FATVA O "SVETOM RATU" PRETI DA SPRŽI SVE: Teheran pozvao na džihad - kuda to može odvesti svet?
NAKON kombinovanog napada SAD i Izraela na iranska nuklearna postrojenja i državni vrh, iranske verske vlasti proglasile su džihad kao „versku obavezu za sve muslimane”.
Foto: Profimedia
Svet se u martu 2026. godine suočava sa najozbiljnijom krizom od Drugog svetskog rata. Pošto su Sjedinjene Američke Države i Izrael započeli masovnu vojnu operaciju protiv Irana pod nazivom „Epski bes”, Teheran je odgovorio drastičnim korakom: proglašenjem džihada i izdavanjem fatve protiv američkih snaga i „cionističkog režima”. Ovaj potez usledio je nakon vesti o pogibiji najviših zvaničnika, uključujući i eliminaciju vrhovnog vođe ajatolaha Alija Hamneija tokom vazdušnih udara na Teheran.
Za Islamsku Republiku ovo više nije samo konvencionalni rat – to je postao sukob religijskih razmera.
Šta je džihad u kontekstu aktuelnog bliskoistočnog sukoba?
Ovaj termin, koji se često površno prevodi samo kao „sveti rat”, u ovom slučaju označava totalnu mobilizaciju svih raspoloživih resursa za odbranu islama i države. Nakon što su iranski verski autoriteti objavili da je osveta verska obaveza svakog muslimana, ovaj proglas je u praksi poslužio kao poziv na opštu mobilizaciju svih vojnih i paravojnih formacija unutar Irana. Istovremeno, fatva aktivira kompletnu „Osovinu otpora”, pozivajući proiranske grupe u regionu — Hezbolah u Libanu, pokret Huta u Jemenu i šiitske milicije u Iraku — da pokrenu asimetrične napade na američke baze i izraelske vojne i civilne ciljeve. Ovakva legitimizacija drastičnih mera podrazumeva upotrebu svih sredstava, uključujući masovne udare balističkim raketama i najavljenu blokadu moreuza Ormuz, čime se direktno ugrožava svetska energetska stabilnost.
Sukob bez povratka
Dok Teheran iz bezbednosnih razloga i dalje odlaže zvaničnu ceremoniju sahrane ubijenog ajatolaha Alija Hamneija, proglašeni džihad već proizvodi brutalne posledice kroz koordinisane udare Hezbolaha na sever Izraela i masovna lansiranja projektila iz Jemena. U jeku ove eskalacije, iranska Skupština eksperata (mudžtahidi) pod snažnim pritiskom Revolucionarne garde, za novog vrhovnog vođu izabrala je Modžtabu Hamneija, sina stradalog ajatolaha. Ovaj istorijski presedan uvođenja nasledne vlasti šalje jasnu poruku o potpunoj radikalizaciji sukoba, dok se fatva o „svetom ratu” na terenu tretira kao otvorena dozvola svim ćelijama „Osovine otpora” za autonomno delovanje do konačnog uništenja neprijatelja.
Ipak, situacija ostaje krajnje napeta jer je izraelski ministar odbrane Izrael Kac već proglasio novoizabranog naslednika legitimnom metom za eliminaciju, čime se krug nasilja dodatno zatvara bez ikakvih izgleda za diplomatski preokret.
Kraj diplomatije
Bliski istok je nepovratno ušao u fazu u kojoj racionalna politička kalkulacija ustupa mesto religijskoj retorici i totalnom ratu. Proglašenje džihada i instalacija novog vođe usred vatrenih okršaja predstavljaju poslednju liniju odbrane Teherana — jasan signal da islamski režim ne planira predaju već eskalaciju koja bi mogla uvući celu planetu u sukob neslućenih razmera.
KLjUČNI POJMOVI I VERSKE RAZLIKE
Da bi se razumela težina trenutne situacije i činjenica da se na novoproglašeni džihad odaziva isključivo „šiitski polumesec”, neophodno je razgraničiti ključne pojmove i prirodu hiljadugodišnjeg raskola unutar islamskog sveta. Fatva nije „smrtna presuda”, kako se često pogrešno misli, već pravno mišljenje ili odluka koju donosi visoki verski autoritet — muftija ili ajatolah — kako bi vernicima razjasnio postupanje u specifičnim situacijama prema šerijatskom pravu. S druge strane, džihad izvorno označava napor na Božjem putu, a deli se na „veliki džihad” (unutrašnju borbu čoveka sa sopstvenim gresima) i „mali džihad”, koji podrazumeva oružanu borbu za odbranu vere i države.
Iako proglašenje džihada predstavlja vrhovnu duhovnu i vojnu mobilizaciju, ovaj poziv nema istu težinu za sve muslimane. Suniti, koji čine oko 90% vernika u zemljama poput Saudijske Arabije, Egipta i Turske, veruju u izbor vođe na osnovu sposobnosti i ne priznaju verski autoritet Teherana. Nasuprot njima, šiiti veruju da vođa mora biti direktni potomak prorokove porodice, a Iran, kao najveća šiitska sila, ima strogu versku hijerarhiju u kojoj ajatolasi poseduju ogromnu političku moć. Upravo zato, kada vrhovni vođa Irana izda fatvu o džihadu, ona za šiitske vernike postaje apsolutni zakon koji momentalno mobiliše, u ovom slučaju „Osovinu otpora” — Hezbolah u Libanu, pokret Huta u Jemenu i šiitske milicije u Iraku. Kod sunita ne postoji jedinstveni centar moći, a iranski poziv za njih nema legitimitet; štaviše, ove države često vide Iran kao veću pretnju od Zapada. Zaključno, proglašeni džihad jeste moćno oružje koje će pokrenuti milione šiitskih boraca, ali će njegovi dometi ostati ograničeni, bez značajnijeg odjeka u preostalih 85% islamske populacije.
Svetovi su se sukobili, a iskra zapaljena u Teheranu sada preti da potpuno sprži međunarodni poredak kakav poznajemo, ostavljajući diplomatiju kao nemog posmatrača pred vratima globalnog ambisa.
BONUS VIDEO: