo u godinama najveće ratne patnje jedinu sreću i nadu pronalazili u pobedama na sportskim borilištima, posle kojih smo se osećali veliko. Možda zato što smo velikim moćnicima tada mogli prkosno da pokazujemo prstom i uzdignute glave iz sveg glasa ističemo: "Iz Srbije dolazim i ponosim se tim."

Sa time ne mogu da se hvale svi gore pomenuti "uvezeni" reprezentativci, međutim, ono što su već bezbroj puta pokazali jeste da se za taj dres i taj grb bore jednako vatreno i požrtvovano kao da su se u njemu i rodili.

Sreću našli negde drugde

NARAVNO, bilo je i neretkih slučajeva u kojima su sportisti srpskih korena ili rođeni u Srbiji, iz sijaset različitih razloga donosili odluku da karijeru i život ne grade u Srbiji. Tu je svakako najpoznatiji primer slovenačkih košarkaša Luke Dončića i braće Dragić (Goran i Zoran), kao i rukometnih golmana Arpada Šterbika (Španija), Nenada Puljezevića (Mađarska), teniserki Jelene Dokić (Australija) i Kristine Mladenović (Francuska), fudbalera Marka Devića (Ukrajina), Nenada Erića (Kazahstan), Lijanka Vojinovića (Brazil), vaterpolista Denisa Šefika, Marka Petkovića (Crna Gora) Borisa Vapenskog, Dušana Vasića (Gruzija), Srđana Vuksanovića (Kazahstan), plivač Sebastijan Sabo (Mađarska)...

U komšiluku još raznovrsnije

OVOM trendu nisu odolele ni naše komšije. Štaviše, sve zemlje bivše Jugoslavije su strance odavno priključile svojim fudbalskim i košarkaškim selekcijama. Za Hrvatsku su "bubamaru" šutirali Brazilci Eduardo i Samir, a loptu kroz obruč ubacivali Donte Drejper i Oliver Lafajet. Najnoviji dodatak dobila je i njihova vaterpolo reprezentacija, koja će u budućnosti biti jača za Rusa Konstantina Harkova, dok je kapicu ranije nosio i Španac Ksavijer Garsija.


Kod Slovenaca su deo košarkaškog nacionalnog tima bili Entoni Rendolf i Majk Tobi, Makedonci uz bivšeg Partizanovog plejmejkera Lestera Mekejleba sada imaju Džejkoba Vajlija, Bosanci Aleksa Renfroa, a Crnogorci koji su "amerikanizaciju" prvi započeli sa Omarom Kukom iz Crvene zvezde još 2008. godine, kasnije su nastavili sa Derikom Nidamom.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

I MI KREĆEMO PUT GRČKE Prvo oglašavanje Nikoline žene: Deca znaju sve, moramo biti hrabri