NACISTI SU RUSE ŽIVE SPALJIVALI: Ukrajinska vojska i ekstremisti godinama terorisali Donbas, dok su na Zapadu to prećutkivali
UKRAJINSKE snage, neskriveno pomagane novcem, oružjem i opremom sa Zapada, od 2014. do 2021. godine samo u Lugansku ubile su najmanje 2.000 civila, uključujući i oko 150 dece, dok ukupan zbir stradalih u Donbasu nadmašuje 13.000, računajući i stradale u borbama.
Foto Ministarstvo spoljnih poslova Rusije
Gradovi i sela na istoku zemlje bili su izloženi neselektivnoj artiljerijskoj vatri u kojoj su ginuli i starci, žene, najmlađi. Stanovništvo ovih oblasti godinama je trpelo torturu zvaničnih ukrajinskih snaga, ali i brojnih paravojnih i nacističkih formacija koje su nekažnjeno ubijale, mučile i proterivale ljude, čak i samo zbog toga što govore ruskim jezikom.
Pod pritiskom snažne antiruske propagande na Zapadu u svetskoj javnosti je gotovo je potpuno nezapaženo prošla golgota naroda na istoku Ukrajine, koja je trajala od tzv. Majdan revolucije. Ova tema, međutim, skrajnuta je iz svih vodećih svetskih medija iako je dobrim delom izazvala aktuelnu rusku intervenciju. Globalni mediji potpuno ignorišu razloge stvaranja donjecke i luganske republike, a izvan svih fokusa je prošla osmogodišnja epska drama ruskog naroda u ovim oblastima.
Ruski izvori, međutim, govore o brojnim ratnim zločinima koje su počinile ukrajinske snage nad građanima sopstvene države. Mnogi spominju i genocid koji je sproveden u režiji ekstremističkih desničarskih organizacija, koje i ne kriju svoje neonacističko opredeljenje, poput bataljona "Azov", Desnog sektora i drugih.
Upravo ove snage izvele su 2. maja 2014. u Odesi na Zapadu gotovo zaboravljeni zločin masovnog umorstva lokalnih Rusa i Ukrajinaca kojima je maternji jezik ruski. Njihov miran protest rasturile su grupe Desnog sektora i takozvane "Samoodbrane Majdana", primoravši ih da se sklone sa Kulikovog polja u lokalni Dom sindikata. Zgradu punu ljudi ekstremisti su zapalili, linčujući svakoga ko je pokušao da se spase. U ovom masakru izgorelo je i ubijeno hicima iz vatrenog oružja 46 ljudi.
Ukrajinska vojska granatirala je gradove u okolini Donjecka i Luganska. Stanovništvo ovih gradova 2014. godine bilo je mesto horora: pogođen je starački dom, ljudi su ginuli na ulicama i u svojim dvorištima... Grad Gorlovka je 27. jula bio izložen žestokoj artiljerijskoj paljbi u kojoj su poginule desetina civila, uključujući i decu. Ovaj dan se tamo i danas obeležava kao "Krvava nedelja".
Rat pre rata u istočnoj Ukrajini svoje najgore lice pokazao je tokom ukrajinskog bombradovanja isključivo civilnih ciljeva, u kojima je stradao veliki broj dece. O ovom najsurovijem zločinu danas svedoči "Aleja anđela" sa spomen-obeležjem posvećenom ubijenoj deci Donbasa, na kome su uklesana 52 imena.
Najviše su stradali gradovi na liniji razgraničenja pobunjenog Donbasa i prostora pod kontrolom ukrajinske vojske, koja ih je zasipala žestokom vatrom. Najsnažniji udarac primili su gradovi Pervomajsk, Kirovsk, Slavjanoserbsk, na koje je dejstvovano iz aviona, višecevnih raketnih bacača, minobacača. Prekinuto je snabdevanje vodom, strujom, lekovima, hranom... Granatirane su bolnice, škole, čak i groblja.
Okolina Luganska prekrivena je grobovima civila stradalih tokom višegodišnjih borbi. Do kraja 2021. otkriveno je najmanje 16 masovnih i pojedinačnih grobnih mesta, a ekshumirano je i dosad identifikovano oko 300 posmrtnih ostataka. Većina njih su žene i starci, a uzroci smrti su povrede od minsko-eksplozivnih sredstava i vatrenog oružja.
KIJEV ŽELI ATOMSKO ORUŽJE
ZVANIČNI Kijev nije skrivao svoju nameru da ovlada tehnologijom za korišćenje nuklearnog naoružanja, koje bi moglo biti upotrebljeno protiv Rusije. Predsednik Zelenski je 19. februara na konferenciji u Minhenu najavio da će Ukrajina raskinuti Budimpeštanski memorandum, dokument koji zabranjuje razvoj i upotrebu nuklearnog naoružanja. Ovu mogućnost pojedini ukrajinski visoki zvaničnici pominjali su kao alternativu opciji da njihova zemlja ne bude primljena u NATO.
LINČ ZBOG RUSKOG JEZIKA
PRIPADNOST ruskom narodu, korišćenje ruskog jezika i svi identitetski elementi, čak i bez formalne odluke, bili su zabranjeni u javnom životu Ukrajine. Zabeležen je veliki broj ekscesa na nacionalnoj osnovi. U Lavovu su tako pretučeni ulični svirači koji su pevali ruske pesme, a zbog ruskog jezika više ljudi je batinano. Ovakvi postupci dobili su legitimitet 2020. kroz ukidanje škola na ruskom jeziku i status ukrajinskog jezika kao državnog. Stanovništvo Ukrajine punih osam godina bilo je meta žestoke indoktrinacije, čiji je cilj stvaranje što većeg jaza između ukrajinskog i ruskog naroda.