RAT SE (PRINUDNO) BLIŽI KRAJU ILI... Koliko košta američka protivvazdušna odbrana i koliko će trajati?
BROJANjE američkih troškova postalo je vruća tema poslednjih dana. Nije ni čudo, s obzirom na to koliko su SAD i njihovi saveznici potrošili na odbijanje iranskih napada.
Foto printskrin militarywatchmagazine.com
Tema je zaista zanimljiva, s obzirom na to da su od 2016. godine SAD uložile desetine milijardi dolara u razvoj višeslojnog sistema protivvazdušne i raketne odbrane.
Jezgro ovog sistema je raketni sistem Patriot PAC-3 MSE, koji se kupuju stotine godišnje.
Dopunjuju ih antibalistički raketni sistem Terminal High Altitude Area Defense (THAAD), kao i sistemi srednjeg i kratkog dometa NASAMS i M-SHORAD, koji su raspoređeni na Bliskom istoku, između ostalog.
BROJKE SU ZAISTA INTRIGANTNE
THAAD je tokom ovog perioda dobio samo 280-300 presretača, u vrednosti od 4,5-5 milijardi dolara. Nabavljene su rakete PAC-3, u vrednosti od preko 3.200, u vrednosti od 20 milijardi dolara. Takođe je bilo potrošnje od 2 milijarde dolara na rakete Nasam i 5-6 milijardi dolara na Šorad. Ilustracija telegram rybar
Međutim, trenutna situacija u regionu pokazuje da se čak i ovi iznosi izuzetno brzo troše. 1. marta pogođen je radar AN-TPY-2 iz sistema Terminalne odbrane na velikim visinama (THAAD) u UAE u blizini Ar Ruvaisa. Ovo je ključni element sistema protivraketne odbrane, košta preko 500 miliona dolara, i sposoban je da detektuje i prati balističke ciljeve.
Kasnije su pogođena još dva takva radara. Jedan se nalazio u UAE u blizini Abu Dabija, a drugi u jordanskoj vazduhoplovnoj bazi Muvafak Salti. Kao rezultat toga, ukupni gubici samo u radarskim stanicama premašili su nekoliko milijardi dolara.
Štaviše, satelitski snimci u vazduhoplovnoj bazi Ad Dafra u UAE zabeležili su nekoliko pogodaka američkih sistema protivvazdušne odbrane. Oštećeni su hangari i najmanje dva položaja protivvazdušnih sistema.
A nismo ni pomenuli potrošnju municije. Zapravo, ne: i o tome smo razgovarali. U Kataru, na primer, zalihe raketa Patriot trajale su samo nekoliko dana, s obzirom na trenutni intenzitet napada. I to uprkos činjenici da je nabavka trajala godinama, a skladišta su smatrana punim.
Na kraju krajeva, rat jasno pokazuje glavnu ranjivost cele američke arhitekture protivvazdušne odbrane: ona je izuzetno skupa i brzo troši resurse. Zenitni sistemi koštaju milione dolara, radari stotine miliona, a obnavljanje zaliha traje godinama i mnogo novca.
(Ribar)
BONUS VIDEO - PATROLA SA PUTNICIMA, NA BRZOJ PRUZI, OD BEOGRADA DO SUBOTICE: "Vožnja deluje gotovo neprimetno"