Igor Kokoškov: Majčina poruka vodila do zlata
21. 09. 2017. u 20:50
Tiha voda breg roni! Ovu izreku, uramljenu u hodniku stana u Kumodraškoj ulici u Beogradu godinama je na zidu držala pokojna Milica
Foto: AP
TIHAvoda breg roni! Ovu izreku, uramljenu u hodniku stana u Kumodraškoj ulici u Beogradu godinama je na zidu držala pokojna Milica Kokoškov. Bila je godinama motivaciona poruka mlađem sinu Igoru, kojem je ostatak porodice, stariji brat Nenad i otac Stefan, bio ubedljivo najveća podrška u karijeri košarkaškog trenera.
Kada smo selektora Slovenije i aktuelnog šampiona Evrope podsetili na poruku sa zida ispred momačke sobe, setio je se sa setom... U priči za "Novosti" on je više govorio o budućnosti i stvarima koje ga čekaju u karijeri koja traje od 1992. godine, kada je seo na klupu juniora OKK Beograda, a danas je na klupi šestog NBA tima od kada je prešao Atlantik 1999.
o Sećate li se one uramljene poruke majke Milice i šta ona danas znači za vas?
- Godinama je stajala ispred moje sobe i bila je izuzetna motivaciona poruka. Majka je na taj način želela da mi pokaže koliko je volja bitna stvar u svakom poslu. Pokojni otac Stefan je bio član u nekadašnjem Voždovačkom. Znao je čime ću da se bavim i govorio mi je da je to izuzetno gorak hleb.
o Danas, posle skoro 20 godina, sa Slovenijom ste na krovu Evrope?
- Prošao sam sa Slovenijom od prošlog do ovog leta neke prelepe košarkaške stvari. Od prvog treninga, pa do finala sa Srbijom smo znali da želimo da napravimo nešto veliko. A ispostavilo se da smo napravili istorijski uspeh. Od kada postoji Slovenija, nikada nijedna nacionalna reprezentacija u bilo kom sportu nije osvojila zlatnu medalju. Ipak, mene mnogo više od svega raduje što su Dragić, Prepelič, Dončić i ostali postali sportski junaci slovenačkih klinaca. Motiv svih nas u reprezentaciji je da te klince "otmemo" od rukometaša i odbojkaša. Da ih nateramo da sada igraju košarku?
o Ostajete li na klupi Slovenije?
Pročitajte još: SRBIJI SREBRO: Dragić nam odneo zlato
- To nije pitanje želje ili motiva. To je čisto tehničko pitanje. Moj život i moja profesionalna karijera su vezani za NBA ligu i trenutno mesto pomoćnog trena Jute Džez. Pošto su kalendari FIBA i NBA potpuno neusklađeni, jednostavno je nemoguće da više sedim na klupi Slovenije. To smo znali svi u košarkaškoj organizaciji kada sam počinjao da radim sa selekcijom.
o Ko će biti vaš naslednik na klupi šampiona Evrope?
- Prerano je za taj odgovor, a možda je neprimereno da ja pričam o tome. Toliko je dobrih trenera bilo sa mnom u stručnom štabu, prvo u Helsinkiju, pa kasnije i u Istanbulu na ovom EP.
o Kada ćemo vas ponovo videti u evropskoj košarci, na klupi nekog tima ili reprezentacije?
- Evropa je jedinstvena. Imao sam podršku mojih košarkaških mentora u Americi da preuzmem taj izazov i rizik. Na kraju krajeva, šefovi u Juti su me pustili na nešto duži put, od dva meseca. Videli su da smo svi doneli pravu odluku, pošto su bili na prvom delu EP u Helsinkiju. Mislim da je ova titula dovoljno opravdanje za moje odsustvo. Ne znam gde će me odvesti košarkaški put u narednim godinama, ali sa ponosom ističem da sam poslednjih deset godina u FIBA takmičenjima, sa Gruzijom i Slovenijom, dve sjajne evropske selekcije.
o Kako u Sloveniji gledaju na neobičan detalj, da je na EP u košarci na prednjoj strani dresa Srbije bilo ime slovenačkog sponzora, ime čuvenog planinskog vrha, a da su na klupi Slovenije i u timu bili uglavnom Srbi?
- To je zanimljiv podatak sa puno simbolike, a ubeđen sam da u Sloveniji postoje ljudi koji bi mogli da daju konkretniji odgovor na ovo neobično pitanje.
o Da li je istina da su Goran Dragić i Igor Kokoškov bili ključ uspeha i glavni "kovači" zlatne medalje?
- To sada mnogi kažu, ali istina je da smo mi od prvog treninga na priprema za EP imali sjajnu atmosferu u ekipi, da smo rasli kao tim i da smo na dan finala i u finalnom meču bili ono što se videlo na kraju: pobednici i osvajači zlatne medalje. Igrali smo protiv Srbije i zato sam ja pred finale rekao da će moj tim sigurno da slavi. Dragićev i moj odnos je građen tokom četvorogodišnje saradnje u Finiks Sansima. Izašao je iz sportskih okvira, jer se sada i porodično družimo. Možda je za njega mnogo veće priznanje to što je MVP ovog prvenstva. Zaslužio je sve!
Pročitajte još: DIRLjIV SUSRET DRAŽENOVE MAJKE I DRAGIĆA: Goran iznenadio Biserku, poklonio joj dres i izljubio je po “srpskom” običaju
Tako priča Igor Kokoškov, koji je 1999. sa dva kofera, autobusom do Budimpešte, pa avionom do Misurija otišao u svet koji je izmislio košarku. Pre pet dana je pred očima Đorđevića, Obradovića i Ivkovića u Istanbulu pokazao zašto je poruka majke Milice sa zida kuće u Beogradu dobila smisao baš ovog leta.
LIČNA KARTA
o Datum i mesto rođenja 17. 12. 1971. godine u Beogradu,
o Karijera: OKK Beograd (1992-1996), juniori Partizana (1997), Univerzitet Misuri (199-2000), L. A. Klipersi (2000-2003), Detroit Pistonsi (2003-2008), pomoćni trener SCG (2004-2005), selektor Gruzije (2008-2015), Feniks Sans (2008-2013), Orlando Medžik (2015), Juta Džez (od 2105), selektor Slovenije (2016-2017).
Обреј
21.09.2017. 21:55
Није мајка него судијска крађа. Не прави се тако каријера.. Елементи струке нису победили него крађа. Не прави се тако каријера, дечко. Кокошков да има морални кредибилитет оспорио би ову златну медаљу! Не треба ми ниједна медаља коју би Срби освојили на овај начин! Дакле, Кокошков, мајка нема везе с тим!
@Обреј - Kakve sudije, kakvi bakrači! Slovenci su jednostavno bili bolji. A sudije nisu samo gresile na nasim utakmicama, nego kada su igrale i ostale reprezentacije. Ali te sudijske greske nisu utjecale na konacan ishod. Treba jednostavno priznati da su bili bolji na ovoj utakmici.
@Обреј - Cuj, tebi ne treba nijedna medalja ... ahahahaha, koji si ti sebi kralj!
@Обреј - Da, bili su bolji Slovenci ali ne cijelo vrijeme igre. Kokoskov je dosta doprinijeo pobjedi Slovenije kada ih je na kraju inteligentnim potezima vratio u igru. Morao je razmisljati da li mu se isplati za tu sicu igrati protiv Srbije. Sansa je bila mala ali je ipak postojala. Na kraju, cini mi se da je i u redovima Srbije bilo promasaja pri kraju, kada Djordjevic inzistira na tricama i ponasa se kao hazarder, plus nekoliko igraca. Sve u svemu, ostalo je dosta toga mutnog i nerazjasnjenog uz kraj.
Čestitam, Igore. Pokazao si svima u Srbiji i Republici Srpskoj kakav si stručnjak i profesionalac - potopio si Srbiju i zasluženo osvojio zlatnu medalju, kapa dole. Istina, da sam bio na tvom mjestu, više bih volio da je moja zemlja osvojila zlato, nego da je moj tim pobijedio, ali nismo svi isti (ionako smo mi Srbi iz RS poznati kao 'paljevine' kada je matica Srbija u pitanju). U svakom slučaju, puno sreće u nastavku trenerske karijere. Srbi će pamtiti tebe i tvoje janjičare - bili ste bolji.
Komentari (11)