DO SMRTI PRIČALA O UŽASIMA JASENOVCA: Preminula Dobrila Kukolj, hrabra kozaračka devojčica koja je preživela zloglasni ustaški logor
BIVŠI zatvorenik ustaškog logora Jasenovac i dugogodišnji predsednik banjalučkog Udruženja logoraša Drugog svetskog rata Dobrila Kukolj preminula je u Banjaluci u 94. godini.
Dobrila Kukolj foto SRNA
Dobrila je rođena 30. jula 1932. u selu Međeđi kod Kozarske Dubice. Kao desetogodišnja dvojčica odvedena je u ustaški logor Jasenovac u kojem je bila tri meseca. Ustaše su joj uništile detinjstvo, život i porodicu. Celi život neumorno je govorila o stradanju srpskog naroda.
Duboku starost, kao da je od Boga darovana, doživela je da bi svedočila o strahotama jasenovačkih logora. Dobrila, jasenovačka devojčica, govorila je o strašnim sudbinama bezbrojnih žena i muškaraca, a naročito dece u Jasenovcu.
- Znate, često me zovu novinari da im pričam kako je bilo, a svaka priča nova je rana - pričala je ona.
Vlasti NDH su je oterale u logor sa porodicom, početkom avgusta 1942, kada su jednostavno isterani iz kuća i bez ičega proterani u koloni za Jasenovac. Pamtila je ulazak u logor.
- U dve kolone naoružane ustaše postupale su prema nama kao prema stoci. Odvajali su decu od majki, posebno mušku decu. I starce i muškarce su odvajali, i tu sam poslednji put videla dedu Simu. Ubili su ga, jer je pokušao zaštititi moga brata Rajka - pričala je Dobrila.
Ratno siroče
POSLE završetka rata kao ratno siroče smeštena je u internat - dečji dom, gde je završila nižu gimnaziju, a posle nastavila školovanje u Banjaluci.
- U logoru Jasenovac ubijeno je 20 članova moje porodice. Ostala sam gotovo sama - isticala je Dobrila.
Prisećala se i se užasnih događaja, neljudskih postupaka logorske straže, napastvovanja mladih žena, devojaka, pa čak i devojčica.
Kaže kako su njenom rođaku odsekli ruku u laktu jer ju je pružio za hlebom. U logoru je ostala do kasne jeseni 1942, kada su je sa ostalom decom i ženama strpali u stočne vagone.
- U vagonu nas je bilo mnogo, ne znam tačno broja, a na vagonu je bio samo mali otvor s rešetkama kroz koji je dolazilo malo zraka. Gušili smo se jer nam je bilo jako tesno, pa su manja deca padala u nesvest. Umiralo se u vagonu - sećala se Dobrila.
Trećeg dana boravka u vagonu povezli su ih prema Pakracu, a po izlasku iz vagona odvezli su ih u opštinu Gaj, i raspoređivali po selima u hrvatske porodice. Pred kraj 1943. vratili su se u Bosnu.