PUTOVANJE NA KRAJ NOĆI I BOLI: Nemanja Mate Đorđević predstaviće od četvrtka u Kući legata slike i crteže iz minule decenije

Miljana Kralj

03. 11. 2020. u 12:43

FIGURE na Đorđevićevim platnima kao da dolaze iz dečjih noćnih mora. A, ipak, pred tim platnima ne želimo da skrenemo pogled. Pred tim figurama ne osećamo strah. Te figure ne izazivaju strah, jer slikar ne želi da ih se bojimo. Njegova je ambicija veća. On želi da nas podseti. Želi da se prisetimo kako smo voleli mrak.

ПУТОВАЊЕ НА КРАЈ НОЋИ И БОЛИ: Немања Мате Ђорђевић представиће од четвртка у Кући легата слике и цртеже из минуле деценије

Foto Z. Jovanović

Ovo je o likovnim delima Nemanje Mata Đorđevića, svojevremeno, zapazio pisac, esejista i prevodilac Muharem Bazdulj, koji bi u četvrtak u 20 časova, trebalo da govori na otvaranju svojevrsne retrospektive ovog (i dalje) mladog slikara značajnih dometa, u beogradskoj galeriji Kuće legata (Knez Mihailova 46).

Autor, koga je francuski kritičar Žan Lik Kalmo nazvao "slikarom nesanice", u pet soba ovog prostranog izlagačkog prostora, predstaviće beogradskoj publici slike i crteže koji na najbolji način daju uvid u njegov dosadašnji opus.

Izložba tako obuhvata velike formate, kao i radove manjih dimenzija, nastajale tokom poslednjih devet godina. Ovo je do sada jedan od najpotpunijih izlagačkih poduhvata slikara koji je svoje prve korake u svet likovnog izražavanja paralelno pravio u Beograd i Parizu. Prema sopstvenom priznanju, ovako obimnu postavku pokušavao je da realizuje u Beogradu poslednje tri godine:

Međunarodna priznanja

ROĐEN u Beogradu 1983. godine, gde je završio slikarstvo na Fakultetu likovnih umetnosti u klasi Gordana Nikolića. Dobitnik je domaćih i internacionalnih nagrada, a jedini je sa ovih prostora koga je tri puta nagradila Francuska akademija - za crtež, slikarstvo i jednogodišnjim rezidencijalnim programom. Pored toga, ovenčan je nagradom za crtež Fonda "Vladimir Veličković", nagradom "Likovna jesen - Milan Konjović", nagradom Osten bijenala za crtež u Skoplju.

- U međuvremenu, pod testom vremena, sve se promenilo i trenutno me kopka kako će se sve to čitati sa zidova - kaže Đorđević. - Hvala pre svega ovoj instituciji kulture i ljudima koji nisu odustali od mene i učinili da je moguće da se desi "nemoguće"... Nažalost, ne baš pod sjajnim okolnostima. Kad to kažem, mislim pre svega na "monstruoznost" epidemije i njene posledice. No, treba se čuvati, raditi i delovati. Ovo je moj mali doprinos.

Umetnik na čijim platnima i crtežima je jasno vidljiv stav da ga ne interesuju estetski uljuljkane i lepe stvari, tvrdi da do rezultata dolazi iz svoje intimne logistike. Njegove vizije sadašnjosti i budućnosti, gotovo da su apokaliptične.

- Živimo u vremenu u kom nam se pušta krv na sve strane. Ovo je epoha podliva. Apsolutno. Sa druge strane, ove moje slike su pod otokom uzidane u svoju nišu. Samim tim su bespovratno bolnije, jer se rade pod tim i takvim otocima i okolnostima. Sve postaje, pre ili kasnije, ruina onoga što društvo smatra životom - smatra Đorđević, koji tvrdi da je takvo vreme preživeo slikajući.

- Njegov put je put izabrane tradicije. I kada je reč o slikarstvu, i kada je reč o svetonazoru i filozofiji. On zna i u koju slikarsku tradiciju se ugrađuje, a takođe i kakvoj, u širem smislu, umetničkoj familiji želi da se pridruži. To uvek počinje sa dečjom sobom, no nju je Đorđević već odavno nadrastao. Njegovo slikarstvo je u određenoj meri egzistencijalističko - izneo je Muharem Bazdulj u tekstu "Potrebno je upoznati noć", uz tvrdnju da bi se o tome kako se Đorđevićevo slikarstvo napaja egzistencijalističkom baštinom mogao napisati zaseban esej.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)