BEZ KAŽNJENIH I PRAVDE ZA SRPSKE ŽRTVE: Više od polovine mladih Hrvata nije čulo za okrutno ubistvo porodice Zec

Jurica KERBLER

20. 12. 2022. u 07:00

DOK je nedavno istraživanje pokazalo da više od polovine mladih u Hrvatskoj nije čulo za okrutno ubistvo porodice Zec i devojčice Aleksandre, i u godini koja prolazi mnogi zločini iz devedesetih godina prošlog veka ostaće bez epiloga. Bez kažnjenih i pravde za žrtve, iako se zna ko je i gde zločine počinio.

Arhvia

U Grubišnom polju ubijeno je 43 srpskih civila, mnogi na kućnom pragu, a do danas nije sprovedena ni istraga o tim zločinima. U srpskom selu Šagovina Mašićka, kod Nove Gradiške, ubijeno je 53 Srba, među kojima 31 civil. U decembru 1991. godine u selima Čečavcu, Čečavačkom Vučjaku, Jeminovcu, Ruševcu i Šnjegoviću pobijeni su mnogi civili, pretežno starci, koji sa ratnim zbivanjima nisu imali nikakve veze.

Ni do dana današnjeg za te masakre niko nije odgovarao. Ćutanje, kao da se ništa nije dogodilo. Pa otuda i "čuđenje" Danijela Borovića, jednog od pilota sa Petrovačke ceste, koji smrt trinaestero civila vidi kao "navodni događaj".

Godine prolaze, ali porodicama žrtava ne donose smiraj, već nelagodu što zločinci ne odgovaraju. Sve se prepušta zaboravu, pa otuda svega svaki peti mladi čovek u Hrvatskoj zna da su hrvatske snage počinile zločine u Medačkom džepu ili ubijale zarobljenike u "Lori". A ogroman broj njih smatra da zločina hrvatskih snaga nad Srbima uopšte nikada nije ni bilo. Ili da je ratni zločinac Tomislav Merčep bio "heroj".

Da je živ, Dostojevski možda bi napisao nastavak romana, "Zločin bez kazne". A kako ga nema, ostaju godine bola za one koji su izgubili svoje najdrže, ali i godine razočaranja prema onima koji su te, "naše", zločine zataškali.

Zločini, međutim, nemaju "svoju" i "tuđu" stranu. Zločini pre svega traže da oni koji su ih počinili budu kažnjeni, bili "naši" ili "njihovi".

Pogledajte više