Zavičajni muzej čeka obnovu: Arhitektonsko blago u Bileći koje ne sme biti zaboravljeno
ZAVIČAJNI muzej u Bileći, nekada jedno od najznačajnijih kulturnih mesta istočne Hercegovine, danas stoji kao opomena i podsetnik na bogato nasleđe koje čeka obnovu.
FOTO SRNA
Stručnjaci iz oblasti arhitekture i istorije umetnosti saglasni su da ovaj objekat mora biti sačuvan i rekonstruisan na način koji će očuvati njegovu autentičnost, ali omogućiti i novu, savremenu funkciju. Istoričar umetnosti i kustos Biljana Jotić ističe da je važno posmatrati zgradu muzeja kao samostalno arhitektonsko delo.
- Suština je da se samo zdanj muzeja mora posmatrati odvojeno, kao autorsko delo zasnovano na jasnim stvaralačkim principima. Upravo zato o njemu govorimo kao o predmetu arhitektonske istoriografije - naglašava Jotićeva.
Profesor Arhitektonskog fakulteta u Beogradu Ivan Rašković smatra da obnova muzeja predstavlja izazov koji može biti i lak i težak, u zavisnosti od pristupa.
- Sve zavisi od organizacije i načina realizacije. Najvažnije je pravilno koncipirati ideju, jer razlog za postojanje muzeja nesumnjivo postoji. Zavičajni muzeji su svojevrsne "klinike" jedne teritorije - oni prikupljaju, čuvaju i predstavljaju artefakte koji svedoče o identitetu jednog kraja - kaže Rašković.
Uništen u požaru
MUZEJ u Bileći izgrađen je 1969. prema projektu čuvenog arhitekte Juraja Neidharda, saradnika slavnog Le Korbizjea. Iste godine, projekat muzeja nagrađen je prvom nagradom na Međunarodnom bijenalu arhitekture u Oslu. Smešten na obali Bilećkog jezera, zamišljen je kao deo šireg koncepta etno-parka. Posebnu vrednost davala je i blizina nekropole sa stećcima iz perioda od XII do XVI veka. Nažalost, muzej je teško stradao u požaru 1993.
I profesorka arhitekture Jelena Ivanović Vojvodić naglašava značaj očuvanja originalnog arhitektonskog koncepta.
- Sve intervencije moraju biti u skladu sa konzervatorskim uslovima, kroz pažljivo osmišljenu rekonstrukciju. Tako se čuva autentičnost, ali i produžava život objekta - objašnjava ona.