MENJAJTE IH SAMO AKO NE VALJAJU: Savet stomatologa - nema potrebe vaditi amalgamske plombe ako su zubi u redu
DECENIJAMA su se karijesi sa zuba čistili, a šupljine očišćenih zuba punile amalgamskim plombama.
Amalgamske plombe – ili tzv. sive tj. crne plombe – i njihova primena u stomatološkoj praksi je tema koja najčešće izaziva oprečna mišljenja, kako među stomatolozima, tako i u opštoj populaciji.
Prvi podaci o prvoj primeni amalgamskih plombi u Evropi beleže prvu primenu amalgama u Francuskoj 1774.godine. U Sjedinjenim američkim državama, amalgam se koristi od 1826.godine i to isključivo kao legura žive i srebra.
Amalgamske plombe kao restaurativni materijal imaju neke pozitivne karakteristike. One se odlikuju vrlo velikom čvrstoćom, trajnošću i relativno jednostavnim korišćenjem. Stepen trošenja imaju sličan kao i zubna supstanca. Međutim, ono što je najveći nedostatak jeste ćinjenica da amalgam ostvaruje isključivo mehaničku vezu sa zubom- da bi plomba dugo stajala mora se ukloniti velika količina zubne supstance čak i ako nije zahvaćena karijesom.
Kompozitni materijali, odnosno bele plombe, koje su esztetski mnoo prohvatljivije od amalgamskih, su se pojavili 1980-ih godina i bili su prava revolucija, pogotovo na polju estetike. U početlu nisu imali potrebnu čvrstoću, ali su savremeni materijali fizički otporni upravo zbog unapređenih osobina.
Ipak, prema rečima dr Zorana Vulićevića, stomatologa, ukoliko nema potrebe, ne bi trebalo amalgamsku plombu menjati belom.
- Amalgamske ispune koje dobro zaptivaju zub ne bi trebalo manjati. Uklanjanjem svakog ispuna uklanja se i minimalni deo zdravog preostalog zubnog tkiva, a gubitak zubnog tkiva neminovno vodi ka ubrzavanju potrebe za veštačkim zubom - objašnjava dr Vulićević.
BONUS VIDEO - Osnovne vežbe za istezanje vrata: Dovoljna je samo jedna stolica