POREDAK PREMA "RECEPTU MADURO"

Бранко Влаховић 12. 01. 2026. u 07:00

NESUĐENI nobelovac Donald Tramp koji je želeo da dobije prošlogodišnju nagradu za doprinos miru uplašio je mnoge kidnapovanjem predsednika Venecuele Nikolasa Madura. Situacija je nametnula pitanje ko bi mogao da bude sledeći kandidat za otmicu. Postalo je aktuelno i pitanje hoće li "recept Maduro" zameniti dosadašnju američku praksu organizovanja tzv. obojenih revolucija pomažući finansijski i medijski da se smenjuju "neposlušni" lideri država koje su u lošim odnosima sa Vašintonom.

Foto: TheImageDirect.com / The Image Direct / Profimedia

Mada je puštanjem na slobodu uhapšenih opozicionara predsednik Belorusije Aleksandar Lukašenko popravio svoj rejting kod vlasti u SAD, neki su i njega stavili na listu potencijalnih kandidata za otmicu. On je ekspresno odgovorio:

- Scenario iz Venecuele se ne može ponoviti u Belorusiji. O svemu smo mi na vreme razmislili. Prošle godine na Savetu bezbednosti Belorusije bile su tačno određene uloge kako da se reaguje u slučaju nasilne promene vlasti. Zato je scenario iz Karakasa kod nas nerealan.

Šampion po broju uvreda koje mu je pred TV kamerama izrekao Tramp, ukrajinski tragikomičar i predsednik Vladimir Zelenski, požurio je sa predlogom da treba kidnapovati predsednika Čečenije Ramzana Kadirova. To nije uopšte uplašilo gorštaka Kadirova koji mu je munjevito uzvratio pitajući ga "može li barem jednom biti muško":
- Zašto Zelenski ne pokuša da me on i njegove službe kidnapuju? On bi kao kukavica hteo da ostane po strani, a da za njega to učini neko jači. Da imaš barem kap muškosti bio bi svestan kakvo je to poniženje kad tražiš da to učine drugi...

Otmice Lukašenka i Kadirova su nerealne iz više razloga. Takvi pokušaji bili bi direktan ulazak u sukob sa atomskom silom Rusijom. U slučaju Madura takva akcija je bila moguća zbog izdaje u njegovom okruženju. Geografski je bilo moguće da se napravi doskok sa američkih nosača aviona. Belorusija i Rusija imaju zajedničku vojnu doktrinu i jedinstvenu odbranu vazdušnog prostora. Koja bi se zemlja u okruženju usudila da bude domaćin za desant američkih specijalaca? Ona bi morala biti svesna da će se to tretirati kao napad na Rusiju koja bi tada imala pravo da upotrebi sve što ima u svojim arsenalima. Koji je to političar spreman da uđe u atomski rat sa Rusijom?
Još neverovatnije pitanje postavio je američki novinar Trampu minulog vikenda - razmatra li se mogućnost sprovođenja slične operacije protiv predsednika Rusije. Šef Bele kuće bio je veoma jasan i rekao da takav scenario neće biti neophodan i da je "uvek imao dobre odnose sa ruskim predsednikom Putinom". Očigledno je da novinari iz Trampovog pula nisu svesni da bi u slučaju pokušaja kidnapovanja Putina kao odgovor mogle poleteti rakete sa atomskim bojevim glavama ka Americi ali srećom, američki predsednik to dobro zna.

"Recept Maduro" mirotvorac Tramp može da ponovi možda u Meksiku i još nekim državama u Južnoj Americi zato što objektivno one nemaju moćnog saveznika da ih štiti. U ovakvoj situaciji Rusija i Kina kao i druge vodeće zemlje BRIKS mogu da daju diplomatsku podršku, ali ne i da spreče američki nasrtaj na neku od južnoameričkih zemalja. Toga je Tramp svestan, pa se tako i ponaša. Naravno da on samo diže buku u Evropi i ne namerava da ratuje ni sa jednom članicom NATO. Osim toga, nema razloga da u bilo kojoj evropskoj zemlji otima predsednike jer koristi druge načine pritiska da ih disciplinuje.
Neće se Amerikanci odreći ni "obojenih revolucija" bez obzira na Trampova predizborna obećanja da se dok je on predsednik Vašington više neće baviti smenom režima. To što su ukinute razne NVO organizacije "za razvoj" ne znači da se neće otvoriti neki drugi kanali za pomoć onima koje bi hteli da vide na vlasti u drugim državama. A što se tiče parazita koji su spremni da godinama žive od novca koji dobijaju od nevladinih organizacija, njih će uvek biti. U Gruziji su šampioni po broju takvih organizacija. Tamo cela armija živi na parama koje dobija od raznih zapadnih fondova. Ni mi se ne možemo "pohvaliti" da kod nas nema onih koji godinama samo menjaju gazde i žive od zapadnih donacija. Moramo biti svesni da takvih ima u svim narodima, pogotovo u onima koji su živeli u bivšim socijalističkim državama.

Oni političari koji ne žele da budu žrtve zapadnih službi moraju da shvate da ne smeju da se udalje od svog naroda i da dopuštaju sistemske krađe jer je na to sirotinja veoma osetljiva. U svim zemljama gde su prevrate organizovali "kuvari iz inostranstva" igraju na tu kartu - da pridobiju siromašne slojeve stanovništva. Primer Lukašenka zato je ilustrativan: uprkos višegodišnjim naporima nisu uspeli da ga obore jer je njegov narod svestan da nije lopov i da radi u interesu zemlje. n

Pogledajte više