TEMELJ NAŠE KULTURE:Tribina Biblioteke SANU o kritičkom izdanju dela nobelovca Ive Andrića
U ANDRIĆEVOM stvaralaštvu je najvećom snagom progovorila ideja na kojoj se temelji srpska kultura, istakla je profesorka Zorica Nestorović, predstavljajući juče, na Tribini Biblioteke SANU, šesnaestotomno kritičko izdanje dela našeg jedinog dobitnika Nobelove nagrade.
Zlata Bojović, Zorica Nestorović, Miro Vuksanović, Jana Aleksić i Milan Aleksić, Foto N. Skenderija
- I danas, 110 godina nakon što je na stranicama "Bosanske vile" prvi put objavio neko svoje delo - pesme "U sumrak" i "Blaga i dobra mesečina", 76 godina od objavljivanja tri svoja romana - "Na Drini ćuprije", "Travničke hronike" i "Gospođice" - kojima je utvrdio status romanopisca, 60 godina otkako je dobio Nobelovu nagradu za književnost čega se baš ovih dana s ponosom sećamo, i 46 godina nakon svoje smrti, Andrić svojim delom daje odgovore na središnja pitanja srpskog društva i njegove kulture - rekla je profesorka Nestorović, prema čijim načelima se Zadužbina Ive Andrića, pre pet godina upustila u ovaj kapitalni projekat.
Pozdravnu reč na Tribini imala je akademik Zlata Bojović, sekretar Odeljenja jezika i književnosti. Urednik Tribine i predsednik UO Zadužbine Ive Andrića, akademik Miro Vuksanović, naglasio je da je u nizu od 16 knjiga, "kanonski, izvorni, autentični, pravi, verodostojni, originalni, suštinski verni i naučno priređeni tekst Andrićevih dela, u svemu prema rukopisima i izdanjima koja je Andrić odobrio".
- Ovde je reč o značajnom poslu, jer se tako Ivo Andrić još više i još bolje učvršćuje u srpskom jeziku i srpskoj kulturi, onako kao što se izričito opredelio - kazao je Vuksanović.
- Andrić je posle Prvog svetskog rata izabrao Beograd, a Andrića je izabrala Srpska kraljevska akademija. Danas su u SANU, osim knjiga i literature o njima i Andrićevi rukopisi na blizu 120.000 stranica. Foto Arhiva "Novosti"
Prva dva kola bila su, prema rečima dr Milana Aleksića posvećena Andrićevim pripovetkama (u prvom su se našle one koje je pisac objavio za života, u zbirkama, a u drugom su priređene pripovetke objavljene van zbirki, i one koje su ostale u rukopisu), a treće zbirkama lirske proze i lirike:
- Posebnost mesta zbirki Ex Ponto i "Nemiri" u okviru Andrićevog opusa ogleda se u činjenici da nisu imale mnogo integralnih izdanja, Ex Ponto je imao dva izdanja, prvo iz 1918. godine i drugo iz 1920. godine, dok je zbirka lirske proze "Nemiri" imala samo jedno izdanje iz 1920. godine.
Za razrešavanje nedoumica, pri priređivanju kritičkog izdanja, kako je navela dr Jana Aleksić, konsultovana je i Andrićeva korespondencija sa izdavačima i urednicima njegovih izdanja, gde pisac skreće pažnju na dvosmislenost korektorskih i štamparskih grešaka u tekstu izdanja, a što može uticati na pogrešno ili nepotpuno razumevanje sadržaja i smisla određenih delova teksta ili na autentičnost umetničkog izraza. Rad na ovom projektu nudi, kako je rekla, i uvid u piščevo posvećeno usavršavanje i brušenje književnog teksta do konačnog, estetski i jezički najsolidnijeg oblika.
- U svakom do sada priređenom Andrićevom ostvarenju u okviru Kritičkog izdanja dela Ive Andrića, bez obzira na žanrovsku pripadnost, očigledna je takva, gotovo filigrantska prilježnost i spisateljska odgovornost - zaključila je dr Jana Aleksić.
Pisac kao saveznik
PREMA rečima dr Milana Aleksića, Ivo Andrić se pokazao kao najsigurniji saveznik u ovom teškom odgovornom poslu, jer je čitavog života uporno ispravljao štamparske greške, a pored ispravki je u svoje lične primerke izdanja unosio i suštinske izmene u tekst:
- Lični primerci Andrićevih knjiga koji se čuvaju u njegovoj biblioteci u okviru Spomen-muzeja Ive Andrića bili su zbog toga od velikog značaja za određivanje izvora za osnovni tekst pri kritičkom priređivanju Andrićevih književnih dela.