EKSKLUZIVNO! Rediteljka Kejti Mičel: Budite nežni prema sebi

Vukica Strugar

20. 09. 2022. u 13:30

JEDNA od zvezda ovogodišnjeg, 53. Bitefa, bez dileme je Kejti Mičel, čija predstava "Nije kraj sveta" (Šaubine, Nemačka) 23. septembra na Velikoj sceni Narodnog pozorišta podiže festivalsku zavesu.

ЕКСКЛУЗИВНО! Редитељка Кејти Мичел: Будите нежни према себи

Foto EPA

Iza nje je karijera duga tri decenije (više od sedamdeset pozorišnih predstava i tridesetak opera u Velikoj Britaniji), rodonačelnik je forme "živi film" (kombinacije klasičnog teatra i živih video-snimaka. Profesor režije na Londonskom univerzitetu i američkom Kembridžu, pre tri godine postavila je sa Kejt Blančet predstavu "Kad smo jedno drugo dovoljno mučili". Važi za kontroverznu rediteljku: dok je jedni vide kao "vandala koji secka na komadiće klasične tekstove i izvrće u sopstvene dvosmislene svrhe", drugi je smatraju najznačajnijim britanskim pozorišnim rediteljem savremenog doba.

Njenu predstavu "Nije kraj sveta" najavljuju organizatori kao ekološki "osvećeno" ostvarenje, kojim se rediteljka dosledno bori za svoja uverenja: rekvizita i kostimi su već korišćeni, scenografija urađena od recikliranog materijala, a struju proizvode sami izvođači: okrećući pedale bicikala. U razgovoru, za "Novosti", upravo govori o svom pogledu na svet, pa i na budućnost.

Vaša predstava ipak ima optimističan naslov "Nije kraj sveta". Znači li to da još ima nade, da nismo sasvim dotakli dno?

- Još ima nade. Ako odmah krenemo u delanje, uspećemo da

ublažimo neke od najstrašnijih posledica klimatskih promena, ali moramo to učiniti smesta i bez odlaganja.

Osmislili ste operu za decu do 11 godina. Kako je digitalizovana generacija doživela ovaj, za mnoge današnje gledaoce "anahroni" žanr?

- Htela sam da pronađem način da uvedem mlade ljude u svet stvaranja muzike, sviranja instrumenata i pevanja. Mnogo kulturnog snobizma prati operu, i htela sam da vidim da li mogu deci da prikažem neke njene zabavne delove pre nego što ih društvo "nauči" da odbiju ovaj oblik umetnosti. U pravu ste, opera jeste anahrona umetnička forma i hitno joj treba jedno umetničko i - što je još važnije - političko podmlađivanje. Ima nečeg u pevanju priča i sviranju, što predstavlja resurs za mlade i moguće sredstvo za samoizražavanje. Nisam kritički nastrojena prema bilo kakvoj reakciji digitalne generacije na moje radove - ako i jesam kritična, to je uvek prema sebi i svom radu. Svakodnevno iskustvo mladih sa digitalnim sadržajem je, naprosto, njihova realnost. Ne sudim im što žive u njoj, samo se pitam kako mogu da napravim nešto za njih što će im držati pažnju.

Koja je prva lekcija vašeg udžbenika za mlade reditelje?

- Upravo vršim prepravke na svom udžbeniku i dublje razmišljam o tome gde je danas mlada generacija, nakon pandemije, pokreta "Crni životi su važni", rata u Ukrajini i u laganom, ali užasnom, napretku klimatskog uništenja koje vreba ispod svega gore navedenog. Moj savet bi danas glasio: budite nežni prema sebi.

Među velikom pozorišnom petorkom 20. veka je i Stanislavski. Šta mislite o činjenici da su na nekim svetskim scenama, zbog politike, bojkotovane ruska umetnost i umetnici?

- To je veoma složeno i delikatno pitanje. Naravo, razumem zašto su neke organizacije odlučile da bojkotuju rusku umetnost i umetnike, jer su veoma uznemirene zbog ovog rata.

I, naravno, shvatam koliko je to teško palo bojkotovanim ruskim umetnicima koji su u većini slučajeva i sami protiv rata i kojima je iznad svega potrebna naša podrška. Osećam se nepodnošljivo tužno zbog cele situacije.

Poznati ste po smelim adaptacijama klasika. Možete li nam otkriti koja je vaša najradikalnija režija i šta ste svojim čitanjem želeli da poručite savremenoj publici?

- Bože, to je izjava jednog britanskog kritičara od pre više od deset godina! Čudo kako me i dalje "progoni". Čovek koji ju je napisao je ženomrzac i intelektualno siromašna osoba. U većini svojih radova nisam uopšte radikalna. Ili možda jesam, prema britanskim standardima, ali svakako ne prema mojim evropskim standardima. Mislim da upravo sada radim na svojoj najradikalnijoj režiji. Režiram Čehovljev "Višnjik" iz ugla drveća, što znači sasecanje većine teksta i stavljanje u prvi plan stabala višanja i sveta koji nije ljudski, a koji buja oko njih. Htela sam da vidim da li je moguće staviti na scenu svet koji nije samo ljudski i prilagoditi antropocentrične modele zapadnjačkog pozorišnog predstavljanja.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

UBIJEN ALEKSANDR PELEŠENKO: Dvostruki šampion Evrope poginuo u Ukrajini