OTAC LIVERPULOVOG VUNDERKINDA ZA "NOVOSTI": On je samo dete koje raste na "Enfildu"!

SLOBODAN Bajić

02. 12. 2021. u 10:30

STEFAN Bajčetić (17), fudbaler ponikao u omladinskom pogonu Selte u Vigu, sin Srđana Bajčetića, nekadašnjeg igrača Vojvodine, Crvene zvezde, Selte, Brage, Dalijena i Hunana, posle 11 meseci provedenih u Liverpulu potpisao je profesionalni ugovor sa "redsima".

Foto: Privatna arhiva

Ultrapopularni klub iz grada "Bitlsa" duže vreme je pratio fudbalski razvoj i napredak talentovanog Stefana, koji igra na poziciji štopera, i pre nepunih godinu dana, 22. decembra 2020. godine, ga iz Selte "preselio" na "Enfild roud". Tada je bilo reči o stipendijskom ugovoru, koji zapravo znači vernost Liverpulu, s obzirom na činjenicu da su Stefana tražili evropski velikani, među kojima je najžešći konkurent bio Mančester junajted.

Sada je, međutim, stavljena tačka i sasvim je izvesno da je Stefan Bajčetić profesionalni fudbaler Liverpula.

- Ponosan sam na tu činjenicu, svakako - kaže otac Srđan, stručnjak koji je kao misionar Selte živeo i radio na relaciji Španija—Kina, a trenutno je trener "C" tima kluba u Vigu. - To znači isto kao da je potpisao profesionalni ugovor za bilo koji klub, s tim što je ovde reč o Liverpulu. Sećate se, još lane je otišao na Ostrvo, ali nije moglo sve protokolarno da se reši, jer je imao tek 16 godina. Istina, bio je između Liverpula i Mančester junajteda, ali "redsi" su se prvi javili, Stefan ih je bolje poznavao, ja sam putovao u Liverpul pre toga i nije bio problem doneti odluku. U vreme Stefanovog odlaska u Englesku bio sam u Kini, u međuvremenu sam se vratio u Španiju, treniram "C" tim, u kojem nastupaju igrači koji izlaze iz selekcije juniora i takmičimo se u regionalnoj ligi.

Za sina Stefana Srđan kaže da voli da iznosi loptu iz zadnje linije, a to se jasno videlo nedavno na "Jutjubu", u duelu mlađih selekcija Liverpula i Mančester junajteda, kada je Stefan iz svog šesnaesterca kroz petoricu suparničkih igrača preneo loptu pred gol rivala.

U DALIJENU SA KOSANOVIĆEM

SRĐAN Bajčetić (50) je 2004. posle uspešne karijere okačio kopačke o klin. Kao misionar zaposlen u Selti, radio je u omladinskom pogonu Dalijena, kineskog kluba čiji je dres nosio od 2001. do 2003. i za to vreme osvojio tri trofeja, a trener mu je u to vreme bio Milorad Kosanović, sportski direktor druge šampionske generacije fudbalera Vojvodine.

- Ne bih želeo da budem pogrešno shvaćen, ali smatram da Stefan nije ni blizu igrača, a svi govore o njemu kao igraču. On je dete od 17 godina, koje tek treba da nauči. Istina, trenirao je sa prvim timom, ali to je zato što im je falilo igrača. On igra u juniorima, isto kao da je u Selti, Vojvodini, Crvenoj zvezdi... a to su sve mogući budući igrači. Jedina razlika je što on raste u Liverpulu, što je svetska priča i što ima razne mogućnosti. To, međutim, ne znači da neki junior iz Vojvodine, ili iz bilo kog drugog kluba, neće moći da se razvije i izraste u sjajnog igrača. Najiskrenije kažem, kada je odlazio u Liverpul, najvažnije je bilo da usavrši jezik, da stekne novo iskustvo, da se osamostali, a sve ostalo je bilo u drugom planu.

Srđan ističe da je normalno da u tom godištu mladi igrači napreduju, fizički se razvijaju, postaju brži...

- Stefan je na poziciji centarhalfa, igrao je i zadnjeg veznog u Liverpulu, ali smatram da je bolji na centarhalfu, što ne znači da neće igrati eventualno neku drugu poziciju. Činjenica je da je trenutno u svojoj generaciji odličan centarhalf i dobar vezni igrač. Ne radi on to loše u vezi, ali se vidi da nije navikao. Kada sve to mislim, govorim o nekoj ekstra klasi, s obzirom na to da je u najboljem klubu.

Stefan je rođen u Selti, učestvovao je na jednom turniru za "furije", koje su posle toga promenile tim.

- Nacionalne selekcije Španije, posebno mlađe, redovno probaju, gledaju igrače tog godišta, i videćemo hoće li ga zvati ubuduće. On je rođen u Selti, majka mu je Špankinja, tamo je odrastao, školovao se... Zna srpski jezik, ali retko priča, tako da mu je maternji jezik španski. Inače, svako leto dolazi u Novi Sad, kod mojih roditelja na Liman četiri. Tu ima veliki broj drugara iz komšiluka, igra na "Đačkom igralištu", igraju svakodnevno i mali fudbal na betonu u školskom dvorištu, tako da mu u Srbiji nije ništa novo. Praktično, od rođenja je svako leto u Novom Sadu. Prati i srpski fudbal, ne navija ni za jedan tim posebno, simpatiše Vojvodinu i Crvenu zvezdu, jer sam ja igrao u tim klubovima, a za Partizan ne navija sigurno, to znam.

JOŠ IGRA "DEČJI FUDBAL"

NA pitanje da li ga je sin pretekao u karijeri, Srđan odgovara odrečno.

- Nije me pretekao dok ne obuče dres prvog tima. Još uvek je dete, nije debitovao na seniorskom fudbalu. Da ne budem pogrešno shvaćen, on igra "dečji fudbal" i u tom godištu zaista ima sjajnih igrača. U svakom slučaju, Stefan je sada na dobrom putu da sve to ostvari i ja bih bio najsrećniji da se to desi. Znam kako sve funkcioniše, kako se pogreši, daje se važnost nekim stvarima, a to loše utiče jer nije realno. Ponoviću, sve to ne znači da ne želimo da se to desi.

Kada je reč o školovanju, Stefan je na završnoj godini srednje škole u Vigu u Španiji, koju pohađa onlajn.

- Oni neguju taj vid nastave i imaju tu mogućnost onlajn. Baš ovih dana ima neke ispite, a reč je o gimnaziji koja ima opšti smer. Videćemo šta će i kako će dalje, i kakve su mu ambicije. Najbitnije je trenutno da završi gimnaziju, a posle da odluči hoće li najpre da se potpuno posveti fudbalu, ili na studije. Odluka je na njemu. Naravno, čujemo se često, svakodnevno, komentarišemo razne stvari, najčešće fudbalske, a ja ne insistiram puno na tome. Više volim da on shvati neke stvari nego da ja sugerišem dok sam ne prepozna.

Srđan u prvi plan ističe činjenicu da Stefan trenutno ne može da igra seniorski fudbal.

- Ne može za seniore da igra i smatram da bi to bilo neozbiljno. Kažem, on je dete i trenutno nije za seniorski fudbal, pa čak ni za naše do 21 godine, a ne za reprezentaciju. Razumem interes javnosti za njega, ali recimo da pruža dobre partije u juniorima Rapida u Beču, bilo bi to normalno i gotovo nezapaženo. Međutim, pošto je ovde reč o Liverpulu, sve se preuveličava. Tek je napunio 17 godina i daleko je od ozbiljnog fudbala. Ako nastavi da se razvija, za godinu-dve, kada se razvije fizički, u tom slučaju ćemo moći da načnemo tu temu. Smatram da ni on, ni većina dece u tom godištu nisu za tu priču. Znam Dušana Vlahovića, fenomenalnog igrača, čiji sam razvoj pratio i koji je u tom uzrastu bio izuzetno razvijen. Ali, ni on nije mogao u Partizanu jer mu je bilo potrebno vreme, a za mene, on je bio "top klasa", što je i sada i što potvrđuje sjajnim igrama i golovima.

NEZGODAN JE NAŠ 3-5-2

AKTUELNA tema kod Bajčetića je naravno uspeh fudbalske reprezentacije Srbije, čije igre redovno prate.

- Gledali smo, svakako, sve pomno pratimo i zadovoljni smo plasmanom, radovali smo se. Nadam se da su svi Srbi na svetu prezadovoljni uspehom naše reprezentacije. Veliki je to uspeh, a Piksi je najzaslužniji. Zato što smo igrače imali i do sada, a on je jedini uspeo da ih uklopi u sve to, u korak i sjajnu igru. Srpska reprezentacija ima dobar fudbal i kvalitet, sjajan kolektiv i sa svima mogu da igraju. Vrlo su nezgodni u toj formaciji 3-5-2, nezgodno suparniku za braniti. Istina, malo je rizično, ali ako napadamo dobro, kao što to radimo, nemoguće je odbraniti se.

Pogledajte više