TRI DECENIJE ČEKAJU DA SAHRANE VOLJENE: Parastosom i akademijom u Mostaru juče obeleženo 30 godina od egzodusa 30.000 Srba iz doline Neretve

D. CURAĆ

16. 06. 2022. u 08:52

PARASTOSOM u Staroj crkvi Rođenje Presvete Bogorodice u Mostaru, Akademijom sećanja u obnovljenom Sabornom hramu Svete Trojice i bacanjem cveća u reku Bunu kod Mostara obeleženo je 30 godina od egzodusa Srba iz doline reke Neretve.

ТРИ ДЕЦЕНИЈЕ ЧЕКАЈУ ДА САХРАНЕ ВОЉЕНЕ: Парастосом и академијом у Мостару јуче обележено 30 година од егзодуса 30.000 Срба из долине Неретве

Bacanje cveća u Bunu, Foto D. Curać

Zločinački poduhvat Hrvatske vojske počeo je u junu 1992. kada je proterano više od 30.000 Srba i uništena sva srpska imovina i bogomolje. Upogromu Srba nestao je 431 civil i vojnik, a na mostu na reci Buni kod Mostara, gde je u junu 1992. ubijeno 29 srpskih civila i vojnika, rodbina je u znak sećanja zapalila sveće i spustila cveće u reku. I 30 godina nakon toga i dalje se traga za 83 ljudi čije porodice još neutešne čekaju kada će sahraniti svoje najmilije.

- Tražim muža i devera. Njihov rođak je takođe nestao, pronađena mu je samo glava, a od muža mi i njegovog brata ništa. Napravila sam spomenik, koji je prazan i na kojem se nalaze njihove slike i tu palim sveće - rekla je Milenka Brstina.

Slavica Slavić od svoga brata pronašla je samo jednu kost.

- Mislim da su svi zaslužili da bar dostojanstveno budu sahranjeni. Ja sam uspela da nađem jednu kost svoga brata koju sam sahranila u Nevesinju, a ostatak ko zna gde je. Šta reći o svemu tome nakon 30 godina, obustavili su ekshumaciju koja je bila odobrena.

Draginja Unković, Foto D. Curać

Pojavio se čovek koji je rekao da je njegov privatni posed, što znači da nama Srbima nije dozvoljena ni ekshumacija, a kamoli da neko odgovara za ratne zločine - istakla je Slavićeva.

Draginja Unković imala je 30 godina kada joj je na reci Buni nestao otac. O njemu ni danas ništa ne zna. Kaže da je izgubila nadu da će nekad i doći do nekih saznanja i istine.

Srećku Steviću ubijeni su roditelji, koje je uspeo da nađe i sahrani ih u Nevesinju.

- Moji roditelji su ubijeni i spaljeni u Kosoru, ali pre godinu dana se postupak obustavio zbog nedostatka dokaza iako se zna ko ih je odveo i ubio - rekao je Stević.

Tog kobnog juna zapaljena je i Saborna crkva Svete Trojice u Mostaru, a nakon toga i sve pravoslavne crkve u dolini Neretve. Pre rata u gradu Mostaru je živelo više od 30.000 Srba, a sada svega oko 4.500.

Porodice nestalih, Foto D. Curać

Pravde nema za zločince

Porodice nestalih ogorčene su i na rad Tužilaštva BiH jer kako tvrde i pored brojnih dokaza malo toga je učinjeno da se procesuiraju odgovorni za zločine nad Srbima.

- Šest lica je samo procesuirano do sada. Ja pitam tužilaštvo koliko još godina treba da prođe, ko će tražiti Srbe? Koliko još godina da prođe da se procesiuiraju i otkriju zločinci? Ko će svedočiti nakon 30 godina? Moj slučaj je osam godina trajao, a dostavila sam video-zapise i imena ljudi- tvrdi Aljonka Dželatović, predsednik Porodica zarobljenih boraca i nestalih civila Nevesinje.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

AKO NEKOM POZAJMITE OVU KNJIGU, NE OČEKUJTE DA VAM JE VRATI!