BEZ STIDA I SRAMA
DOGAĐAJI u Novom Sadu, Srpskoj Atini, pred svečanu proslavu 200. godišnjice Matice srpske u Srpskom narodnom pozorištu 16. februara ove godine spadaju u jedan od najsramnijih događaja poslednjih decenija, a i u istorijatu Matice su do sada nezabeleženi.
Milorad Vučelić, Foto D. Milovanović
Poveća grupa protestanata je bez stida i srama i bez bilo kakvog nacionalnog i ljudskog obzira vređala i tradiciju i postojanje Matice srpske i samu Srpsku pravoslavnu crkvu i njene najviše velikodostojnike. Kažu, pomešali i pobrkali patrijarha Porfirija sa mitropolitom Joanikijem , što samo znači da baš svaki srpski visoki sveštenik mora biti izložen najgorim pogrdama. Kao i sama SPC.
Dakle, jednim udarom na dve najviše institucije srpskog naroda. Ni manje, ni više. Teško da je nekome ko je srpskog roda ili civilizovani građanin Srbije bilo kog roda i bistre pameti nešto ovako moglo pasti na um. A, pošto se velika sramota već dogodila, opravdano je i legitimno postaviti pitanje ko su nalogodavci ovakve bestidnosti koja ide na teret čitavog naroda. Pošto Vojvodina ni Srbija nisu vojno okupirane, ne može biti ni reči da su to nalozi okupatora. Stoga će pre biti da je reč o onima čije su duše i mozgove okupirale neke druge ideologije i antisrpske i antipravoslavne. I, naravno, lideri, vođe i operativci koji su neposredni izvršitelji ovih naloga.
Ima i onih koji su profesori Novosadskog univerziteta , a otvoreni su zagovornici i zastupnici NDH i njene ustašoidne politike i njenih metoda realizacije. I koji u tom duhu podučavaju generacije đaka i studenata. Njima je Vojvodina tuđa ako je srpska i samo je prava i evropska ako je pod stranom komandom. I sa što manje Srba. Nije reč samo o nekom zavođenju mladih ili odraslih ljudi nego je reč i o njihovom "tomahavk" navođenju na precizno određene ciljeve - SPC i Maticu srpsku. Najveće oslonce našeg postojanja i identiteta.
Naši vladari, režimi i čelnici, pa i strani okupatori, prolazni su, ali će naš srpski identitet i njegovi čvrsti temeljni stubovi, a pre svega Srpska pravoslavna crkva, opstati i uzvisivati se. Samo će u nekoj fusnoti kao neka ružna mrlja stida i srama ostati upisana i ova novosadska ulična sramota na 200. rođendan Matice srpske. Koji je, inače, dostojno i svečano obeležen u Srpskom narodnom pozorištu u Novom Sadu, Srpskoj Atini.