LUTANJE ZBOG ADRESE: Zašto sud u Beogradu neće da sudi hrvatskim zločincima

TO što Hrvatska neće da sudi svojim zločincima za ratne zločine nad Srbima, što svoje zločine slavi kao herojske pobede, donekle bi se moglo i razumeti.

Ali, kako razumeti to što srpski sudija Suda za ratne zločine u Beogradu neće da sudi hrvatskim zločincima!? Mirjana Ilić već dvaput neće da prihvati optužnicu protiv Branka Tunića, Albanca katolika i hrvatskog državljanina, čuvara u zagrebačkom logoru Rakitje u septembru 1991. godine. Tužilaštvo ga je optužilo za ratne zločine, zbog ubistva zarobljenog vojnika JNA Marka Utržana (20), iz Kikinde, i prebijanja, mučenja i zlostavljanja još 13 zarobljenih srpskih mladića, koji su tad vojsku služili u Hrvatskoj.

Pošto je sudija Ilić u februaru vratila optužnicu na doradu sa nalogom da se pokuša pribaviti Tunićeva adresa u Hrvatskoj, isto je uradila i sad u maju, iako je tužilaštvo obavestilo da Hrvatska neće da im je dostavi. Naložila je tužilaštvu i da dostave presudu Županijskog suda u Zagrebu iz 1997. godine, kojom je Tunić oslobođen optužbi za ubistvo u prekoračivanju granica nužne odbrane. Ni nju Hrvati neće da daju, ali sudija Ilić kaže - pokušajte još jednom. Sudija, vi treba da mu sudite za ratni zločin nad zarobljenicima, a ne za nužnu odbranu.

I sad je ceo slučaj upao u pat-poziciju. A jasno je da se zločin desio. Tunić je Marka ubio pred svedokom. Još 13 ljudi spremno je da priča o torturi koju su preživeli i Branka Albanca su na slici prepoznali kao najsurovijeg zlostavljača.

Kome koristi ovo razvlačenje i stajanje u mestu? Pravda čeka 30 godina na optužnicu. Je li treba još toliko da bi stupila na snagu? Kako se sudi drugima u odsustvu? Ima li sud njihove adrese? Ako će pomoći, sudija, poslaćemo vam adrese Markovih roditelja i sestre u Kikindi.