DOKTORKA POMERILA GRANICU LJUDSKOG: "Novosti" sa sinovima i ćerkom Dr LJubinke Petrović, heroine strašne rudarske nesreće u Aleksincu 1983.

Milena Marković

13. 12. 2022. u 10:01

PRISTALA je, i to jedva, da je odozdo izvuku tek kada je iza nje ostala samo sleđena tišina. Samo tišina.

ДОКТОРКА ПОМЕРИЛА ГРАНИЦУ ЉУДСКОГ: Новости са синовима и ћерком Др Љубинке Петровић, хероине страшне рударске несреће у Алексинцу 1983.

Dr Ljubinka Petrović, Foto Privatna arhiva

Nije ni znala koji je to bio sat koji je provela u jami iz koje je ponela slike za ceo život.

Stravična eksplozija metana u jami "Morava" aleksinačkih rudnika raznela je i ljude i mašine. Ona je trčala kroz jezivu, beskonačnu noć, u kojoj su se sudarali jauci i pozivi u pomoć, a svest zatamnjivao miris sprženih tela. Samo je jednom priznala:

- Bio je to pakao. Pravi pakao.

Dr Ljubinka sa dr Pavlom Gregorićem, predsednikom žirija za "Najplemenitiji podvig", Foto Privatna arhiva

Ovo je priča o dr Ljubinki Petrović iz Aleksinca, heroini rudarske nesreće u jami "Morava", u leto, pre nepune četiri decenije. Priča o podvigu koji je pomerio granice ljudskog i profesionalnog i koji se, uprkos vremenu i nekim drugim "vrednostima", pamti.

- Naša doktorka Ljubinka bila je poštovana i voljena, u aleksinačkom Domu zdravlja, a pre toga u rudnicima upisala je decenije staža - ispričala nam je pravnica Danijela Stojilković, iz pravne službe ove ustanove, odakle su nas i uputili kako da dođemo do njene dece.

- Divan, plemenit čovek, pa, i kada je otišla u penziju, od nje se tražio savet više. Pre oko pet godina oprostili smo se sa njom zauvek na novom groblju u Aleksincu.

Sin Rastko čuva tekstove o majci objavljene u našem listu, Foto Arhiva Novosti

Foto Arhiva Novosti

Tako, uz zahvalnost, saznajemo da deca dr Ljubinke Petrović, sinovi i ćerka, na tri kontinenta čuvaju uspomenu i slede put velike i požrtvovane majke. Najstarija, Marina, diplomirani je pravnik, zamenik javnog tužioca u jednom gradu u istočnoj Srbiji. Petar, profesor muzike, u Americi ima svoju školu. A, najmlađi Rastko je u Australiji. Tamo je u jednoj firmi ekonomista.

Doktorkin sin Petar čuva majčinu Zlatnu plaketu "Novosti", Foto Privatna arhiva

7. juni, 1983. godine. Sećanje Ljubinkine ćerke:

- Mama je bila u kuhinji kada je zazvonio telefon. Javila se i ne znam da li je spustila slušalicu. Istrčala je i niz stepenice se, u trku, obuvala. U kući su bili Rastko i tata, Petar u Skoplju na studijama. Tek posle su se oglasile sirene i proneo glas o nesreći u rudniku. Digao se ceo grad. Neverica. Očaj. Tata je otišao pred jamu. Mi smo znali: mama je već među svojim rudarima. Među povređenima. Mi stojimo u muku. Niko reč ne progovara. Niko ništa ne pita. Izbezumljeni čekamo. Noć pada, tata ne dolazi. Čujemo, izvlače povređene. Izvlače stradale. Noć odmakla. Samo gledamo jedni u druge. U nama strah: da li će se vratiti? Da li će se vratiti? Stalno je bila sa rudarima. Njihov lekar.

Foto Arhiva Novosti

Svi su je znali i sve ih je poznavala. I tata ih je voleo. Dok je mama, posle nesreće, odlazila u posete povređenima, vidim tatu sedi i gleda samo u jednu tačku. Pitam ga:

Duki, šta ti je? On kaže: Budan ih sanjam. Kao da je izgovorio mamine reči. A da li je njoj bilo lakše posle? Verujem da nije. Samo, i s tim moraš da živiš. Ona je bila jaka. Stvarno jaka.

Telefoniramo, posle razgovora sa Marinom, u Ameriku. Javio se Petar. Obradovao ga je poziv, a nas je čekalo iznenađenje.

- Plaketa za podvig? Kako, gde je! Pa, kod mene. Poneo sam to mamino priznanje i čuvam ga.

Sećam se, baš dobro se sećam kad je stigla kući i donela plaketu. Bilo je lepo. Puna kuća ljudi. Mada, nikada ona to nije isticala. Samo je govorila: svako je dužan da radi svoj posao.

Ćerka Marina i sin Petar sa dr Ljubinkom, Foto Privatna arhiva

Pozdravljamo se sa Petrom. Obećao je da će poslati fotografiju sa maminim priznanjem, a mi idemo u Australiju. Telefon nije dugo zvonio.

- Sestra mi je javila da ćete zvati. Kod mene su tekstovi iz novina, mislim da sam ih sve skupio i sve poneo. Čak imam jedan iz "Žemin žibaoa", zvaničnog lista Komunističke partije Kine. U, ima toga puno. I fotografija. Ima jedna kada smo tata i ja bili u vašoj redakciji, a mama primala plaketu. Tada je to bilo upravo u redakciji - gotovo u dahu ispričao nam je Rastko.

- Petru plaketa, meni tekstovi i fotografije, a Marina... Marina ima mamino srce, ona sve to u srcu čuva... I... Reči su se odjednom pokidale. Slušalicu je preuzela Rastkova supruga Eleonora:

- Izvinite, molim vas, potresle su ga emocije.

Doktorka na krštenju Rastkovog sina Petra u Aleksincu, Foto Privatna arhiva

Kasnije, kad je smirio srce, Rastko je upitao:

- Pa, ko se setio da vrati te lepe priče o podvizima? Radostan sam i voleo bih da imam i primerak "Novosti" kada objavite reportažu.

SUZE SAMO NA RASTANKU

SINOVI su, kad god se prilika ukazala, dolazili da posete roditelje. Rastko je čak doveo i sina Petra da ga krsti u staroj, zavičajnoj crkvi u Aleksincu.

- Bilo nam je teško kad su odlazili. Mami sam videla suze samo na tim rastancima - seća se Marina.

SJAJ NEPROLAZNE VREDNOSTI

DRAGO mi je da nastavljate tradiciju "Najplemenitijeg podviga godine" - kaže Marina.

- Potvrda da plakete kojima nagrađujete dobra dela čuvaju i potomci najbolji je dokaz značaja ove lepe akcije koja slavi humanost i najlepše ljudske osobine.

ZNAŠ DA RUDARI NE PLAČU

TRIDESETPET rudara nije izašlo iz jame tog crnog 7. juna 1983, u koju su ulazili da iskopaju to crno zlato na kome su i oni ruke grejali. Dr Ljubinka nikad nije ni spomenula, a kamoli brojala one koje je od smrti otrgla iz crne "Morave". U Aleksincu se sećaju da je danima putovala do Beograda, do VMA, pratila kako napreduje lečenje i oporavak rudara. Dočekivala ih kada se oporavljeni vrate kućama. Bila im je najmiliji gost. Govorili su joj: opet ćemo mi u toj jami hleb da kopamo. A kad se između nade i neverice, niz kopačevo lice otme suza, doktorka Ljubinka je obriše i kaže:

- Nemoj. Znaš da rudari ne plaču.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
OVO JE ČOVEK KOJI JE U NIŠU NEUTRALISAO TONU TEŠKU AVIO-BOMBU SA 430 KG EKSPLOZIVA: To isto je radio 2011. u Kragujevcu i 2013. na Dorćolu

OVO JE ČOVEK KOJI JE U NIŠU NEUTRALISAO TONU TEŠKU AVIO-BOMBU SA 430 KG EKSPLOZIVA: To isto je radio 2011. u Kragujevcu i 2013. na Dorćolu

AKO igde postoji "vaga" za merenje snage ljudskog duha, koliko li bi na njenoj skali težila ona koju ima deminer Mihailo Marinković (48), iz Pančeva, pripadnik Sektora za vanredne situacije MUP Srbije? Koliko bi na njen tas stalo njegove odvažnosti, staloženosti, potpune koncentracije..., u trenutku dok je, minule nedelje u Nišu, sam prilazio neeksplodiranoj avio-bombi teškoj 1.000 kilograma koja nosi 430 kilograma eksploziva, zaostaloj iz NATO agresije?

27. 04. 2024. u 07:00

Komentari (0)

AKO NEKOM POZAJMITE OVU KNJIGU, NE OČEKUJTE DA VAM JE VRATI!