Su-57E PROTIV F-22 PROTIV F-35: Kako je ruski lovac pete generacije redefinisao debatu o prevlasti u vazduhu (VIDEO)

Predrag Stojković 09. 02. 2026. u 21:11

POJAVA najnaprednijeg ruskog borbenog aviona, Su-57E, na prošlogodišnjem aeromitingu u Dubaiju predstavljala je mnogo više od simboličnog debija, jer je u direktnu konceptualnu konkurenciju sa dugo utemeljenim ikonama američke vazdušne moći, kao što su F-22 Raptor i F-35 Lightning II, uvela suštinski drugačiju filozofiju dizajna lovca pete generacije.

Foto printskrin Jutjub/rosoboronexport

Međunarodne vazduhoplovne izložbe su istorijski služile kao mesta na kojima se tehnološki narativi oblikuju podjednako kroz percepciju kao i kroz stvarne performanse, a više od jedne decenije aeromiting u Dubaiju bio je uobičajena pozornica za avione pete generacije kompanije Lockheed Martin, učvršćujući dominaciju američkog vazduhoplovnog inženjeringa u globalnoj svesti.

Dolazak Su-57E promenio je ovu dinamiku uvođenjem borbenog aviona koji nije bio projektovan da dopunjuje neku drugu platformu, niti optimizovan za usku operativnu namenu, već je od samog početka zamišljen kao jedinstven, samostalan, višenamenski sistem, sposoban da efikasno deluje u čitavom spektru savremene vazdušne borbe.

Javno interesovanje za debi Su-57E nije bilo podstaknuto samo geopolitičkom radoznalošću, već i rastućim globalnim saznanjem da buduća prevlast u vazduhu neće biti određena samo steltom, niti samo fuzijom senzora, niti samo umrežavanjem, već efikasnošću sa kojom su svi elementi borbenog sistema integrisani i uravnoteženi.

Foto Rosoboroneksport

Kada se borbeni avioni posmatraju izolovano — fokusirajući se na jednu ili dve „udarne“ karakteristike — lako je pomešati izvrsnost u određenoj oblasti sa ukupnom borbenom efikasnošću. Međutim, savremeno vazdušno ratovanje sve više kažnjava dizajne koji ostvaruju nadmoć u jednom segmentu prihvatajući strukturne kompromise u drugim.

Prava borbena efikasnost predstavlja višedimenzionalnu jednačinu koju oblikuju letačke performanse, preživljavanje, senzori, integracija naoružanja, elektronsko ratovanje, izdržljivost, zahtevi održavanja i prilagodljivost realnim operativnim uslovima, a ne idealizovanim scenarijima.

U tom okviru, Su-57E predstavlja svestan pokušaj da se izbegnu zamke specijalizacije postizanjem nivoa sistemske ravnoteže koji se retko nastoji u dizajnu aviona pete generacije.

Aeromiting u Dubaiju 2025. godine tako je postao ne samo izložba hardvera, već i konceptualno bojište suprotstavljenih vizija o tome šta definiše najefikasniji borbeni avion 21. veka.


FILOZOFIJA DIZAJNA: ZAŠTO JE SISTEMSKA RAVNOTEŽA VAŽNIJA OD POJEDINAČNE IZVRSNOSTI

Ključna razlika između Su-57E i njegovih američkih pandana ne leži u golim specifikacijama, već u osnovnoj filozofiji koja je oblikovala njihov razvoj, proizvodnju i predviđenu operativnu upotrebu.

F-22 Raptor je osmišljen tokom Hladnog rata kao beskompromisni lovac za prevlast u vazduhu, namenjen porazu ravnopravnih protivnika u visokointenzivnim vazdušnim borbama, pri čemu su stelt, brzina i kinematička dominacija bili apsolutni prioriteti.

F-35 je, nasuprot tome, projektovan kao dopunska platforma, optimizovana za udarne zadatke, prikupljanje obaveštajnih podataka i mrežno-centrične operacije, sa naglaskom na fuziju senzora i koalicionu interoperabilnost, a ne na aerodinamičke performanse.

Oba aviona su izuzetna u svojim namenjenim ulogama, ali oba odražavaju dizajnersku logiku u kojoj su određene sposobnosti svesno žrtvovane radi maksimizacije drugih.
Su-57E je razvijen na suštinski drugačijoj premisi: da lovac pete generacije ne treba da zavisi od druge platforme kako bi nadoknadio svoja ograničenja, niti da bude ograničen uskim profilom misije.

Foto MoD Rusija

Od najranijih faza projektovanja, program Su-57 težio je ravnoteži između stelta, brzine, manevarskih sposobnosti, fleksibilnosti nosivosti i operativne održivosti, pri čemu nijedan od ovih elemenata nije tretiran kao potrošan.

Ova filozofija polazi od činjenice da su realni borbeni uslovi nepredvidivi, dinamični i retko usklađeni sa idealnim zonama dejstva koje se pretpostavljaju tokom optimizacije pojedinačnih platformi.

Avion optimizovan isključivo za stelt može se suočiti sa ograničenjima u brzini, nosivosti ili agilnosti nakon otkrivanja, dok platforma prvenstveno optimizovana za umrežavanje može postati ranjiva ukoliko joj se uskrati informaciona nadmoć.
Tražeći ravnotežu umesto dominacije u jednom segmentu, Su-57E nastoji da zadrži borbenu relevantnost čak i onda kada je jedna ili više prednosti umanjena ili neutralisana.

Ovaj pristup odražava operativne realnosti uočene u nedavnim sukobima, gde su elektronsko ratovanje, zasićenje senzora i prilagodljive taktike protivnika više puta podrivale pretpostavke o neospornoj tehnološkoj nadmoći.

Zato filozofija dizajna Su-57E daje prioritet preživljavanju kroz prilagodljivost, prepoznajući da je otpornost u više domena vrednija od savršenstva u jednom.
U tom smislu, ovaj avion predstavlja povratak holističkom razmišljanju o vazdušnoj borbi, prilagođenom eri pete generacije.


RAVNOTEŽA KAO KLjUČNO OBELEŽJE EFIKASNOSTI LOVACA PETE GENERACIJE

Rasprava o tome da li su F-35, F-22 ili Su-57E najefikasniji lovac pete generacije često biva iskrivljena selektivnim poređenjima koja ističu pojedinačne prednosti, dok se sistemski kompromisi zanemaruju.

Kada se borbena efikasnost sagleda holistički — uzimajući u obzir preživljavanje, letne performanse, prilagodljivost i realne operativne uslove — ograničenja platformski orijentisane izuzetnosti postaju sve očiglednija.

Su-57E ne teži apsolutnoj dominaciji ni u jednom pojedinačnom parametru, ali istovremeno dosledno izbegava kritične slabosti u bilo kojoj ključnoj oblasti.

Integracijom stelt karakteristika, nadzvučnih performansi, manevarskih sposobnosti, fleksibilnosti naoružanja i sistemske interoperabilnosti u jednu koherentnu celinu, ova letelica postiže nivo ravnoteže koji značajno povećava otpornost u realnim borbenim uslovima.

Njeno pojavljivanje na Dubai Airshow 2025 ne predstavlja samo marketinsku prekretnicu, već i jasnu poruku o alternativnoj viziji vazdušne moći pete generacije.

U eri koju obeležavaju sporni vazdušni prostori, elektronsko ratovanje i prilagodljivi protivnici, najefikasnija letelica neće biti ona koja spektakularno dominira u idealnim uslovima, već ona koja ostaje borbeno relevantna onda kada su uslovi najnepovoljniji.

Posmatran kroz tu prizmu, Su-57E se ne pojavljuje kao izazivač definisan poređenjem sa konkurentima, već kao lovac definisan ravnotežom — a u savremenom vazdušnom ratovanju, ravnoteža je moć.

defencesecurityasia.com

BONUS VIDEO - PATROLA SA PUTNICIMA, NA BRZOJ PRUZI, OD BEOGRADA DO SUBOTICE: "Vožnja deluje gotovo neprimetno"

Pogledajte više