ISTORIJSKI DODATAK - ISTINA OBMOTANA FALSIFIKATIMA: Zavera ćutanja o genocidu nad Srbima u Drugom svetskom ratu

Slobodan Kljakić

27. 04. 2021. u 10:38

OSAMDESET godina posle početka Drugog svetskog rata u Jugoslaviji 1941, koju su okupirale i razdrobile sile Osovine - nacistička Nemačka, fašistička Italija, njihovi sateliti Bugarska i Mađarska - nesumnjivo najmračnije iskustvo tog rata je koncentracioni logor Jasenovac.

ИСТОРИЈСКИ ДОДАТАК - ИСТИНА ОБМОТАНА ФАЛСИФИКАТИМА: Завера ћутања о геноциду над Србима у Другом светском рату

Arhiva

Osnovan pre osam decenija u tek stvorenoj satelitskoj, ustaškoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, Jasenovac je istovremeno i najdublja utisnuta rana koja snažno pulsira danas, pritiska sećanje i izaziva burne emocije živih. Rana Jasenovca prosto vapi da bude zaceljena punom istinom, pogotovo zbog toga što su sve snažnija nastojanja da ona bude uronjena u neistinu i obmotana sve čudovišnijim manipulacijama. Iza njih se jasno prepoznaju do ekstremne grubosti izraženi falsifikati, ignorisanje razmera stradanja, brutalna revizija slike prošlosti i teško razumljiv pristanak jedne struje navodno naučnog istoriografskog mišljenja da se o logoru Jasenovac raspravlja u ravni političkog pregovaranja, da se istina o tom logoru oblikuje kroz neku vrstu dogovorne i dogovorene istoriografije.

Prošlo je sedamdeset šest godina od 27. aprila 1945. godine, kada je u taj pakao na zemlji, ušla manja partizanska poterna jedinica Knoja, kojom je komandovao Milan Kević, prekaljeni borac iako petnaestogodišnjak, poručnik Jugoslovenske armije, najmlađi oficir u savezničkim vojskama tokom Drugog svetskog rata. Uobičajeno se u istoriografiji navodi da su prvi partizani u bivši logor stigli 2. maja 1945. godine, ali se to dogodilo pet dana ranije, o čemu je Milan Kević ostavio snažno, upečatljivo svedočenje o zatečenom užasu.

PARTIZANSKI prvoborac kome su u ratu ustaše ubile majku, tri sestre i mnogo najbližih rođaka, nosilac pet odlikovanja za ratne zasluge, razgovarao je o Jasenovcu i sa Josipom Brozom Titom 1965. godine, pred kojim se suprotstavio Vladimiru Bakariću. Izrazio je, naime, žaljenje što nisu očuvani ostaci logora, kako ih je sa svojom jedinicom zatekao krajem aprila 1945: "Trebalo je da to ostane onako kako je bilo - kao opomena", rekao je Kević, na šta se ljutito brecnuo Bakarić: "Kako to razgovaraš s predsednikom?"

- Drug Tito je moj komandant, a ja sam vojnik... A ti, druže, dobro znaš sve odgovore - oštro je Kević uzvratio Bakariću, da bi Tito smirio situaciju:

- Ima pravo što pita. Vidiš, druže Keviću, meni su drugovi iz hrvatskog rukovodstva rekli da bi sve tamo trebalo da se ukloni i da se na tom prostoru napravi lep park, da mlade generacije ne stvaraju mržnju jedni prema drugima, i prema nedužnom hrvatskom narodu i njegovoj republici. Logor bi ih uvek podsećao na prošlost. A to ne bi valjalo.

Biće u dodatku reči i o problemu uređenja Spomen-područja Jasenovac, a već na početku pominjem pukovnika Milana Kevića zato što je ostavio za sobom dragoceno svedočanstvo koje će, kada bude objavljeno, izuzetno doprineti rasvetljavanju istine o ovom logoru i bitno dopuniti saznanja do kojih su došli drugi autori.

Arhiva

UPRKOS TOME, još uvek nisu celovito istraženi oni najdublji istorijski, politički, doktrinarni i ideološki razlozi, kao ni socijalne i psihološke motivacije, koje su uticale na to da i danas slušamo navodne rasprave o karakteru tog logora, ili cenkanja kojima se, kao na nekakvoj pijačnoj tezgi istorije, nadmeću stavovi o razmerama ustaškog zločina genocida počinjenog u logoru "Jasenovac" nad Srbima, Jevrejima i Romima i zločina nad Hrvatima i Muslimanima, antifašističkim borcima koji su se borili protiv terorističkog režima poglavnika Ante Pavelića.

Dovoljno razloga da se još jednom postavi pitanje zašto je to tako i da se ponude odgovori koji slede, za koje autor veruje da mogu doprineti formiranju celovitije, šire i istinite slike o logoru u Jasenovcu. Napominjem da se ugao iz koga nastojim da u ovom dodatku pružim doprinos osvetljavanju ovog pitanja, prilično razlikuje od danas dominirajućeg govora i pogleda o tom Aušvicu Balkana.

BERTRAND Rasel, jedan od najuticajnijih filozofa 20. veka, borac protiv nuklearnog naoružavanja, pacifista i verovatno najugledniji predstavnik mirovnih pokreta iznedrenih u 20. veku, izrekao je krajem 1967. godine nedvosmislen sud:

- Vatikan je posle rata organizovao zaveru ćutanja o genocidu nad Srbima u Drugom svetskom ratu i taj se "zločin ćutanja" mora razobličiti i sprečiti.

Dve decenije kasnije, 1987. godine, Vladimir Dedijer, neumorni pregalac u istraživanju prošlosti, koji je o istoriji pisao "onako kako se dogodila", predsednik Raselovog suda, u Beogradu je objavio knjigu "Vatikan i Jasenovac". U tom delu je izneo sijaset dokumenata koji potvrđuju odgovornost Vatikana za genocid u NDH, kao i argumenata koji ukazuju na to da su posle rata moćno, klerikalno krilo Rimske kurije i Katolička crkva u Hrvatskoj, snažno podsticali ćutanje o genocidnim zločinima ustaša počinjenim tokom rata i u koncentracionom logoru Jasenovac.

U VIŠEMESEČNU ŽESTOKU kampanju diskreditovanja stavova profesora Dedijera, njegove knjige i njega lično, uključila se posle pojave pomenutog dela ne samo katolička, nego i svetovna štampa u Hrvatskoj, a reagovao je i Oservatore Romano, zvanično glasilo Vatikana.

Kada je knjiga ubrzo objavljena u SR Nemačkoj, a potom i u SAD, pod naslovom "Vatikan - jugoslovenski Aušvic", klerikalni katolički krugovi u Nemačkoj organizovali su žestoku negativnu kampanju, kojoj su se priključili i pripadnici hrvatske proustaške i ustaške političke emigracije. Sudski je gonjen advokat izdavačke kuće koja je objavila Dedijerovu knjigu. Iskorišćen je za to 166. član Krivičnog zakonika Nemačke o blasfemiji, čiji je sadržaj bio neposredno inspirisan stavovima srednjovekovne inkvizicije. Najveći zapadnonemački dnevni list "Zidojče cajtung" odbio je da objavi reklamni oglas za Dedijerovu knjigu zbog navoda da je u Jasenovcu pobijeno 800.000 pravoslavnih Srba i da za genocid u NDH snosi odgovornost Vatikan.

U samom središtu zavere ćutanja o genocidu u NDH stoji upravo sistem koncentracionih logora Jasnovac, najvećeg gubilišta Srba, Jevreja, Roma i antifašista, jugoslovenski opredeljenih Hrvata i Muslimana u Drugom svetskom ratu. Srbi, Jevereji i Romi, stradali su u tom gubilištu i na mnogim drugim stratištima totalitarne NDH, prema ranije definisanim planovima nemačkih nacista i ustaša.

KADA JE REČ O SRBIMA, morbidni plan o njihovom uništenju - kada kucne čas - oblikovao je u emigraciji ustaški vođa, advokat Ante Pavelić, kasniji poglavnik NDH. Svoj plan je uobličio u Sijeni, u Italiji, gde je bio interniran od 1937. do 1939. godine. Sastavni deo tog plana ticao se i osnivanja mreže koncentracionih logora za izolovanje i uništenje Srba, takođe Jevreja i Roma, u nekoj pretpostavljenoj situaciji u kojoj ustaše preuzimaju vlast u Hrvatskoj.

Otkriće saznanja o postojanju ovog Pavelićevog plana, a on ga je formulisao u tesnoj saradnji sa predstavnicima obaveštajne službe fašističke Italije i pojedinaca iz vatikanskih krugova, dugujemo dr Mihailu Stanišiću, istoričaru, pukovniku JNA, prekaljenom kontraobaveštajcu i poligloti, koga su poslovi vodili na razne strane sveta, čak i novinarski. Bio je dopisnik Tanjuga, gde su mu otvarana vrata mnogih arhiva i uvid u malo poznatu, još češće nepoznatu građu, uključujući onu koja nije interesovala druge naše istoričare. Imao je velika okapanja s objavljivanjem sažete, voluminozne doktorske disertacije odbranjene na Filozofskom fakultetu u Beogradu - više od pet hiljada stranica teksta s pozivanjem na prvorazredne izvore, s fusnotama koje su pravi dragulji i putokaz ne samo profesionalnim istoričarima nego i svim zaljubljenicima u istoriju. Izvanredan poznavalac istorije jugoslovenskih naroda, koju je uvek posmatrao kao deo šire slike istorijskih procesa u Evropi i svetu, Stanišić je skovao i pojam "srbocid", pod kojim je naslovom objavio i knjigu 2008. godine.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
OVO JE ČOVEK KOJI JE U NIŠU NEUTRALISAO TONU TEŠKU AVIO-BOMBU SA 430 KG EKSPLOZIVA: To isto je radio 2011. u Kragujevcu i 2013. na Dorćolu

OVO JE ČOVEK KOJI JE U NIŠU NEUTRALISAO TONU TEŠKU AVIO-BOMBU SA 430 KG EKSPLOZIVA: To isto je radio 2011. u Kragujevcu i 2013. na Dorćolu

AKO igde postoji "vaga" za merenje snage ljudskog duha, koliko li bi na njenoj skali težila ona koju ima deminer Mihailo Marinković (48), iz Pančeva, pripadnik Sektora za vanredne situacije MUP Srbije? Koliko bi na njen tas stalo njegove odvažnosti, staloženosti, potpune koncentracije..., u trenutku dok je, minule nedelje u Nišu, sam prilazio neeksplodiranoj avio-bombi teškoj 1.000 kilograma koja nosi 430 kilograma eksploziva, zaostaloj iz NATO agresije?

27. 04. 2024. u 07:00

Komentari (0)

LEGENDA KOŠARKE ŠOKIRALA EVROPU: Evo snimka na kome krade parfeme u Beogradu (VIDEO)