LUČONOŠE IZ PRIJEPOLJA: Širenje pismenosti i buđenje nacionalne svesti u Polimlju u 19. i 20. veku

Pred učiteljima u zabitom i siromašnom kraju, u "tamnom vilajetu", pojasu Turske carevine između Srbije i Crne Gore, koji je čuvao "bosansku džadu" i vezu Carigrada i Bosne do oslobođenja 1912. godine, bilo je mnogo izazova, ali su istrajavali, uz odricanja i žrtve. Mnogi od ovih lučonoša pismenosti su ugledom sticali poverenje narodnih tribuni ili su bili učesnici Babinske (1875) i Raoničke bune (1903-1907) i tri rata na početku 20. veka.

- Zbog širenja nacionalnih i slobodarskih ideja, turske vlasti su učitelje proganjale, hapsile, zatvarale i osuđivale na višegodišnju robiju. Bili su i na udaru austrougarske okupacione vlasti tokom Prvog svetskog rata, koja ih šalje u zarobljeničke logore u Aradu, Ašeku, Nežideru - zapisao je Nikolić.

Uz dokumenta, biografije i retke slike zbog usuda vremena, autor podseća da su poseban trag u prosvetarskoj misiji i narodnom preporodu ostavili "uče" Jevto Popović, Stevan Janjušević, Staka Hadži Skenderović, Jovan Mitranović, Milenko Miodragović, Rafailo Vukadinović, dr Aleksa Stanišić, Sreten Vukosavljević, dr Vasilije Marković, Ristan Pavlović, Filiman Purić...

Stranice knjige svedoče da posle dva balkanska i Velikog rata počinje oporavak i razvoj školstva. Tako rade osnovne škole u Prijepolju (otvorena 1830, pa u Mileševi 1863), Seljanima (1871), Tocima (1888), Aljinovićima (1891), Straljanima (1899), Obardama (1908), Ivanju i Vinickoj (1911). U Srezu mileševskom podižu se i prve "planske škole", sa stanovima za učitelje, po projektu inženjera Patra Jaukovića iz Tehničke sekcije. Prva je sagrađena u Brodarevu (1919), pa Jabuci i Vrbovu (1920), Drenovi 1924), Kamenoj Gori (1925), Donjim Babinama (1928), Komaranu i Zastupu (1928)...

- Marljivim radom, velikim doprinosom vaspitanju generacija i uzdizanju kraja posebno su se isticali Radojica Rmanndić, Obren Ćiraković, Vukosav Kijanović, Novak Brašanac, Radiša i Miodrag Miodragović, Ilija Đoković, Dušan Aleksić, Dušanka i Ljubica Miodragović, Vojin Vuković, Janko Klačar, Božo Bojović, Nada Bogdanović, Miloš Ratković, Murat Čičić, Milutin Divac - naglašava recenzent knjige Branko K. Zejak.

Knjiga "Učitelji prijepoljskog kraja 1831-1941" donosi i dragocene podatke o školskim upraviteljima i nadzornicima, tri veroučitelja hrišćanske i 23 islamske nauke.

Rukopis je osam godina čamio u fioci, a štampan je dve godine nakon smrti autora Dragana R. Nikolića (1948-2018), istoričara umetnosti i kustosa. Pao je i kamen sa srca Veliboru Marinkoviću, penzionisanom učitelju, začetniku ideje da se oduži dug i prosvetari otrgnu od zaborava. Zauzimanjem Sadije Hodžić i Hadije Džigal Kriještorac iz Biblioteke "Vuk Karadžić" rukopis "izuzetno važan za istoriju prosvete prijepoljskog kraja" stigao je pred čitaoce.

Prvi učitelj

PRVI učitelj u prvoj osnovnoj školi, otvorenoj u Prijepolju 1830. godine bio je Filip S. Popović (1780- 1852), rodonačelnik babinske svešteničke porodice. Kaluđer iz manastira u Potarju i Polimlju, desetak đaka je "u varoši podučavao čitanju (iz Bukvara, Psaltira i Časlovca), pisanju i crkvenom pojanju.

Najmlađi

PLjEVLjAK Jovan Mitranović (1856-1932) je kao 16-godišnji mladić, sa četiri razreda "predvukovske osnovne škole", kako piše Nikolić, 1871. godine postao najmlađi učitelj prijepoljske škole, gde je službovao osam godina. Prva musimanska učiteljica u kraju bila je Aiša Drača, za koju, kao i niz prosvetara, nema potpunih podataka.

ZAPRATITE NPORTAL NA FEJSBUKU