FOSE NAJVIŠE KAŽE ONIM ŠTO IZOSTAVI: Reditelj Stevan Bodroža o norveškpom nobelovcu čija je dela dva puta postavljao na scenu

Vukica STRUGAR

09. 10. 2023. u 13:36

JEDAN od retkih srpskih reditelja koji je pozorišno "prepoznao" ovogodišnjeg nobelovca, norveškog dramskog pisca, romansijera i pesnika Juna Fosea, bio je Stevan Bodroža i to dva puta: sad već davne 2002. godine postavio je na scenu Beogradskog dramskog njegovu duodramu "Majka i dete" (Đurđija Cvetić i Pavle Pekić), a potom i 2010. komad "Ja sam vetar", kao samostalnu produkciju međunarodnog festivala "Tvrđava teatar" u Smederevu, sa Bojanom Žirovićem i Milutinom Miloševićem u podeli.

ФОСЕ НАЈВИШЕ КАЖЕ ОНИМ ШТО ИЗОСТАВИ: Редитељ Стеван Бодрожа о норвешкпом нобеловцу  чија је дела два пута постављао на сцену

foto Festival "Tvrđava teatar"

I dok su Foseova dela uveliko pred našom čitalačkom publikom, na sceni su do sada "incidentno" izvođena, ali je Bodroža pre dve decenije imao dobre razloge da ga predstavi ovdašnjoj publici.

- Jun Fose jedan je od pisaca koji najviše kažu onim što - izostave. To je magično u njegovom delu i bilo bi veoma interesantno napraviti istraživanje (književno - teoretičko, dramsko, psihološko), kako to postiže. Postoji srodnost među skandinavskim Titanima, kakav je Ibzen, Strindberg i, evo, Jun Fose, u temama. Svi se oni bave ljudskom psihom, porodičnim problemima, egzistencijalnim i egzitencijalističkim pitanjima, smislom i besmislom života - ističe Stevan Bodroža.

Za razliku od Ibzena koji je veoma "raspričan" u duhu vremena u kojem su njegova dela nastajala (uslovljena i ondašnjim, opširnijim načinu izražavanja), objašnjava naš sagovornik, danas su ljudi sažetiji u komunikaciji, pa Fose kroz sažetost svog iskaza korespondira sa savremenim dobom.

foto Festival "Tvrđava teatar"

Predstava "Ja sam vetar"

- Ipak, njegov razlog za tu vrstu izraza mnogo je dublji. Kao da ne veruje da se pravi sadržaj duše uopšte može izgovoriti. Kad se površno, u prvom čitanju, susretnete s Foseovim tekstom, pomislite "ko su ovi ljudi, šta ja tu treba da izmaštam i izmislim njihove biografije, nadopunim što nije napisano". Ali, kako se dublje s glumcima bavite piščevim tekstom, uviđate da suština te slojevitosti jednostavno isijava. Sve je tu, inkapsulirano u tišinama, pauzama i krajnje lapidarnim rečenicama. Magičan je za teatar, jer mu uvek treba ostaviti prostora da nešto nadopuni. U komadu nikada ne treba sve "sažvakati" već ostaviti nešto reditelju i glumcima da domaštaju, a pre svega, publici da završi piščevu priču u svojoj duši... Foseova veličina je u toj sažetosti koja je beskrajno puna i duboka.

Porodične priče i odnosi često su u fokusu autorovog interesovanja: otuđenost među srodnicima u sveopštoj otuđenosti.

- Reč je o nemogućnosti ljudi da uđu u komunikaciju, a ako i uđu, da nešto razmene. Samoća savremenog čoveka intenzivno je prikazana u Foseovim dramama, potresno i istinito. I meni,lično, te teme su veoma bliske. Okružen sam ljudima u životu, ali nosim u sebi neku vrstu ontološke usamljenosti... Naravno, problem usamljenosti je problem čovekove otuđenosti i od samog sebe. Kroz put ka sebi i prepreke na koje čovek nailazi, Fose gradi veliki deo svojih narativa.

Bodroža je radio i druge skandinavske pisce, pa je tako u Bitef teatru 2008. postavio Ibzenovu "Gospu s mora", a "Kad se mi mrtvi probudimo" 2021. u Šapcu.

- Njihov mentalitet nije nam blizak, mada je srpska publika veoma pozorišno obrazovana. Zato treba tragati za formama i načinima kako iskustvo skandinavskih likova približiti percepciji ovdašnjeg gledaoca. I to je, takođe, veliko iskustvo. Možda mi gajimo i zabludu da smo veseo i temperamentan narod,kao da poričemo koliko melanholije i depresije u sebi nosimo...

U Oslu je naš reditelj imao priliku da gostuje sa "Majkom i detetom" Beogradskog dramskog i suočio se s jednim sasvim drugačijim drugačiji prostorom.

- Plašim se da tumačenje skandinavskog podneblja iz naše pozicije neminovno uvodi u neka opšta mesta, tipa - specifična klima, izolacija. I sam Ibzen je govorio da je svaki Norvežanin filozof zato što je bar 20 kilometara udaljen od suseda, pa ima mnogo vremena da bude sam sa sobom i razmišlja o životu. Ali, upravo stoička borba sa prilično krutnom prirodom i pronalaženje unutrašnje snage da se s njom uspešno nosi, izgradilo je i jednu veoma ozbiljnu civilizaciju. Ona nosi sa sobom odgovoran odnos prema sopstvenom životu i postojanju, pa i pitanja "šta hoću od života, zašto sam ja ovde i šta mogu da uradim". Iz svega toga dolazi čitav milje prisutan u skandinavskim delima - kaže Bodroža.

DUBINE BOLA

NA pitanje da li razmišlja o nekom trećem naslovu iz Foseovog dramskog opusa, Bodroža odgovara:

- Moja ćerka studira režiju u Novom Sadu i veoma se zainteresovala za pisca. Ona i ja smo duhovno i emotivno izuzetno bliski, pa nas privlače iste teme - usamljenosti i otuđenosti. Kao, uostalom, i mnoge druge umetnike. Uhvatiti se u koštac sa Foseom, znači spremnost na zaranjanje u dobine ljudskog bola.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

IZGUBIO SAM 400.000 EVRA, DUŽAN SAM JOŠ 80.000: Surova ispovest Aleksandra bivšeg kockara (VIDEO)