KAKO je i zašto dvočasovni nemi film "Vesela udovica", zasnovan na libretu popularne operete Franca Lehara, snimljen pod rediteljskom palicom kontroverznog Erika fon Štrohajma - holivudsko ostvarenje iz davne 1925, raskošno producirano, snimano uz učešće mnoštva statista među kojima se našao i budući superstar Klerk Gejbl, podiglo pravu buru u nama (u svakom pogledu) bliskoj, a od Holivuda po svemu udaljenoj Crnoj Gori? Način na koji su u ovoj filmskoj priči predstavljena "Crna Gora" i "Crnogorci", te oživljen stereotip o njima kao lenčugama i neradnicima, podstakao je članove porodice Petrović na tužbu na osnovu koje je veliki "MGM" morao da isplati odštetu potomcima velikodostojničke loze, da se obaveže da se postojbina junaka u rimejku neće zvati Monte Blanko (što previše jasno asocira na Monte Negro), dok su Crna Gora i Italija (postojbina rođaka im Savoja) izuzete od distribucije... Upravo je ovaj film odabran kao prvi od dvadesetak reprezentativnih primera "korišćenja" stereotipa o narodima našim, ovdašnjim, u poslednjih stotinak godina holivudske kinematografije. Probrao ih je Aleksandar Novaković, i sabrao u knjizi naslovljenoj "Srbi u američkom filmu (1925-2023)", objavljenoj u izdanju kuće "Presing".

Komentari (0)