BALKANSKI TRAGOVI U ANKARSKOJ RIZNICI: Reporter "Novosti" u čuvenom Muzeju anadolskih civilizacija

Boris Subašić

04. 12. 2022. u 21:00

SAMO dva sata leta avionom deli putnika iz Beograda od jedinstvene riznice ispod Bele citadele, najveće od 42 kule na zidinama drevne Ankire, Angore, današnje Ankare.

БАЛКАНСКИ ТРАГОВИ  У АНКАРСКОЈ РИЗНИЦИ: Репортер Новости у чувеном Музеју анадолских цивилизација

Zidine drevne Angore imale su 42 snažne kule, Foto B. Subašić

Ta skrivnica blaga kolevke ljudske civilizacija, koja se rađala na prostoru od Mesopotamije do Balkana, nalazi se u nekadašnjem velikom ankarskom hanu Puta svile, današnjem Muzeju anadolskih civilizacija.

Priča o stvaranju moderne Ankare i ovog muzeja pre smo jednog veka je metafora značaja samospoznaje za obnovu jedne nacije i njen povratak na istorijsku pozornicu. Posmatrajući sa citadele ankarske tvrđave modernu petomilionsku prestonicu Republike Turske, koja deluje mnogo "evropskije" nego Istanbul, teško je zamisliti da se ovde pre sto godina nalazilo samo zabačeno selo u suvoj stepi između golih anadolskih planina.

U to vreme, na kraju Velikog rata, Engleska, Francuska i Italija odlučile su da, pre nego što se Rusija oporavi od građanskog rata, podele zaostalu i poraženu feudalnu osmansku imperiju. Poslednji sultan bio je samo igračka u rukama Britanaca, a kolonijalne trupe su zašle duboko u teritorije carstva od koga je nekada Zapad strepeo. Preokret je doneo plavooki Kemal-paša Ataturk, u čijim venama je tekla krv sa Balkana i iz Anadolije.

Podigao je ustanak protiv kolonizatora, ali i protiv neprosvećenosti i ropskog duha sopstvenog naroda. On je presekao arapsku kulturnu i klerikalnu dominaciju koja je Turke držala u zaostalosti i neznanju. Odlučio je da novu prestonicu republikanske Turske izgradi iz temelja na mestu gde su frigijski došljaci sa Balkana, iz Podunavlja, u 2. milenijumu pre nove ere ustanovili prestonicu svog velikog kraljevstva i kulture, kao naslednici još starijeg Hetitskog carstva i civilizacije.

- Ataturk je stvarao novi identitet ljudima koji su sebe vekovima doživljavali kao beznačajne sluge vladara - objašnjavao je vodič Javuz Sezen, čije su crte lica, svetla kosa i oči svedočili o balkanskim korenima.

- Kao pobednik vojski velikih zapadnih sila Ataturk je mogao da bude novi sultan, ali on to nije želeo. U Ankari, mestu sureta civilizacije, on je sazvao prvu tursku skupštinu u istoriji, obznanio kraj Osmanskog carstva i rađanje nove nacije, sa novim identitetom koji počiva na korenima anadolskih civilizacija. Još dok su trajale bitke u Ratu za nezavisnost, naredio je da se u Ankari sakupe svi artefakti starih civilizacija, pre svega hetitske, i napravi muzej.

Tako je zaustavljena besomučna pljačka beskrajno vrednih svedočanstava civilizacije, koja su odnošena na Zapad i interpretirana prema potrebama tamošnje politike.

Artefakti od starijeg kamenog doba, preko halkolita, hetitske, asirske i frigijske civilizacije, do klasične antike, smešteni su simbolično u han, stecište putnika sa sve četiri strane sveta, ispod drevne tvrđave na čijim je zidinama ispisana milenijumska istorija grada. U njihovim temeljima i sada se vide masivne vulkanske gromade koje su postavili Frigijci, a na njima počivaju pravilni rimski kvaderi, redovi opeka iz vremena romejskog carstva i kitnjasti ukrasi Seldžuka i Osmanlija.

Tamo gde su zidine u bezbrojnim ratovima provaljivane, nalaze se zakrpe od delova starih hramova i nadgrobnih ploča sa očuvanim natpisima i reljefima, grubo natrpano kamenje iz poznog srednjeg veka.

Sa vrha Bele citadele Javus mi je pokazao prema severu, ka četvrti Čubuk na obodu Ankare u blizini međunarodnog aerodroma: "Tamo se odigrala 1402. velika Angorska bitka u kojoj su se srpski despot Stefan Lazarević i njegovi oklopnici pokazali kao veliki junaci. I to je svedočanstvo o vezama Anadolije i Balkana, koje traju od praistorije".

Stazu do ulaza muzeja prati kolonada skulptura civilizacija od hetiteske iz 4. milenijuma pre nove ere, do rimske, kada je Ankara bila prestonica provincije Anatolik.

Naš reporter u drevnoj tvrđavi nad modernom Ankarom, Foto B. Subašić

U polumraku velikog zdanja reflektori obasjavaju materijalne ostatke civilizacija i naroda koji nestali hiljadama godina pre nas. Istovremeno, oni nam otkrivaju da oni žive i danas u svim civilizacijama Evroazije. Ostao sam bez daha pred keramičkom figurinom sa lokaliteta Čatal Hujuk gde je rođena prva metalurgija sveta, samo malo ranije nego što su taj podvig, prvi u Evropi, izveli rudari i metalurzi vinčanske civilizacije.

Ankarski muzealci su napravili kompoziciju skulptura maloazijskih genija koji su uveli svet u metalno doba, a ona je izgledala kao otelotvorenje reči srpskih arheologa koji su opisivali vinčanske topioničare i kovače.

Anadolske figure boginja-majke, velikih grudi i širokih kukova vladale su sa prestola između dva leoparda, ali njihove karakteristične velike oči pokazuju da su rođene sestre one vinčanskih Venera. Na trodimenzionalnoj predstavi života u praistorijskom anadolskom selu pod obroncima vulkana, današnjih planina Hasan dag i Erdžijas dag, prikazano je sahranjivanje predaka ispod poda kuće, koje kao da je stiglo iz starijeg Lepenskog vira iz vulkanske Timočke magmatske oblasti.

Anadolski Heti su naslednicima Hetitima ostavili u nasleđe simbole koje čovečanstvo koristi i danas. Oni su odlivali u bronzi 2.500 godina pre naše ere komplikovane strukture "hetitskog sunca" koje ukrašavaju krstovi u krugu, koji su milenijumima kasnije postali simbol "pravoslavne vaseljene". Tu su i "jerusalimski krstovi" čiji je svaki krak mali krstić, koji ruše zabludu da je ovaj simbol smišljen u 12. veku tokom krstaških ratova. Anadolski umetnici su ih smislili još u 3. milenijumu pre nove ere dok su i monoteizam i Jerusalim bili daleka budućnost. Hetiti su u skulpturama ostavili svedočanstvo da je odavde u svet simbola čovečanstva ušao i jelen, koji će 2.000 godina kasnije postati metafora u tri jednobožačke vere.

Na prefinjenom nameštaju Frigijaca vide se i, kako se pogrešno veruje, "helenski talasi" koji nisu samo helenski i "svastike" koje nisu samo indijski simboli sunca. Kraj njih su bronzane posude koje izgledaju kao da su izašle iz moderne fabrike, a ne iz livnice pre oko 4.000 godina.

Javus je posmatrao novinare koji su zadivljeno lutali po holovima muzeja, tražeći, kao deca, "da ostanu još samo malo".

- I ovo je dokaz da smo jedan svet, koji se neprestano preliva i prožima - prokomentarisao je. - Nekada talas dođe sa Balkana, nekada iz Anadolije, ali uvek ponese sa sobom i tragove svih starih civilizacija, koje proširi dalje.

OBMANA O ZAPADU

MUZEJ Anadolskih civilizacija svedoči odakle je ljudska civilizacija krenula u veliki uspon, ali i otkriva da se to i danas skriva u agresivnim kulturama zapadne i srednje Evrope.

Velika obmana o Zapadu kao kolevci kulture je počela 1204, kada su papski krstaši potpuno razorili Konstantinopolj, prestonicu Romejskog carstva i prekinuli tradicionalne civilizacijske rute. Tek tada na "divlji zapad" dolaze, kao izbeglice, intelektualci i umetnici sa istočnih vrela civilizacija.

SVETI BIK

NA zidovima anadolskih praistorijskih kuća stajale su dugoroge lobanje bika, svete životinje. I docniji Hetiti su verovali da je sveti bik rogom probio planinski venac Taurus otvarajući put tako između Bliskog istoka, preko Anadolije do evropsskog kontinenta. On je dobio ime Evropa po kćeri feničanskog kralja koju je oteo zaljubljeni Zevs u obličju - bika.

Stari Sloveni poštovali su isto drevno božanstvo kao Volosa ili Velesa, o čemu svedoče imena toponima i gradova koja su se očuvala do danas.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

Nova dimenzija života u delu Beograda koji se budi iz sna