KALIGRAFIJA NAPAJA DUH, KAO MOLITVA: Slikarku Maju Todić nadahnjuje svetinja uz koju je odrasla (FOTO)

D. Zečević

29. 12. 2021. u 10:45

MLADA slikarka Maja Todić (32) rođena je, odrasla i živi kraj jedne od najvećih srpskih svetinja - manastira Gračanica.

КАЛИГРАФИЈА НАПАЈА ДУХ, КАО МОЛИТВА: Сликарку Мају Тодић надахњује светиња уз коју је одрасла (ФОТО)

Foto D. Zečević

I kao i svi oni koji su imali i imaju takvu privilegiju, neraskidivo je povezana sa veličanstvenom zadužbinom kralja Milutina, a kao umetnik, kako kaže, još i sa snagom i duhom srpskog srednjovekovlja.

Nema, priča nam Maja, umetnika koji je bar nakratko prošao pored Gračanice, a da o njoj nije ostavio svoje svedočanstvo: pesmu, priču, sliku, vajarsko delo... A oni stvaraoci koji stasavaju pored nje jednostavno se srode sa ovom svetinjom. Doživljavaju je kao živo, uzvišeno biće jer sa njom svedoče istinu o pravoslavlju, dok im je sa profesionalne strane Gračanica često bila prvi susret sa zrelom umetnošću. Inspiracija za slikarstvo, živopisanje, pa i za kaligrafiju kojoj se naša sagovornica, takođe, posebno posvetila.

- Kaligrafija je vežba strpljenja. Doživljavam je kao molitvu - priča nam Maja Todić. - Lepota joj se nalazi u nesavršenosti slova koja se pišu slobodnom rukom, a inspiraciju sam našla u srednjovekovnim srpskim knjigama i poveljama. Istražujući ove zapise, naročito za vreme pandemije kovida 19, počela sam da se bavim i ovim pravcem u slikarstvu, koji je sasvim suprotan od onog kojim sam se prvobitno bavila. Moje interesovanje posebno je vezano za ćiriličko pismo i način na koji je ono pisano u srednjovekovnim knjigama.

Umetničku slobodu u kaligrafskim radovima naša sagovornica ostvaruje, kaže, izradom minijatura.

- U svetu se za minijaturu koristi izraz "iluminacija", ali u srpskom jeziku postoji mnogo lepši zaboravljeni izraz: svetlopis. Ta predivna umetnička dela ukrašavaju se zlatom i obiluju vrlo, vrlo sitnim detaljima, dok je kaligrafski vez najlepši deo ove priče - objašnjava nam Maja.

Naravno, tuš i pero su u kaligrafiji nezaobilazni, ali kako kaže, čak i u ovom pravcu slikar može da iskaže svoju duhovnost, jer umetnost pobuđuje obožavanje, a crkvena umetnost posvećenost i poštovanje.

- Umetnički osećaj se rodi u čoveku, deo je njega. A kod mene se to dogodilo prirodno, jer sam počela da stvara još u detinjstvu. Umetnost je postala deo mene, razvijala se, a prvi pravac koji sam odabrala u slikarstvu bio je enformel, kada prazno platno slikara može odvesti bilo kuda - kaže Maja.

Ovaj pravac u slikarstvu, kako nam je objasnila, podrazumeva spontanu, nedisciplinovanu umetnost, ali ne teži da prikaže materijalno već duhovno.

- Osnovni motiv mi je oslobađanje od pravila, od zamki formalizma, dolazak do slobode koja se izražava dinamičnom bojom koja teče platnom, impulsivnom linijom, spontanim slikarskim rukopisom - pojašnjava ova mlada umetnica. - Kod nas umetnika, ono što nosimo u sebi uvek izbija u delima koje radimo.

A kod nje, to su freske iz manastira Gračanica.

- Boraveći često u ovoj svetinji, koja me je odredila kao umetnicu, na mene su poseban utisak ostavila oštećenja na manastiru koja su na njemu klesali i ostavili vekovi, prirodne nepogode, ali čak i ljudi, ostavljajući zapise. Čak i u tim oštećenjima na manastiru, vidim prelepu formu jer su to uglavnom zapisi ljudi oduševljenih lepotom naše Gračanice. Ali ovi zapisi su nastali i pod rukom učenika prizrenske Bogoslovije, igumana naših svetinja... Osim svojih utisaka koje su "ostavljali" u spoljnoj priprati, postoje i zapisi ljudi kroz vekove o tome da su, na primer, nerotkinje grebale prah sa fresaka... Takvi podaci, za umetnika su neiscrpna inspiracija. Meni je takođe zanimljivo da u Dečanima postoje stari zapisi našeg naroda da nema kiše i da su gladni... - kaže Maja, koja je slikarstvo završila na Fakultetu umetnosti prištinskog univerziteta sa sedištem u Kosovskoj Mitrovici, potom je radila u jedinom dečjem časopisu na KiM, gde je bila ilustrator pa urednik, a sada je urednik likovnog programa u gračaničkom Domu kulture.

UMETNOST NADVISUJE ENKLAVU

UPITANA kako je to umetnošću, koja ne poznaje granice, baviti se u enklavi, naša sagovornica odgovara da svaki čovek slobodu treba da traži u sebi:

- Čovek ne treba sebe da ograničava, a svaki umetnik treba da ume da pronađe sebe kroz rad. Jer, kada ti je Bog nešto darovao taj dar treba da iskoristiš, a umetnici kroz rad pobeđuju barijere: društvene, političke, psihičke... To je neograničeni prostor za moje stvaranje.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
OVO JE ČOVEK KOJI JE U NIŠU NEUTRALISAO TONU TEŠKU AVIO-BOMBU SA 430 KG EKSPLOZIVA: To isto je radio 2011. u Kragujevcu i 2013. na Dorćolu

OVO JE ČOVEK KOJI JE U NIŠU NEUTRALISAO TONU TEŠKU AVIO-BOMBU SA 430 KG EKSPLOZIVA: To isto je radio 2011. u Kragujevcu i 2013. na Dorćolu

AKO igde postoji "vaga" za merenje snage ljudskog duha, koliko li bi na njenoj skali težila ona koju ima deminer Mihailo Marinković (48), iz Pančeva, pripadnik Sektora za vanredne situacije MUP Srbije? Koliko bi na njen tas stalo njegove odvažnosti, staloženosti, potpune koncentracije..., u trenutku dok je, minule nedelje u Nišu, sam prilazio neeksplodiranoj avio-bombi teškoj 1.000 kilograma koja nosi 430 kilograma eksploziva, zaostaloj iz NATO agresije?

27. 04. 2024. u 07:00

Komentari (1)

RUSIJA JE ZGROŽENA: Ovo je najnoviji uslov za Ruse da bi učestvovali na Igrama Pariz 2024