JULIJU OTEO OD LEDENE ĐETINJE: Marko Didanović na Božić 2025. spasao šestogodišnju devojčicu
NA Božić prošle godine, Bog je pogledao malenu Užičanku Juliju, njenuporodicu i sve Užičane. Marko Didanović, Era na privremenom radu uAustriji, došao je u svoj grad na odmor i sa drugom Bojanom Starčevićemizašao je odmah na ledenu Đetinju "da koji put zabace", ali se uživanjeubrzo pretvorilo u zastrašujuću dramu. Ispostaviće se - sa srećnimkrajem: ovaj momak neustrašivog srca, boreći se protiv bujuce planinskereke, spasao je tog dana život šestogodišnjoj devojčici Juliji.
Privatna arhiva Marka Didanovića
- Kažu, valja sve započeti na Božić, pa smo Bojan i ja rešili da odemo na pecanje. Tek da zabacimo koji put. Pecali smo ispod brane, na levoj obali Đetinje. Premišljao sam se, da li da idem kući ili da ostanem na reci. Odlučio sam da ostanem, kad sam već u prilici, ribolov zaista volim. Ubrzo, video sam Bojana kako trči prema meni, skida jaknu i viče: "Mare, devojčica se davi!" - ispričao nam je Marko tog dana - Video sam da je dete upalo u vodu, da povremeno nestaje ispod površine i da ga bujica vuče ka sredini toka i većoj dubini. Ja sam bio najbliži, u trku sam skinuo jaknu i skočio u vodu.
Dok je prolaznicima na obe obale tek postajalo jasno da je dete upalo u vodu, da se davi, da je nemoćno, Marko je kroz ledenu vodu već grabio prema Juliji.
- Vremena za razmišljanje nije bilo, jer je voda ledena, a Đetinja baš na tom mestu stvara brzak u kome se dete već našlo. Sada, godinu kasnije, sećam se straha koji sam osetio, jer je samo jedan ishod mogao doneti izlaz iz nesreće koja se ubrzano dešava. Pre i posle toga, nikada se nisam našao u sličnoj situaciji i ne bih nikome poželeo da se u takvoj nevolji nađe.Ubrzo, sve je bilo okončano na najbolji način, slava Gospodu - dodaje Marko.
ČUJE SE SA JULIJINIM RODITELjIMA
POSLE praznika, Marko se vratio u Austriju, gde punu deceniju radi na unutrašnjem uređenju kuća. Život, kaže, ide dalje. Povremeno se čuje sa Julijinim roditeljima, najčešće za praznike.
Ovi momenti, uz razmišljanja o bližnjima, o prijateljima, o njegovom Užicu, sada su deo večite nostalgije i čežnje za zavičajem. A zavičaj je, zahvaljujući Marku, od tog dana na Đetinji, jedno svetlo, radosnije mesto.
On je izvukao Juliju na obalu. Na sreću, devojčica nije imala nijednu povredu, prolaznici su pokušavali da utople dete i spasioca.
Ubrzo, za događaj se pročulo. Stotine Užičana želele su da čestitaju heroju.
- Za to vreme, u meni je tinjao strah koji ranije nisam poznavao. Mislio sam samo o plavim očima deteta, o crvenilu kože usled hladnoće... U takvim mislima sam proveo ostatak dana i neprospavanu noć. Tek tada je stiglo olakšanje. Shvatio sam napokon da je sve u redu, da je ispred nas jedna dobra i radosna godina - iskren je Marko.