OD OČAJNIKA DO NAGRADE ZA HUMANOST: Sudbina potpuno preokrenula život Ervina Bala iz Kikinde, koji je pre 11 godina hteo da proda bubreg
NEMAŠTINA i nezaposlenost naterali su Kikinđanina Ervina Baloa (43) pre 11 godina da povuče potez očajnika.
Tada ni on ni supruga nisu imali posao, ni krov nad glavom, čekali su drugo dete i živeli od 2.000 dinara dečjeg dodatka za prvu ćerku. U to vreme vraćali su kredit od 4.000 evra. Kada je jednog jutra za hleb i mleko potrošio poslednjih 100 dinara, odlučio se na drastičnu meru. Preko medija je oglasio da želi da proda bubreg kako bi prehranio porodicu. A onda se za samo dva dana sve preokrenulo. Iz Predškolske ustanove "Dragoljub Udicki" dobio je poziv da dođe na posao. Zaposlili su ga kao vozača i život porodice Balo počeo je da teče srećnijim tokom.
- Mogu da zahvalim tadašnjem direktoru Milošu Pejakovu koji me pozvao na posao. I dalje radim u Predškolskoj ustanovi, ali više ne kao vozač već u održavanju, što mi je mnogo bolje. Porodica se u međuvremenu uvećala, imamo troje dece, Dunja ima 11, Danilo 10, a Dario pet godina. Supruga Elvira je zaposlena, imamo svoj krov nad glavom i mogu da kažem da smo sasvim dobro - priča Ervin, koji je bio spreman da radi i kao smećar i šinter, samo da ima platu i da prehrani porodicu.
A da mu je neko pre 11 godina rekao da život može da bude lep i da jedna mlada porodica može pristojno da živi od svog rada, ne bi poverovao.
- Čuvam tekstove iz novina i ponekad ih prelistam. Podsetim se kako nam je tada bilo i sve sadašnje teškoće su beznačajne. Sada je sve na svom mestu - navodi Ervin.
Ovih dana dogodila mu se još jedna lepa stvar. Od Crvenog krsta Kikinde dobio je priznanje zahvalnosti jer je 75 puta dobrovoljno dao krv.
- Davalac sam postao u vojsci, bilo je to pre 25 godina. Od tada se neprekidno odazivam akcijama davalaštva. Srećan sam što na ovaj način mogu nekome da pomognem. Meni su drugi pomogli, a ja, evo, pomažem na ovaj način - zaključuje Ervin Balo.
DRUGI SLUČAJ
ERVIN Balo nije jedini Kikinđanin koji je želeo da proda bubreg. Godinu dan pre njega to je hteo da učini njegov 47-godišnji sugrađanin, koji je takođe ostao bez posla, ali je imao mnogo veće dugove. Ervin i Elvira su četiri godine čekali prvo dete, a čim je zatrudnela ona je izgubila posao koji je tada imala.