VREMEPLOV: Kako je Partizan na snegu samleo Real

Momčilo POPOVIĆ

27. 01. 2022. u 13:00

Partizanovi fudbaleri bili su na pragu podviga tog 29.januara 1956. Snove nisu ostvarili, ali su ušli u istoriju i to na velika vrata - dvomeč sa madridskim Realom u četvrtfinalu prvog izdanja Kupa šampiona smatra se jednom od najdramatičnijih fudbalskih priča evropskih kupova!

ВРЕМЕПЛОВ: Како је Партизан на снегу самлео Реал

Foto arhiva VN

Današnji crno-beli tada još nisu bili crno-beli. Do 1959. nije bilo stalne boje. Preovladavale su bordo-plave varijante(po uzoru na moskovski CSKA),nekada su igrali u plavim, ili bordo, ponekad samo u belim dresovima, ili kombinacijama. U plavom se igralo i u prvom meču 25.decembra 1955, na stadionu koji se tada zvao "Šamarten"(od 1957. ime mu je promenjeno u "Santjago Bernabeu"), kada je Real na katolički Božić pred 105.000 gledalaca slavio sa ubedljivih 4:0, kao i u revanšu mesec dana kasnije na Stadionu JNA, gde je nedostajao samo još jedan udarac da kraljevski klub bude nokautiran - 3:0!

Posebnu aromu revanšu daje činjenica da je odigran po debelom snegu i velikoj hladnoći što je za Madriđane bio veliki problem, jer na takve vremenske uslove jednostavno nisu bili navikli i vrlo teško su se snalazili na belom tepihu koji je prekrivao ceo teren fudbalskog hrama u Humskoj, na čijim tribinama je uprkos ciči zimi bilo preko 40.000 navijača!

U prvoj rundi Real je eliminisao švajcarski Servet bez primljenog gola - 5:0 i 2:0. Partizanu je rival bio Sporting. U istorijskom, prvom meču Kupa šampiona u Lisabonu 4.septembra 1955. bilo je 3:3, u revanšu je Partizan briljirao - 5:2. Miloš Milutinović je bio glavna figura sa dva gola u prvom i čak četiri u revanšu.

16 ODABRANIH

U prvom izdanju Kupa šampiona učešće je uzelo 16 klubova - Rapid (Austrija), Anderleht (Belgija), Rems (Francuska), Real Madrid (Španija), Arhus (Danska), MTK (Mađarska), Milan (Italija), PSV (Holandija), Gvardija (Poljska), Sporting (Portugalija), Sarbriken (Protektorat Sar), Hibernijan (Škotska), Đurgarden (Švedska), Servet (Švajcarska), Partizan (Jugoslavija) i Esen (Zapadna Nemačka).

Veliki duel sa Realom počeo za - diplomatskim stolom. Frankova Španija i Titova Jugoslavija nisu imale diplomatske odonose, pa je prvo trebalo rešiti krucijalno pitanje da li će se uopšte igrati. Kada je to rešeno, problemi sa vizama i nisu bili teški. Partizan je u Madrid stigao vozom iz Francuske, 23.decembra, a na čelu odbora za doček bio je lično predsednik Santjago Bernabeu.

Sredinom pedesetih kraljevski klub nije bio baš veličina kakva je danas, pa su Partizanu u tom duelu davane određene šanse. Pogotovo posle svega prikazanog u duelima sa Sportingom.

Međutim, prvi meč u Madridu pretvorio se u jednu od većih krađa u prvim godinama Kupa šampiona. Legendarni Santjago Bernabeu, tvorac velikog Reala i tadašnji predsednik je mnogo toga ostavio svedočeći u svojoj autobiografiji objavljenoj mnogo kasnije.

Ispostavilo se da je politika više nego umešala prste, jer vladar Španije general Franko se dobro razumeo u fudbal, a znao je i da ni po koju cenu ne želi fudbalsku lekciju sa Istoka. U to vreme nije bilo mnogo informacija o snazi klubova, nije bilo savremenih sredstava komunikacije. Po Bernabeuovom priznanju, "Kaudiljo" ga je "naterao da ozbiljno porazgovara s francuskim sudijom Dinom Arzikom i ubedi ga da nikome nije u interesu da jedan klub iz komunističke zemlje slavi na kraljevskom terenu". Izgleda da je Bernabeu zaista porazgovarao sa Francuzom - Real je pobedio sa 4:0.

HAJDUK PRVAK, PARTIZAN POZVAN

Prvo izdanje Kupa šampiona nastalo je kao zajednički projekat pet tada najjačih sportskih listova i UEFA. Pariski "L Ekip", Madridska "Marka", lisabonska "A Bola", katalonski "Mundo deportivo", milanska "Gazeta delo sport" i beogradski Jugoslovenski sportski list "Sport" pokušali su da "izvuku" engleske klubove sa Ostrva u želji da van svojih terena dokažu snagu kojom su se šepurili.

Englezi su sve predloge nadmeno odbili, tvrdeći da igraju najbolji fudbal, iako do tada nikada nisu bili prvaci sveta. U prvoj verziji to je trebalo da bude evropska liga,ali se na kraju prešlo na kup sistem.

Učesnici su birani po pozivu, a glavni kriterijumi su bili snaga i ugled. Iz Jugoslavije je pozvan Partizan, iako je te godine prvak bio Hajduk. Čak, ispred Partizana su bili još Zvezda, BSK i Dinamo! Uz to, Partizan je pre toga poslednji put šampion bio još 1949! Ali, klub iz Humske imao je tada u Evropi sjajnu reputaciju, koju je stekao igrajući na raznim turnirima.

Božić, 25.decembar 1955. u Madridu je bio sunčan,ali se mračno završio po Partizan. Možda i ne bi da spomenuti Francuz pre vođstva Reala (Kastanjo u 12.minutu) nije zbog navodnih ofsajda poništio dva gola Milutinovića! Već na kraju prvog poluvremena bilo je 3:0. Marokanac Heliodoro Kastanjo je pogodio i u 23, a nedavno preminuli Francisko Hento u 36.minutu. Kada je čuveni Alfredo di Stefano u 70. minutu postavio konačan rezultat,malo ko je uopšte i pomislio da Partizan ima bilo kakve šanse u revanšu. Ne da prođe, nego uopšte da izbori nešto više od časne eliminacije.

Glavni sudija je u izjavi za "Marku" rekao da je "utakmica bila laka za suđenje i da je možda realniji rezultat bio 4:1 ili 4:2", ali je negirao da se to odnosi na poništene golove Milutinovića.

Uoči revanša zakazanog za nedelju, 29.januar, umešale su se nebeske sile - Beograd je dan ranije zatrpao sneg! Ništa čudno za januar,ali pravo čudo za Madriđane,koji su se kao deca grudvali ispred hotela "Moskva" na Terazijama,gde su bili smešteni. Kada su dečje radosti prošle, počele su ozbiljne brige. Španci su tražili da se sneg očisti iz jednog krajnje jednostavnog razloga - Real nikada do tada, od osnivanja kluba, 6. marta 1902. nije igrao na snegu! Španci su se uspaničili, shvativši da bi vremenske prilike mogle da budu onaj faktor na strani domaćina, kao što je to bio sudija u prvom meču. Jer, imali su kopačke na kojima je postojala samo jedna vrsta krampona - za fudbal na travi, a ne na snegu!

U odnosu na prvi meč trener Partizana Aleksandar Tomašević je na gol u revanšu poslao tada 19-godišnjeg Milutina Šoškića, a Čolića(krivca za dva gola u Madridu) je zamenio Lazarević. Domaćin je imao zaista moćan napad, u kome su igrali Valok,Bobek,Zebec,Prvoslav Mihajlović i Milutinović.

BLANKO ČEK ZA MILUTINOVIĆA

Santjago Bernabeu je u memoarima pisao da se nikada za Real nije uplašio kao u momentu kada je Herceg kod 3:0 za Partizan pogodio prečku. Memoari su su se pojavili posle smrti generala Franka, sredinom sedamdesetih godina prošlog veka.

Ono što je u njima za nas zanimljivo je izjava Bernabeua da je posle revanša u Beogradu Milutinoviću ponudio blanko ček da pređe u Real! To je potvrdio i jedan od tada najcenjenijih menadžera Julijus Ukrinček, koji je bio zadužen za transfer da je do njega došlo.

Bernabeu se, inače, po priznanju Miljana Miljanića izvinio za krađu u prvom meču. Kada je "Čiča" postao trener Reala 1974. Bernabeu ga je pitao "gde je onaj plavušan što nam je dao dva gola u Madridu", misleći na Miloša Milutinovića. Zamolio je tada Miljanića da se izvini.

Zanimljivo je da je Partizan zaista organizovao čišćenje snega, ali je on u ta dva dana napadao do visine od oko 40 centimetara i uz tada raspoloživu mehanizaciju i ljudstvo nije bilo moguće da se ukloni. Na samom terenu bilo ga je u visini od nekoliko centimetara. Svi uslovi za dramu bili su ispunjeni...Real je,inače, bio prva španska ekipa koja je posle 23 godine igrala u Beogradu. Pre toga 30.aprila 1933. igrale su reprezentacije Kraljevine Jugoslavije i Španije - 1:1. Moša Marjanović doneo je vođstvo u 19.minutu, a u 37.Milorad Arsenijević Balerina pogodio je sopstvenu mrežu.

Od prvog zvižduka Švajcarca Jozefa Guldea počeo je beli ples u plavim dresovima! Madriđani su često izgledali "kao bambi na ledu", ali nije bilo lako ni domaćinu. Međutim, Partizanovi igrači brzo su "namirisali krv" i krenuli svim snagama na gol slavnog rivala. Uz to, neko se setio da pored terena postavi ćebe natopljeno u mešavinu alkohola i benzina, na kome su igrači Partizana natapali kopačke kako bi im se sneg što manje lepio za obuću.

U 24. minutu Milutinović je na dodavanje Zebeca savladao Alonsa. Do poluvremena obe ekipe su pogodile stativu, a Real je propustio priliku da izjednači iz penala. Rial se u zaletu okliznuo, pa je lopta u 42. minutu otišla preko gola Šoškića. Već na početku drugog dela penal i za Partizan. Prvoslav Mihajlović je pogodio i prepolovio zaostatak. Napao je Partizan još jače, ali tek u 87. minutu Milutinović je savladao Alonsa. Zatim je nastao pakao za Real u poslednja tri minuta. Herceg je u opsadi gola pred sam kraj - pogodio prečku!

Nekada surovi španski novinari kasnije su zabeležili da se igrači Reala toliko nisu radovali ni kada su u finalu pobedili Rems na "Parku prinčeva" u Parizu - 4:3.Bila je to prva od 13 titula koliko su ih do sada osvojili.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

AKO NEKOM POZAJMITE OVU KNJIGU, NE OČEKUJTE DA VAM JE VRATI!