AKO NE KULJA CRNI DIM, PARNJAČA MI TRAŽI UGALJ: Mašinovođa Radiša Petrović iz Lapova, ceo život sa odsjajem žara u očima

Z. GLIGORIJEVIĆ

30. 04. 2023. u 13:24

PENZIONERU Radiši Petroviću (68) iz Lapova, koji je radni vek počeo kao ložač parnih lokomotiva, a završio kao mašinovođa dizel vuče, ništa nije bilo teško u životu, jer, kako kaže, "kad jednom udahneš dim lokomotive, više ne možeš bez njega".

АКО НЕ КУЉА ЦРНИ ДИМ, ПАРЊАЧА МИ ТРАЖИ УГАЉ: Машиновођа Радиша Петровић из Лапова, цео живот са одсјајем жара у очима

FOTO: Privatna arhiva

Miris znoja, ugalj na licu i dim su za njega bili lepota koju ne može da opiše. Iako je voleo i zvuk dizel-motora, više je voleo parne lokomotive, jer je loženje parnjače bilo jedna vrsta umetnosti. Poseban doživljaj bio je kada lepo našteluje regulator, pa se dim pruža duž celog voza.

Jedva je čekao krivinu, da bi mogao da se divi tom prizoru.

- Počeo sam da ložim u 24. godini. Zavisno od težine voza, tovario sam od 5 do 10 tona uglja. To je ogromna gomila uglja koja mora da se izbaci za 4 sata. Morao sam da pazim i

da u ložište ne nabacim mnogo uglja, jer ne bi lepo sagorevao, ne bi imalo pare, pa voz ne bi mogao da se kreće. Zato je loženje parne lokomotive jedna vrsta umetnosti. Uvek
sam pratio dimnjak. Kada bi prestao da kulja crni dim, znao sam da moram opet da nabacujem ugalj - s puno žara u očima priča Petrović za "Novosti".

Posao mu jeste bio težak, ali je druženje s kolegama bilo lepo, plata je bila odlična, a dobijao je i premiju na uštedi uglja.

- Najlepše mi je bilo kada su vozili ljubitelje železnica. Zaustavljali bi voz da bi putnici fotografisali prirodu.

Najupečatljiviji mu je bio Kriveljski most. U njegovom podnožju kuće su bile kao čaše. Voleo je i kada bi se u vozu održavale kulturne manifestacije, a najviše kada bi pesnici govorili svoje stihove.

- "Romantika", muzejski voz i turistička atrakcija ŽTP-a Beograd, sa vagonima iz tridesetih godina prošlog veka, koje je vukla parna lokomotiva, za mene je bila najveća atrakcija. Počela je da saobraća 31. maja 1996. na relaciji Beograd - Sremski Karlovci.

Kretala se brzinom od 60 do 80 kilometara na sat. Pored uživanja u prirodi, putnici su voleli da se voze njome zbog mirisa dima, koji je i za njih imao posebnu draž. Meni je omogućila i da upoznam sve naše eminentne glumce, jer sam u nekoliko filmova bio mašinovođa, a imao sam i epizodne uloge - seća se Petrović.

Prilikom snimanja scene iz filma "Jesen stiže, Dunjo moja" u kojoj glumac Branislav Trifunović, koji igra Savu Lađarskog, povlači ručicu za zaustavljanje voza, sada

pokojni glumac i režiser Ljubiša Samardžić rekao mu je da izgovori: "Savo, šta to radiš?" Petrović mu je sugerisao da mašinovođa ne zna imena putnika. Samardžić je shvatio da je u pravu i pitao ga šta bi on rekao.

"Barabo jedna, šta radiš to?"

Režiser je prihvatio njegovu sugestiju. Scenu su snimali čitav dan, jer kad god je trebalo to da izgovori, Petrović bi se nasmejao. Onda su vraćali voz na stanicu u Vršcu i ponovo snimali. Kako su se navozali, a nisu snimili taj kadar, u film je ubačena rečenica koju je Petrović izgovorio u kafani dok su se dogovarali oko te scene.

Vozio "Romantiku"

PRVOG maja biće tačno 17 godina od kako je Petrović u penziji. Radni vek je počeo kao bravar u kragujevačkoj "Zastavi". Na železnici je od 1978. godine. Počeo je kao pripravnik ložača, radio na ugljenoj rampi, odnosno "namirenju" parnih lokomotiva, a potom kao ložač parnih lokomotiva. Mašinovođa parnih lokomotiva bio je od 1980. do 1990, kada su parnjače prestale da se koriste. Onda je bio pomoćnik dizel-vuče, a potom mašinovođa dizel-vuče. "Romantikom" je upravljao od 1997. do 2004.

- Film "Belo odelo" snimali smo 60 dana. "Romantikom" je upravljao moj kolega Životije

Blagojević Cica, a ja sam se pojavio u jednoj sceni. Glumio sam pijanca koji sedi na stolici, postavljenoj na šinama, sa flašom piva u ruci. Kada je Laza Ristovski komandovao mirno, ustao sam i sklonio sam se s pruge. Voz je prešao preko stolice i
polomio ju je. Posle smo je ubacili u ložište. Mile Jeremić, legenda domaće scenografije, bio je ljut, jer je ona korišćena u bezbroj filmova. E, ovo joj je bio poslednji, prokomentarisao sam - s osmehom veli naš sagovornik.

U sećanju mu je ostao i film "Crna mačka, beli mačor" u kome je bio mašinovođa. U Jasenovu, koje je u filmu predstavljalo bugarsku granicu, cele noći su snimali scenu, u kojoj bugarski carinik broji cisterne.

Nikako nisu mogli da snime škripu rampe na kojoj je bio "obešen" glumac. Na kraju je taj ton snimljen u Lapovu. Sada radi u pečenjari jednog restorana. I opet mu se, veli, život vrti oko vatre i mora da prilagođava njenu temperaturu. Ali, železnica ima posebno mesto u njegovom životu, pogotovu što je i njegov otac Ljubomir bio ložač. Čak mu je broj

mobilnog telefona identičan broju mađarske dizel-lokomotive.

Bata "komunjara"

PETROVIĆ se seća i dogodovštine prilikom pauze snimanja filma na stanici u Vladimirovcu. Deca su došla da vide sada pokojnog glumca Batu Živojinovića. "Šta me gledate? Kupite kartu, pa me gledajte u bioskopu", rekao im je glumac. Neko iz filmske ekipe se našalio i rekao mu: "Matora komunjaro, dodvoravaš se deci, vodiš ih u vagon i kupuješ im koka-kolu". Živojinović se takođe našalio, rekavši: "Moram, to su moji budući glasači".

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

AKO NEKOM POZAJMITE OVU KNJIGU, NE OČEKUJTE DA VAM JE VRATI!