"NON-STOP NAPADAJU, ALI NEĆE JOŠ DUGO" Vučić posthumno odlikovao Spomenka Gostića zlatnom Medaljom za hrabrost

Novosti online

15. 02. 2024. u 19:16

SPOMENKO Gostić je odlikovan posthumno zlatnom Medaljom za hrabrost „Miloš Obilić“ od strane predsednika Srbije Aleksandra Vučića.

НОН-СТОП НАПАДАЈУ, АЛИ НЕЋЕ ЈОШ ДУГО Вучић постхумно одликовао Споменка Гостића златном Медаљом за храброст

Foto: prinskrin

Spomenko Gostić rođen je 15. avgusta 1978. u Doboju. Osnovnu školu pohađao je u Maglaju, ali je zbog izbijanja ratnog sukoba u Bosni i Hercegovini nije završio.

Godine 1992, početkom rata, živio je sa majkom Milenom u selu Jovići nadomak Maglaja. Selo je bilo okruženo naseljima sa većinskim muslimanskim stanovništvom, pa se ubrzo našlo na prvoj liniji fronta. Na početku rata, tačnije u mesecu aprilu umrla mu je majka, pa je ostao da živi sa bakom koja je septembra 1992. godine poginula u granatiranju sela od strane muslimanske vojske.

Kao nezbrinuti tinejdžer, svoju jedinu priliku pronalazi u redovima Vojske Republike Srpske gde je u početku bio kurir, da bi potom bio prebačen na razvoženje hrane borcima na prvim linijama fronta. Obavljajući poverene mu zadatke, jednom prilikom je sa konjskom zapregom upao u minsko polje, pri čemu su konji stradali, a on je bio lakše povređen. Nakon tog ranjavanja, Gostić je još jednom bio lakše ranjen.

U ofanzivi muslimanskih snaga na planinu Ozren narod se povukao iz Jovića, a Gostić je sa nekoliko vojnika ostao da brani selo. U martu 1993, u granatiranju položaja srpske vojske, pet vojnika je poginulo, a Gostić je teško ranjen. Umro je 20. marta 1993. u Jovićima na Ozrenu, a sahranjen je sa stradalim saborcima na seoskom groblju u Gornjem Ulišnjaku.

Po načinu na koji je pričao videlo se da se trudi da bude hrabar, koliko je to moguće kada besne ratni sukobi.

- Ne plašim se. Nekad imam malo strah, ali savlada se i to. Uvek imam oružje. Non-stop napadaju, ali neće dugo - rekao je on.

Za ljude koji nisu otišli na ratište već vreme provode po kafićima, Spomenko je rekao da su sve to kukavice.

- To su izdajice svog naroda. Ja sam se dobrovoljno javio da pomognem svom narodu da se oslobodimo od neprijatelja - pričao je on.

Posle rata je želeo da nastavio da radi sa svojim kočijama i da pomaže drugim ljudima.

Koliko je skupa sloboda, to nije jedina lekcija koju su mnogi naučili od Spomenka. Imao je samo 15 godina, ali je o rodoljublju i hrabrosti naučio i mnogo starije od sebe. 

- Jeste da ima mnogo slučajeva gde je teško ali to se opet nekako izdrži. Imao sam slučajeva da sam nagazio na minu. Bila je mina paštetica, naišao sam i odbilo je prvi točak. Ovo mi je druga, ranilo je baš mene detonacija, i tu me je geler ovako okrznuo. Ali opet se sve to savlada. Tukli su me mecima 84-kom, morao sam puziti kroz kanal ali i to sam izdržao. I kažem da mi je dobro i fino, sarađujem sa vojskom, hranim se s vojskom, spavam. Nemam oca, nemam majke. Ostao sam sa babom i baba mi je poginula baš kod ove kuće tu - govorio je Spomenko.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
TA KUĆA JE STVARNO UKLETA Majci i ocu prerezao grkljan, pa sebi isekao vene: Novi detalji porodične tragedije u Čačku

"TA KUĆA JE STVARNO UKLETA" Majci i ocu prerezao grkljan, pa sebi isekao vene: Novi detalji porodične tragedije u Čačku

PRVI rezultati istrage tragedije koja je otkrivena u subotu ujutru u porodičnoj kući u blizini „Slobodine“ raskrsnice u Čačku, govore da je Vladimir Čarapić (47) nožem preklao vrat svojoj majci Mili (72), a potom i svom ocu Neđu (79). Zatim je sebi istim sečivom naneo više uboda po grudima i stomaku, a na kraju je prerezao vene leve ruke i tako na smrt iskrvario.

07. 12. 2025. u 13:36

Završio glumu, pa radio na mešalici, rat ga udaljio od ljubavi - životni put Jova Maksića

Završio glumu, pa radio na mešalici, rat ga udaljio od ljubavi - životni put Jova Maksića

DETINjSTVO glumca Jova Maksića oblikovalo se u maloj seoskoj sredini podno Dinare, u selu Plavno kod Knina, gde je porodica živela zbog očevog svešteničkog službovanja. Rani period života opisuje kao vreme potpune slobode i radosti, kada je gotovo čitavo selo bilo prostor za igru i maštarije. U takvoj atmosferi formirala se njegova emotivna struktura — vezanost za zajednicu, toplina porodičnih odnosa i zahvalnost za jednostavne stvari.

07. 12. 2025. u 11:41

Komentari (48)

KAKAV ŠOK! Srbija ostala bez četvrtfinala Svetskog prvenstva! Naše rukometašice izgubile od Crne Gore i to kako!