Slađana Erić: Podetinjila sam u Vizuri

Mi. ROGAČ

04. 01. 2018. u 20:50

Nije lako sa 34 godine da ustanem u osam i bacakam se po terenu, ali odbojka je moj život, kaže Slađana Erić

Слађана Ерић: Подетињила сам у Визури

Slađana Erić sa peharom prvaka Srbije Foto N. Paraušić

POČETKOM 21. veka odbojkašica Slađana Erić (34) bila je deo crveno-bele šampionske slagalice, zajedno sa Anjom Spasojević, Ivanom Đerisilo, Majom Ognjenović... U inostranstvu je nastavila da osvaja trofeje, a 2013. se vratila na domaću scenu da bogato iskustvo prenese i na mlade talente. Trenutno sa istim žarom kao na početku karijere, predvodi najbolji srpski tim - Vizuru.

- Uživam stvarno kao kapiten, podetinjila sam uz moje devojčice - uz osmeh priča za "Novosti" Slađana Erić. - Vratila sam se 20 godina unazad. Zovu me "mama", ali ne dozvoljavam da se na terenu vidi razlika u godinama. Izvodim ih u grad, idemo u šoping, vozim ih kući, uvek sam im pravi prijatelj. Ipak, postoji poštovanje koje imaju prema meni i znaju preko čega ne smeju da idu.

Iako je u poznim igračkim godinama, Erićeva ne dozvoljava sebi da "zabušava". Za to je dokaz i nagrada za igračicu meseca u novembru.

ONE TRČE ZA DECOM, JA ZA LOPTOM DRUGARICE iz nekadašnjeg crveno-belog tabora retko uspevaju da se okupe. - Vidimo se na svadbama ili rođendanskim proslavama. Živimo brzo, nemamo vremena. Mnogo mi je žao što je tako. Ali one jure decu, a ja i dalje loptu - nasmejala se Slađa.

- Ne smem da imam loš dan, jer moje saigračice to osećaju. Time što ću odigrati maksimalno i sa Sremom, Klekom, Lajkovcem... pokazujem im da nema malih i velikih protivnika. One to ne mogu da shvate, ali na meni je odgovornost. Nagrada mi znači i sa finansijske strane, jer ovaj posao u Srbiji nije plaćen.

Slađana ne može da zamisli dan bez odbojkaške lopte.

- Ljubav traje od malih nogu, kada sam na nagovor sestre i oca počela da treniram. Nije mi sad sa 34 lako da ustanem u osam i bacakam se po terenu, ali to je moj život. Dok god me ne mrzi da odem na trening, baviću se odbojkom.

Nije joj teško da igra, kad su oko nje najveći talenti koje Srbija ima.

- Sećam se kad sam na prvom treningu videla Tijanu Bošković. Čim se završio rekla sam treneru da će ova mala biti najbolji igrač sveta. Sad bih izdvojila Saru Lozo (20), koja je izuzetno sazrela u poslednjih godinu i po. Često kaže da će dodati kontru, da bih ja napala. Ta nesebičnost je veoma važna za timski sport. Sjajna je i Maja Aleksić (20), kao i Katarina Lazović (18) koja "grabi" ka vrhunskoj odbojci...

Rado se seti i vremena kada je u dresu Zvezde bila učesnik legendarnih utakmica sa Jedinstvom iz Užica.

- Tih godina smo igrale i Ligu šampiona pred dve hiljade "delija". Po hiljadu ljudi je ostajalo ispred "Šumica", jer nisu mogli da uđu u dvoranu. Svi su znali za nas. Sad je vreme potpuno drugačije, u centru pažnje su svakakvi rijalitiji, što me baš čini tužnom - nada se Erićeva da će odbojka vratiti status koji zaslužuje.

NEDOSTAJE EVROPSKI TROFEJ

SLAĐANA će ostati upamćena kao igračica koja je bila prvak i sa Partizanom i sa Zvezdom. U bogatoj kolekciji ima više od 20 trofeja.

- Nedostaje mi evropska titula. Sa Galatasarajem sam bila na dva poena do osvajanja, ali nisam uspela. Tamo mi je bilo najlepše da igram. Život u Istanbulu, lepote grada, vrhunski klub..

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije