U BUGARSKOM GENOCIDU UBIJENO 80.000 SRBA: Ni posle jednog veka niko za masovne zločine nije odgovarao (FOTO)
02. 02. 2023. u 20:48
BUGARSKI zločini nad Srbima tokom Prvog svetskog rata imaju sve elemente genocida jer podrazumevaju sistematsko ubijanje ljudi i uništavanje njihovog kulturnog i nacionalnog bića, sa ciljem da srpski narod nestane sa svoje teritorije, bilo fizički, bilo asimilacijom.

Muzej žrtava genocida
U Srbiji je tokom tri godine okupacije direktno ubijeno 30.000 ljudi (ne računajući one koji suumrli od gladi i bolesti) i još oko 50.000 u bugarskim logorima. Ovo je za "Novosti" potvrdio istoričar Milovan Pisari.
Njegova izložba "Bugarski ratni zločini u okupiranoj Srbiji 1915-1918.", u organizaciji Muzeja žrtava genocida, ove nedelje završena je predavanjem na Pravnom fakultetu, a Muzej je objavio publikaciju.
- Ne zna se broj tačnih srpskih žrtava, postoje samo procene - kaže Pisari. - Oko 120.000 ljudi je deportovano u bugarske logore, od čega 80.000 civila. Najmanje 50.000 se nije vratilo. Grad veličine Vranja, Užica ili Šapca!
Prema rečima ovog istoričara, postoje spiskovi sa imenima žrtava u arhivama, ali do sada nije bilo većih istraživanja na tu temu. Zločini i genocid bugarskih okupatora je i u svetu nepoznat, a za njega niko nikada nije odgovarao. Beograd je od Sofije tražio izručenje 500 zločinaca, ali ih nije dobio.Tokom okupacije pokušana je bugarizacija srpskog stanovništva, sistematski je uništavana srpska i nametana bugarska kultura, organizovana su masovna ubijanja pripadnika inteligencije, sveštenstva (prema nekim procenama bar 100 njih je usmrćeno), uništena su čitava srpska sela. Bugari zatvaraju i zamenjuju škole, čitaonice i dobrotvorna udruženja, spaljuju srpske knjige, zabranjuju časopise, uništavaju geografske karte, crteže, slike, pljačkaju srpske manastire, crkve, muzeje, stalno rade na tome da se uguši i iskoreni nacionalna ideja.
Злочини заборављени: Милован Писари
- Nakon proboja Solunskog fronta, srpska vojska koja se vraćala u domovinu, našla se na opustošenoj teritoriji - kaže Pisari.
U jednom od prvih dopisa iz tek oslobođene Kraljevine Srbije, poznati kriminolog dr Rudolf Arčibal Rajs, koji je od 1914. istraživao zločine koje su Austrougari, Nemci i Bugari počinili u Srbiji, poslao je telegram švajcarskim novinama Gazet de Lozan:
Ono što je dr Rajs zabeležio u Aleksincu bio je samo vrh ledenog brega. U izveštajima, u kojima je detaljno analizirao ponašanje bugarskih vlasti, opisao je sve što su doživeli srpski civili. Na udaru su bili Surdulica, Leskovac, Niš... Situaciju najbolje ilustruju dešavanja u Vranju, jednom od prvih gradova u koji su bugarske snage ušle. Tada bugarsku konjičku prethodnicu nisu čekali srpski vojnici, koji su već bili u povlačenju, već grupe građana koje su se spontano naoružale.

Odmah po ulasku u grad, srpski zarobljenici su osakaćeni, a potraga za četnicima poslužila je kao povod za pojedinačna i masovna hapšenja, koja su podrazumevala i iznudu novca uz pretnje smrću. Teror je trajao dve nedelje, pa je nastavljen početkom novembra, kada je naređeno da se svi muškarci između 18 i 50 godina jave štabu bataljona u zgradi opštine. Njih 300 poslato je u logor u Plovdivu (Bugarska). Usledila su pojedinačna ubistva u samom gradu: žrtve su otimane iz svojih domova, noću, i odmah ubijane.
Krajem decembra internirana je i druga velika grupa muškaraca, a deo njih nije ni stigao do Bugarske, već je ubijen u Surdulici. Nakon marta 1917, odnosno nakon brutalnog gušenja Topličkog ustanka, u svim delovima okupirane Kraljevine Srbije interniranje civila postalo je masovna pojava.

Muzej žrtava genocida
Posledice bugarskih zločina
U više od 22 bugarska logora deportovane su desetine hiljada muškaraca, žena i dece. Neretko su, kao u slučaju sela Belice, internirani svi stanovnici. Masovno interniranje je, moglo bi se reći, predstavljalo glavnu karakteristiku procesa bugarizacije.
"Uslovi u logorima su bili takvi", stoji dalje u izveštaju Međusavezničke komisije, "da je izgledalo kako je krajnji cilj bio istrebljenje interniraca. Žene, deca i stari morali su da žive u nehumanim uslovima: u neuslovnim barakama predviđenim za 20, živelo je i do 100 osoba; dobijali su dnevno 200 do 600 grama hleba i jednu čorbu bez mesa; često nisu imali toalete, nije postojala medicinska pomoć zbog čega su se bolesti brzoširile, morali su na prinudni rad i nisu mogli da se dopisuju sa svojipromenjeni su toponimi, srpske škole i crkve su zatvorene i umesto njih otvorene bugarske."

Muzej žrtava genocida
Nakon rata pronađene su masovne grobnice sa velikim brojem žrtava, a 1924. godine je u znak sećanja na stradale izgrađena spomen-kosturnica.
Bugarske vlasti su polazile od pretpostavke da su u istočnoj i južnoj Srbiji živeli Bugari, koje su Srbi prethodno asimilovali, dodaje Pisari. Posebne "naučne ekspedicije" imale su zadatak da to i dokažu. U procesu bugarizacije civilima su promenjena (bugarizovana) imena i izdate bugarske lične karte.

NEVEROVATNA REAKCIJA OCA ZLOSTAVLjANE DEVOJČICE "Novosti" saznaju: Nije čak ni pitao za dete
U PROSTORIJAMA Prvog osnovnog javnog tužilaštva u Beogradu saslušan je osumnjičeni Uroš Pašajlić, koji je osumnjičen da je držao zatočenu ćerkicu od osam godina u stanu na Zvezdari.
30. 03. 2023. u 14:00

BOJKOTUJU I FARBU ZA KOSU: Nastavlja se sramna kampanja Prištine protiv kupovine srpskih proizvoda na Kosovu i Metohiji
NA Kosovu i Metohiji nastavlja se kampanja protiv kupovine proizvoda iz Republike Srbije i sada je, nakon spotova i protesta, pokrenut i sajt "Bojkoto 860", koji poziva na bojkot srpskih proizvoda.
30. 03. 2023. u 14:08

CELA BIVŠA JUGA GA ZNA KAO ŽELjKA BEBEKA Ovo je pevačevo pravo ime: "Svi se iznenade kad mi vide dokumenta"
LEGENDA jugoslovenske rok scene i nekadašnji član sastava Bijelo dugme, Željko Bebek, zapravo nosi malo drugačije ime od ovog po kom je svima poznat.
29. 03. 2023. u 13:06
Komentari (2)