"ZBOG NJEGA SU VAR UVELI": Srbinov "gol" za reprezentaciju Ukrajine je kriv za sve
Marku Deviću, nekadašnjem reprezentativcu Ukrajine, pripadaju ogromne zasluge za uvođenje VAR tehnologije u fudbalu. Njegov fantom-gol protiv Engleske na Evropskom prvenstvu 2012. godine ispostaviće se kao jedan od važnijih momenata u istoriji fudbalske igre.
Foto arhiva VN
- Žao mi je pre svega iz razloga što je to bilo protiv tako velikog protivnika i na tako važnom turniru. Engleska je ipak kolevka fudbala, gol protiv njihove reprezentacije predstavlja ispunjenje snova za svakog fudbalera. Da ništa drugo nisam dao tokom karijere, a da su mi priznali taj pogodak, bio bih prezadovoljan. Sećam se da je sudija Kašai bio u idealnoj poziciji, sve je lepo video i samo je odmahnuo rukom. Video sam snimak odmah posle utakmice i bilo mi je još teže, lopta je čitavim prečnikom prešla gol-crtu. To se desilo na 20 minuta pre kraja utakmice, bilo bi 1:1 i ubeđen sam da bismo u nastavku susreta stigli do potpunog preokreta. Englezi su bili kao u kuvanom loncu, imali smo ih u šaci - prisetio se Dević na početku razgovora za Sportski dodatak "Večernjih novosti".
Ukrajini je u toj utakmici bila neophodna pobeda za plasman u drugi krug Evropskog šampionata koji je organizovala zajedno sa Poljskom.
- Moram da budem iskren, Milevski je u toj istoj akciji bio u ofsajdu i da je bilo VAR-a, možda bi moj pogodak u svakom slučaju bio poništen. Ali ostaje velika žal, jer smo igrom tokom celog turnira zaslužili da odemo u četvrtfinale. Dobili smo Švedsku u prvoj utakmici sa 2:1, a meni je bilo posebno drago što je Ševčenko sa dva gola rešio pobednika. Svi su pričali da je mator, da ne može više. A on uđe sa klupe, smesti dva komada i izraste u junaka. Protiv Francuza smo odigrali slabije i zasluženo izgubili sa 2:0, ali je ta treća utakmica sa Engleskom bila naše najbolje izdanje i poraz od 1:0 nije predstavljao realan odnos snaga na terenu. Foto arhiva VN
Od duela na Donbas Areni u Donjecku prošlo je više od osam godina, pravila igre su evoluirala, a VAR preuzeo ulogu protagoniste na najvažnijim fudbalskim događajima.
- Nemam neko posebno mišljenje kada je reč o video-tehnologiji. Sa jedne strane, uvek sam za regularnost i za što ispravnije sudijske odluke. Ali, ovo seckanje igre, usporavanje i gledanje spornih situacija, utiče negativno na tempo i dinamiku utakmice. Shvatam da je potrebno vreme da se sve to uklopi i dodatno usavrši, da se sudije uigraju i da se svi skupa naviknemo na tu fudbalski novotariju. VAR mora da bude od koristi, a ne da upropasti draž fudbala. Jedno je sigurno, da je Pipo Inzagi igrao u eri video-tehnologije, sa onim svojim kretanjem po tankoj liniji ofsajda ne bi dogurao ni do četvrte lige Italije.
Marko Dević je već godinu dana u fudbalskoj penziji i vreme uglavnom provodi uz televizijski ekran i prenose velikih utakmica.
- Verovali ili ne, više gledam košarku nego fudbal. Čak sam i tokom meča Portugal-Srbija, prebacivao kanal na košarkaški derbi između Zvezde i Partizana. Propustio sam stativu Vlahovića, pa sam morao da vraćam snimak na poluvremenu. Oduševila me je igra Srbije, deluju sjajno kao kolektiv, Piksi je to sve lepo posložio. Doduše, mnogo je tu i individualnog kvaliteta. Ne sećam se da smo od vremena Save Miloševića i Darka Kovačevića, imali bolji izbor napadača. Mnogo mi je drago zbog Mitrovića, stvarno je veliki borac i zaslužio je da mu se vrati posle promašenog penala protiv Škotske. Srbija može da napravi čudo u Kataru. Ako su pobedili Portugal u sred Lisabona, koga bi sada trebalo da se plaše? Foto arhiva VN
Možda Ukrajine? Ukoliko Ukrajinci prebrode baraž sa Škotskom, Austrijom i Velsom.
- A, to je za mene uvek prijateljska utakmica. Bez obzira o kakvom je ulogu reč - izričit je Marko Dević.
Tokom karijere nije mu ostvarila dečačka želja da obuče dres Partizana:
- Za razliku od mog velikog prijatelja Aleksandra Trišovića, kome je životni san bio da zaigra u Crvenoj zvezdi i na kraju je uspeo da ga ostvari. Možda mu je to i usporilo karijeru, jer je u tom momentu bio u top-formi, imao je ponude mnogih velikih klubova, ali je želja da se okuša na Marakani bila jača od svega. Meni se nije posrećilo, od malih nogu sam veliki partizanovac, to nam je porodična tradicija. Brat je napisao monografiju povodom 70 godina crno-belih, uz njega sam počeo da navijam, da idem na utakmice, na derbije... Sanjao sam kako trčim na jug i proslavljam gol sa navijačima Partizana. Igrom sudbine, dao sam gol na JNA, ali protiv Partizana, kada je Voždovac pobedio 2:1. Nije mi bilo lako. Uvek mi je atmosfera na stadionu bila dodatni motiv i nikada u karijeri nisam zatajio u velikoj utakmici. Tako je bilo u Harkovu i Donjecku, isto tako na Old Trafordu, u Dortmundu, Atini... Na Enfildu sam postigao najlepši gol u karijeri kada je Klop debitovao na klupi Liverpula. I znam da bi na JNA u dresu Partizana sve to bilo puta dva - setno je zaključio Dević.
BONUS VIDEO - Devojke iz Srbije svetska klasa