ČUVAR IMENA DREVNIH MAJSTORA: Lešnički pekar peče i mesi iz ljubavi, a meštani imaju poseban nadimak za njega
U MAČVI i Jadru najomiljeniji pekar je Zoran Lukić iz Mačvanskog Prnjavor, a meštani za njega govore da je "čovek kao hleb".
V Mitrić
Zoran Lukić(57), pekar iz Mačvanskog Prnjavora, koji već 38 leta radi varoši Lešnici, u pekari Kosta, koja nosi ime po znamenitom čoveku i zanatliji Kosti Maksimović, najomiljeniji je pekar u Mačvi, Jadru i Pocerini.
Mušterije su ga, davno, nazvale "dušom od čoveka" ili govore:Naš Zoran je Kao hleb. I kako davno, tako i danas. Zoran neumorno radi. Pod njegovim dirigentskom palicom, i danas iz vrelih furuna izlaze najbolji hlebi i peciva, po drevnoj recepturi majstor Koste, koji se prerano upokojio, a čiji sinovi na Lukića gledaju kao na rod rođeni.
Neumoran, naravno noćni rad, nikad nije, kako kaže Lešničanin Radenko Cvejić, nije uklonio njegov divan pogled 7 osmeh pun ljubavi za mušterije.Mada je mogao, nije se, i sam, otisnuo u vode gazda što su učinili i oni koji nisu ni do članaka. Ostao je veran Kostinoj pekari ime sa porodicom tog čoveka koji je slovio i za sirotinjske majku, u čemu ga slede i sinovi.
- Želeo sam da učestvujem u svakom pogledu da sećanje na našeg Kostu ne bledi i, Bogu hvala, blista na najbolji način. - Uz hleb i peciva, kad nije bilo ovoliko pečenjara, stizali smo da ispečemo ogromne količine pečenja i ribe i uvek da ispoštujemo kvalitet, pokazujući delom da je mušterija naša svetinja - priča Zoran. - Imamo veliku odgovornost u poslu i najvažnije je da bude čistog obraza. Mesimo i pečemo kao u stara dobra vremena. Posle raznih eksperentisanja naših nekih kolega, većina je shvatila da bolje recepture nema.
Zoran je i te kako vitalan. SEBE ne vidi skoro kao penzionera, a te ga tako ne vide oni sa kojima radi i armija mušterija, posebno mladih koji ga obožavaju.