U DANIMA KADA SE PRIRODA BUDILA, OVDE JE UTIHNUO ŽIVOT: Sećanje na stradanje Srba u Sijekovcu
OVO je teška rana našeg naroda, koja ne može da se zaceli. Bol je do neba!
V Mitrić
Ovako bi se u najkraćem mogla sažeti reakcija i poruka delegata SDS-a u Klubu Srba Doma naroda PS BiH dr Želimira Neškovića na obeležavanju 34 godine od stradanja nevinih srpskih civila u Sijekovcu kod Broda.
Nešković je sa predednikom Srpske demokratske stranke /SDS/ Brankom Blanušom, narodnim poslanikom SDS Perom Đurićem i predsednikom OO SDS Brod Aleksandrom Kruškonjićem položio venac i odao počast nevinim srpskim žrtvama.
- U proleće 1992. godine, u danima kada se priroda budi, u Sijekovcu je utihnuo život. Ugašeni su snovi, prekinute sudbine, razbijene porodice. Nedužni ljudi – deca, majke, očevi našli su se pred silom koja nije poznavala ni milost ni ljudskost - rekao je Nešković.
Sijekovac je, kaže Nešković, u nedostatku ovozemaljske pravde, postao, nesumljivo, sveto mesto.
- Sećanje na nevine žrtve Sijekovca nije samo obaveza, već i zavet. Zavet da se nikada ne zaboravi, da se nikada ne ponovi. Da se u svakom čoveku čuva iskra dobrote koja može sprečiti da mržnja ponovo proguta nedužne. Jer iza svake žrtve stoji ime. Iza svakog imena – život vredan ljubavi, sećanja i poštovanja - poručio je Nešković.
Dodao je da su danas žrtve ovog teškog zločina sigurno u carstvu nebeskom što se ne može pretpostaviti sigurno za njihove dželate.