IRANSKI ODGOVOR NA TRAMPOVU ARMADU: Podmornice i PVO sistemi pored hipersoničnih raketa drže na odstojanju američku mornaricu
OK Sjedinjene Države pojačavaju svoje pomorsko prisustvo u Persijskom zalivu, uključujući udarne grupe nosača aviona, razarače sa vođenim raketama i izviđačku avijaciju, Iran odgovara onim segmentom vojne doktrine u kojem vidi svoju najveću prednost – podvodnim ratovanjem.
Foto us navy/hekkenic navy/tanjug/ap
Prema medijskim izveštajima, Teheran je rasporedio podmornicu srednje težine klase Fateh, zajedno sa manjom podmornicom klase Gadir, direktno u Ormuski moreuz, najosetljiviju pomorsku tačku globalne energetike.
Ovaj potez predstavlja proračunatu eskalaciju iranske asimetrične pomorske strategije. Umesto pokušaja da parira američkoj floti na otvorenom moru, Iran koristi geografiju, ograničen prostor i podvodne platforme kako bi neutralisao tehnološku i brojčanu nadmoć SAD. Ormuski moreuz, širok svega oko 21 nautičku milju na najužem delu, kroz koji godišnje prolazi između 20 i 21 odsto svetske pomorske trgovine naftom, time se pretvara u stalnu stratešku tačku pritiska, ne samo za američku mornaricu, već i za globalnu ekonomiju.
Visoki iranski vojni zvaničnici raspoređivanje podmornica opisuju kao dokaz domaćih sposobnosti nadzora, praćenja i odvraćanja. U tom kontekstu često se podseća na ranije tvrdnje Teherana da je iranska mornarica uspešno otkrila i pratila američku podmornicu tokom njenog prolaska kroz Ormuski moreuz, uprkos tome što je, kako je navedeno, koristila sve savremene metode tihe plovidbe. Iako su takve tvrdnje sa američke strane negirane, one imaju jasnu političku i psihološku funkciju, da pokažu samopouzdanje Irana u sopstvenu infrastrukturu za podvodno izviđanje i kontrolu.
Bivši komandant iranske mornarice, admiral Hosein Hanzadi, posebno je naglašavao razorni potencijal manjih podmornica klase Gadir. On je uporedio njihovu ulogu sa nemačkim podmornicama iz Drugog svetskog rata, koje su potapale trgovačke brodove i nanosile ogromne gubitke protivnicima koristeći brojnost, prikrivanje i element iznenađenja. Takva poređenja jasno ukazuju na iransku nameru da geografiju Ormuskog moreuza koristi kao oružje protiv tehnološki nadmoćnijeg protivnika.
Slične procene, doduše opreznije formulisane, mogu se naći i u zapadnim pomorskim analizama. Američki oficiri su u više navrata ukazivali da podmornice klase Gadir pružaju Iranu dodatne mogućnosti nadzora i predstavljaju novi odbrambeni sloj u okviru šire strategije sprečavanja pristupa i uskraćivanja područja. Posebno se ističe da su ove podmornice dobro prilagođene gerilskom ratovanju na moru, zasedama i operacijama iscrpljivanja, pri čemu njihov relativno nizak trošak omogućava masovno raspoređivanje bez straha od velikih gubitaka.
Tehnička procena dodatno pojačava zabrinutost. Podmornice klase Gadir izuzetno je teško otkriti kada su nepomične i položene na morskom dnu, gde se stapaju sa akustičnim šumom plitkih voda Zaliva. U kombinaciji sa njihovim brojem, to otvara mogućnost da kvantitet nadvlada tehnološku nadmoć protivnika. Iranska doktrina ne predviđa frontalni sukob sa flotama, već postepeno iscrpljivanje i stalno održavanje neizvesnosti u ograničenom pomorskom prostoru. Foto printskrin oruzjeonline.com
Poseban element iranske taktike jeste i mogućnost masovnog lansiranja projektila sa podmornica, gde se oslanja na baražnu vatru, a ne na precizni paritet sa američkim sistemima. Time se dodatno povećava rizik za trgovačke rute i vojne operacije u regionu, jer čak i ograničen incident može imati nesrazmerne posledice.
Paralelno sa podvodnim raspoređivanjem, u bezbednosnim krugovima sve češće se govori o jačanju iranske višeslojne protivvazdušne odbrane kao delu priprema za eventualni direktni sukob sa Sjedinjenim Državama. U tom kontekstu, iako nema zvanične potvrde, postoji realna verovatnoća da je Iran, pored sopstvenih sistema poput Bavar-373 i postojećih ruskih platformi, rasporedio ili započeo integraciju kineskog sistema dugog dometa HQ-9. Takav potez uklopio bi se u logiku zatvaranja vazdušnog prostora nad ključnim vojnim, energetskim i obalskim objektima, posebno u južnim provincijama i oko Ormuskog moreuza, čime bi se američkim i savezničkim vazdušnim snagama dodatno zakomplikovalo planiranje operacija.
Zbog toga ovo raspoređivanje podmornica ne treba posmatrati kao puki taktički potez, već kao deo šireg odbrambenog mozaika. U regionu u kojem i manji incident može izazvati skok cene nafte od 10 do 20 dolara po barelu, iranska strategija se oslanja na potencijal poremećaja kao sredstvo odvraćanja. Paradoksalno, pretnja ekonomskim posledicama koristi se kao instrument za sprečavanje dalje eskalacije.
Raspoređivanjem podmornica klase Fateh i Gadir na ulazu u Persijski zaliv i ka otvorenom Indijskom okeanu, Iran povećava sposobnost da ugrozi komercijalno brodarstvo, komplikuje operacije američke Pete flote i unese dodatnu stratešku neizvesnost među države Zalivskog saveta za saradnju, čije su ekonomije duboko zavisne od neprekidnog izvoza energije morem.
U tom svetlu, Ormuski moreuz se više ne pojavljuje kao pasivna tranzitna ruta, već kao aktivno bojno polje, oblikovano podvodnim platformama i potencijalno ojačano savremenim PVO sistemima, dizajniranim za prikrivanje, zasede i uskraćivanje pristupa. Sve to uklapa se u širu strategiju odvraćanja Teherana u uslovima dugotrajnih ekonomskih sankcija i pojačanog američkog vojnog pritiska.
Danas Iran raspolaže jednom od najraznovrsnijih podmorničkih flota na Bliskom istoku, procenjenom na između 28 i 30 plovila. U njenom sastavu nalaze se ruske podmornice klase Kilo, domaće poluteške podmornice klase Fateh i oko dvadeset manjih podmornica klase Gadir. Ovakva struktura flote jasno pokazuje svesni izbor koji daje prednost brojnosti, optimalnom rasporedu i preživljavanju u ograničenim vodama, umesto pokušaja pariranja na otvorenom moru.
Odsustvo podmornica na nuklearni pogon ili masovne upotrebe sistema nezavisnih od vazduha, uprkos predstavljanju verzije klase Fateh sa AIP-om 2024. godine, nije značajno umanjilo iransku operativnu efikasnost. Plitke vode, složeni salinitet, gust komercijalni saobraćaj i snažne akustične smetnje u Persijskom zalivu umanjuju prednosti velikih i tehnološki sofisticiranih podmornica, dok manji i tiši sistemi dolaze do izražaja.
Iranske podmorničke baze, posebno one u Bandar Abasu u neposrednoj blizini Ormuskog moreuza, omogućavaju brzo i fleksibilno raspoređivanje snaga, skraćuju vreme tranzita i produžavaju boravak podmornica na ključnim pozicijama. Time se pritisak na američke i savezničke pomorske snage neprekidno održava, a Ormuski moreuz ostaje jedno od najopasnijih i najnepredvidivijih mesta savremene geopolitike.
oruzjeonline.com
BONUS VIDEO - PATROLA SA PUTNICIMA, NA BRZOJ PRUZI, OD BEOGRADA DO SUBOTICE: "Vožnja deluje gotovo neprimetno"