SRBI NISU ČEKALI DA IH VELIKI OSLOBODE: Podizanje ustanka 1804. i proglašenje Ustava 1835. godine dva ugaona kamena naše države

Boris SUBAŠIĆ

15. 02. 2022. u 09:00

SRBI su dva puta uzdrmali Evropu na Sretenje. Na ovaj praznik kada simbolično, po narodnom verovanju, jalova zima počinje da se povlači pred prolećem, u Orašcu je 1804. proglašen opšti ustanak za oslobođenje od Turaka. Na Sretenje 1835. u Kragujevcu Srbi su proglasili ustav, pravni akt koji tada nisu imale ni mnoge moćne samostalne države, a kamoli vazalna autonomna kneževina u Osmanskoj imperiji.

СРБИ НИСУ ЧЕКАЛИ ДА ИХ ВЕЛИКИ ОСЛОБОДЕ: Подизање устанка 1804. и проглашење Устава 1835. године два угаона камена наше државе

Foto Tanjug

Prvi srpski ustanak buknuo je u trenutku najstrašnijeg dahijskog terora, kojim su osmanski silnici pokušali da slome i poslednju pomisao na otpor, a izazvali su sasvim suprotan efekat.

- Najzad se zamorilo obazrivo strpljenje, najzad je kucnuo čas osvete čiji je odjek posle dugo vremena vratio ljudsku svest i snagu klonulim od ugnjetavanja, umornim Srbima koji su, vođeni hrabrošću, ne bez promišljenosti, doneli Srbiji doduše često krvave ali srećne rezultate - zabeležio je Gedeon Ernest Maretić, organizator i u ključnim trenucima i šef austrijske obaveštajne službe u Srbiji. On je pravi autor termina "Srpska revolucija", pod kojim se podrazumeva nacionalno i socijalno oslobođenje koje su Srbi izborili sopstvenim snagama, za razliku od ostalih balkanskih naroda koje su oslobađale velike sile.

Na značaj srpskog mentaliteta u tim događajima ukazivao je istoričar dr Miroslav Svirčević: "Suočeni sa brojnim teškoćama, Srbi u Osmanskoj imperiji su bili prinuđeni da stalno žive u nekoj vrsti "vanrednog stanja". Samo takvo ljudstvo, osetljivo na svoj položaj, nenaviknuto na sistematsku državnu upravu, prilično nedisciplinovano, sa surovom gorštačkom naravi, s avanturističkim nagonom, s mnogo vrele hajdučke krvi u žilama, moglo je podariti u osvit 19. veka ustaničkim vođama Karađorđu i Milošu vojsku koja im je bila potrebna za oslobađanje Srbije".

Kao što ustaničke vojvode nisu prihvatale samovlašće jednog vožda ili knjaza, ni narod koji je Srbiju smatrao sopstvenom baštinom nije želeo da iznova bude raja pod srpskim gospodarima, koji su pokazivali feudalne ambicije.

- Knjaz Miloš je bio protivnik obnavljanja feudalizma u Srbiji, koje su zagovarale pojedine ustaničke vođe, jer je smatrao da to predstavlja povratak na turski sistem vladavine čime bi se ponovo pogoršao položaj srpskog seljaka - kaže dr Mijodrag Radojević, naučni saradnik u Institutu društvenih nauka.

Lukavi knjaz se formalno protivio uređenju države pisanim zakonima, sve dok Srbija hatišerifom iz 1830. nije dobila status autonomne kneževine sa samoupravom.

- Neki izvori ukazuju da je izrada ustava počela nekoliko godina pre donošenja Sretenjskog ustava, sa znanjem knjaza Miloša. Postojala je politička pozadina bitke za donošenje ustava, koga je knjaz posmatrao, za razliku od njegovih protivnika, i kao akt koji može doprineti nacionalnoj borbi i samostalnoj državnoj upravi. Bio je svestan i simboličkog značenja ustava kao akta nezavisnosti i državne samostalnosti. Ako analiziramo tekst Sretenjskog ustava zapazićemo da se eksplicitno navodi da je Srbija nezavisno, a ne autonomno knjaževstvo, ističu se državni simboli, Sovjet je "državni" organ, pominje se srpsko državljanstvo, srpski pasoši i Narodna skupština itd. Jasno se vidi da je ustav trebalo da posluži kao sredstvo za sticanje državne samostalnosti i izgradnju političkih institucija.

Foto D. Milovanović

Na Sretenje 1835. u Kragujevcu je obznanjen "Ustav Knjaževstva Serbije" koji je definisao srpski jezik kao službeni, deklarisao neprikosnovenost ličnosti i pravo na zakonito suđenje, slobodu kretanja i nastanjivanja, nepovredivost stana, pravo na izbor zanimanja, zabranjivao kuluk i proglasio slobodu raspolaganja zemljom. Sretenjski ustav je garantovao da svaki rob koji stupi na tlo Srbije istog trenutka postaje slobodan čovek. Njegova slobodoumnost bila šokirala je osmansku, habzburšku, britansku i rusku imperiju.

- Donošenje ustava je usledilo bez međunarodne podrške i predstavljalo je rizičan politički potez. Prst u oko velikim silama bile su odredbe o slobodama i pravima, pa su zahtevale da se ustav momentalno stavi van snage. Ustav je posle svega nekoliko nedelja suspendovan, ali je ukazao stranim silama na potrebu rešavanja pravnog statusa Srbije. Ustav se sve više posmatrao kao stožerno mesto borbe za nacionalnu samostalnost i demokratiju. Sretenjski ustav je bio stepenica u nacionalnoj borbi i svedočanstvo o slobodarskoj tradiciji srpskog naroda. Po svom karakteru i pojedinim odredbama, on je bio akt ispred svog vremena - navodi dr Radojević.

ŽESTOK OTPOR PRETNjAMA

KNjAZ Miloš je pod pritiskom velikih sila ukinuo ustav, znajući da njegov duh nije mogao biti ukinut jer je poticao iz mentaliteta naroda. Kako je govorio italijanski lekar dr Bartolomeo Kunibert, koji je živeo u Srbiji u to vreme: "Srpski patriotizam je sazdan od strpljenja i postojanosti. Srbin ima sasvim prav karakter, on je potpuno flegmatičan i krajnje poslušan prema onim koji njim vladaju ako oni umeju da ga lepo tretiraju. Ali ako oni hoće da ga uplaše ili pretnjama nateraju na popuštanje, on se lako uzruja i pruža najtvrdoglaviji otpor. Istorija srpskih ustanaka daje dokaze za tu tvrdnju!"

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

KNAUS: Francuska i Nemačka blokiraju glasanje o Prištini u Savetu Evrope, Vučić efektno apelovao na Makrona